06/08/2026
Svakodnevnica u Banovićima
Prije par dana u kancelariju stranke mi se uvratio jedan čovjek, naš sugrađanin, ne najavljen, naravno dobrodošao kao i svi građani; došao da malo porazgovara.
Krenuo sa pričom o bivšem načelniku, bivšoj većini, bješe to teška tema, iznese neke loše stvari, optužbe, nismo se zadržavali dugo jer nije ni vrijedno toga (zato i jest/u bivši/a vlast), pa je krenuo sa svakodnevnim aktuelnim temama i problemima. Tek penzionisan, politika mu ne znači puno, al valjda mu se "skupilo" pa potražio društvo. Proživio svašta, ima se štošta čuti od njega, bio je to jako zanimljiv razgovor.
Nakon nekog vremena otvoreno me pitao: zašto si u NiP-u? Tako mlad i školovan u stranci koja nema izraziti kapital ovdje kod nas, i onaj jedan vijećnik koga ste imali je prešao u drugu stranku, šta vas to dalje drži i tjera da se zamjerite "velikim" ljudima?
Iako kroz šalu mu odgovorih da sam u ovoj stranci slobodan čovjek, zatražio mi je pristupnicu i čitko je popunio. Međutim, vratili smo se razgovoru, pa sam stekao dojam da ipak ima još neki razlog njegove posjete. Kao da je tražio savjet, kao da je tražio odobrenje da nastavi ignorisat one koji su mu očito nešto nažao učinili (nije slučajno da ih pominje i da ih zaobilazi).
Na pitanje o političkom kapitalu koji smo imali, odgovorio sam da mi tako nešto ne treba da slobodno govorim, djelujem, da se krećem, da pijem kafu s kim hoću i želim, u kafiću u kojem želim, i da želim svakom vrijednom čovjeku, poštenom, iskrenom da se zaposli i slobodno živi u svojim Banovićima od svog rada.
Čudno me gledao par sekundi, pozorno slušao (možda i pomislio da sam lud :) ); sudeći po reakciji možda je čak i razmišljao da li je trebao pristupiti stranci (možda se i varam), ali je nakon određenog vremena kratko prokomentarisao da mu se sviđa razgovor, i da vjeruje da još postoje iskreni i neovisni ljudi koji se ne mogu kupiti, a kupuju se da šute i klimaju glavom.
Priču smo završili o ljetnom periodu, vrućini koja se teško podnosi, o životu u gradu i na selu, ali ga prekinuo poziv supruge kojoj je krenuo da kupi neki lijek, pa je ubrzo i otišao.
Šta želim reći: ljude treba saslušati, svašta se može naučiti; naš narod je mudar, vrijedan, al' izolovan. Tuši nas politika, ucjene, tuše nas lideri koji misle da su nedodirljivi, da su premoćni i prejaki. Narod je taj koji bira vlast, a glas naroda je oružje, znanjem se suprostavlja autokratiji, nametima, i to je pravi put. Budite hrabri, odvažni, pametni.
OO Narod i Pravda Banovići