19/03/2026
Gledajući press konferenciju SDP-a USK, čovjek se zaista mora zapitati – kome se oni obraćaju?
Građanima Krajine ili nekoj svojoj paralelnoj stvarnosti?
Hoće li nas ubijediti da Krajina nije zapostavljena – nego smo mi svi kolektivno slijepi, gluhi i dezinformisani?
Ozbiljno?
Krajina nije zapostavljena – samo su nas odsjekli od željezničkih koridora kao da ne postojimo.
Krajina nije zapostavljena – samo nemamo normalnu cestovnu povezanost s ostatkom države.
Krajina nije zapostavljena – samo su fabrike ugašene, a industrija svedena na statističku grešku.
Krajina nije zapostavljena – samo omladina odlazi brže nego što oni stignu izgovoriti riječ „napredak“.
Ali, ne – problem je očito u nama. Mi to, eto, ne znamo prepoznati.
Možda vozovi zaista prolaze – samo ih mi ne vidimo.
Možda fabrike rade – samo bez radnika.
Možda investicije dolaze – samo završavaju na tuđim računima.
Možda mladi ostaju – samo što ih sve češće ispraćamo na autobusima, s kartom u jednom smjeru.
I onda, s mrtvim licem, kažu da Krajina nije zapostavljena, da su to “političke dezinformacije”.
Koja drskost da se tako nešto izgovori❗
Voljeli bismo da je drugačije, ali istina je jasna: Krajina je zapostavljena, planski zanemarena, sistemski iscrpljena i politički otpisana.
Dok oni drže press konferenciju, čovjek ima dojam da prisutni duhom nisu ni na toj konferenciji, nego su zaokupljeni makijavelističkim kombinacijama – kako se dodvoriti šefu, kako osigurati mjesto na listi i koliko će iz svega toga završiti u njihovim džepovima.
Za to vrijeme, Krajina se prazni❗
Borba je među njima žestoka, jer novi mandati znače nove kvadrate i nove skupe automobile – dok mi brojimo ko je sljedeći otišao.
I najgore od svega – očekuju da im neko još povjeruje.
Zapravo, ovo nije bilo obraćanje građanima.
Ovo je bilo dodvoravanje.
Ovo nisu stavovi.
Ovo je ulizivanje stranačkom šefu za mjesto na listi, uz istovremeno podmetanje noge onome do sebe, samo da bi mu se prišlo bliže srcu i bliže funkciji.
Ovo nisu argumenti, nego politička lakrdija.
Ovo nisu ozbiljne poruke, nego nebuloze ljudi koji su dio problema i saučesnici u urušavanju svega što bi socijaldemokratija trebala biti.
Dok oni veličaju i hvale “sposobnost” stranačkog šefa, Krajina ostaje odsječena, bez infrastrukture, bez industrije i bez budućnosti.
A vrhunac licemjerja je priča o “napretku” u trenutku kada i sam šef najavljuje nova zaduženja i ovu zemlju gura još dublje u dužničko ropstvo.
Cijena te servilnosti je to da narodu u oči govore kako mu je dobro, samo da bi njima bilo dobro – dok mladost pakuje kofere i odlazi.
I upravo takve izjave potvrđuju ono što pokušavaju negirati:
Krajina nije zapostavljena slučajno – ona je sistemski gurnuta na marginu.
Krajina je pretvorena u slijepo crijevo države – bez infrastrukture, bez ulaganja i bez perspektive.
Dok oni pričaju bajke i broje lako “zarađeni” novac, mi brojimo još jednu zatvorenu firmu, još jednu praznu kuću i još jedan odlazak.
I još nemaju obraza da nas ubjeđuju da je sve u redu.
Nije ništa novo da političari lažu, ali izgleda da ovi računaju na to da smo odustali.
Da smo umukli.
Da smo se pomirili s propadanjem.
Ali varaju se❗
Pokret Možemo Bolje
