Srebrenik.info - Portal

22/10/2024

piše Almedin Salcin
Pokusajmo objasniti i razumjeti kako je Fikret Muslimović, dakle čovjek koji je u obavještajnom prostoru JNA gradio munjevitu, uspješnu i činilo se nezaustavljivu karijeru između ostalog, zapravo prioritetno, djelujući protiv muslimanskih i albanskih "podrivača" socijalizma, bratstva i jedinstva... istog momenta kada je prešao na "stranu svog naroda", "kliknuo", našao zajednički jezik sa prvim ljudima stranke, SDA, koja je pobjedu na izborima gradila, vodila i dobila na žestokoj antikomunističkoj, antitotalitarnoj i proturepresivnoj retorici. Upravo je Muslimović bio možda najbolji uzorak, koji je u sebi objedinio sve najgore i najnedemokratskije sastavnice komunističkog režima i atribute dogmatske ideologije i represivne prakse.
Naravno da je u uvjetima bestijalne agresije koja je izvedena neviđenom silinom i bezobzirnošću, bilo nemoguće razgovarati o lustraciji perjanica bivšeg režima, ali je podjednako bilo dubiozno i riskantno uključivati ih nekritički u procese odlučivanja, ne samo u vojničkim poslovima, nego i u pitanjima vođenja ključnih vojnih, civilnih, gospodarskih, ideoloških i političkih poslova.
U periodu nakon održavanja prvih demokratskih izbora pa do početka agresije na BiH (decembar 1990 - april 1992.) ime Fikreta Muslimovića, potpukovnika JNA i izvjesnog kandidata za generala, oficira bezbjednosti Sarajevske armijske oblasti, spominjano je u isključivo negativnom kontekstu povodom dramatičnog incidenta u čijem su središtu bili kasniji ključni akteri agresije na Bosnu i Hercegovinu, oficiri i pripadnici JNA te čelnici Srpske demokratske stranke i srpske paravojne formacije. U njihovoj režiji je u proljeće 1991. godine organiziran ilegalni transport oružja i municije (preuzeti iz kasarne JNA u Trebinju) u istočnoj Hercegovini, koje je rutinskom kontrolom otkrila policijska patrola MUP-a BiH na području Bileće. Transportom je rukovodio Dušan Kozić, šef SDS-a u Ljubinju, tokom rata i predsjednik Vlade Republike Srpske. Uslijedila je "spontana" reakcija mobiliziranja srpskog naroda, koji je opkolio policajce, nakon čega je iz Sarajeva upućena Specijalna jedinica MUP-a sa zadatkom da deblokira i spasi život policajcima kojima je prijetio linč. Pukim slučajem ovaj incident, u kojem su obje strane bile naoružane, završio je bez žrtava. Konvoj ilegalnog oružja je produžio prema krajnjem odredišu, Nevesinju, Ljubinju, a pripadnici Specijalne jedinice su se vratili u Sarajevo.
Nije to bio kraj ovog incidenta, uslijedio je njegov pravosudni nastavak, srećom bez epiloga, jer ga je (epilog) preduhitrio rat: Fikret Muslimović, tadašnji šef bezbjednosti JNA u Sarajevu, podigao je krivičnu prijavu protiv čelnih ljudi MUP-a Bosne i Hercegovine Avde Hebiba, tadašnjeg pomoćnika ministra za policijske poslove u MUP-u BiH, i Dragana Vikića, komandanta Specijalne jedinice RMUP-a BiH. Oni su optuženi pred Vojnim tužiteljstvom u Sarajevu da su protuzakonito zaustavili oružje koje je u vlasništvu JNA. Sudski postupak protiv Hebiba i Vikića pred Vojnim sudom prekinut je početkom agresije na BiH. Prema javnom svjedočenju Dragana Vikića, vojna bezbjednost, na čijem je čelu bio Muslimović, u mjesecima prije rata opsesivno je pokrivala njega i njegovu jedinicu, za koje su pretpostavljali da bi mogla biti jezgra budućeg oružanog otpora agresiji, što se pokazalo tačnim u prvim danima aprila 1992. godine.
Kad bi Bošnjaci htjeli malo politički razmisliti , morali bi sebi postaviti pitanje - koja i čija je ta ,, ruka” koja je povezala i u čvrsti zagrljaj spojila Izetbegovice ( oca i sina ) i ovakvog dokazanog Kosovca Muslimovica .
I nemojte se zavaravati pričama kako je nekakav konobar Sarajlic ,, prvi” do Bakira .
Prvi , i do Bakira i Alije , onaj koji kreira sve , pa čak i biografiju Alije I , u zadnjih 30 godina je kosovac Muslimovic .
Hoćemo li nekad saznati i kad , kako to da 1949 budu ubijena četvorica nižerangirani članova organizacije ,, Mladi Muslimani “ a njihov vodja , jedan od vodećih ljudi tog pokreta Alija Izetbegović , bude ,, nagrađen “ sa tri godine robije , za koje smo tek prije par godina saznali , da je Alija i te tri godine proveo na redovnom odsluženju vojnog roka a ne u zatvoru !!!!!

28/09/2024

Trebamo pokrenuti peticiju za ukidanje paušala vijećnicima u gradskom Vijeću Općine Srebrennik.

28/09/2024

Trebamo pokrenuti peticiju za ukidanje paušala u gradskom Vijeću Opštine Srebrenik.

22/04/2024

https://www.youtube.com/watch?v=8_74SfMadvg&t=4570s

U novom „Avazovom“ intervjuu gostovao je Edin Garaplija, bivši pripadnik tajne službe, načelnik Podcentra za tajna praćenja Službe državne bezbjednosti.📩 Pr...

19/04/2024

Lajkuj i podijeli sliku, ako mislis da je vrijeme skinuti nametnutu "varta" zastavu i vratiti onu legalnu zastavu sa ljiljanima, na sve bh institucije, kao odgovor na antiustavno djelovanje manjeg entiteta.

12/03/2024

Bakira Alispahića sumnjiče da je direktno i komandno odgovoran za provođenje atentata nad porodicom prvog komandanta Armije Republike BiH generala Sefera Halilovića.Alispahić je višestruko, u Den Haagu i pred Sudom BiH pokušavao, da Halilovića lažnim svjedočenjima pošalje na dugogodišnju robiju za namontirane predmete ratnih zločina, kako bi Alispahić nakon toga odahnuo od pravosudnog progona za atentat i dvostruko ubistvo.
Bakir Izetbegović i Bakir Alispahić su, inače, imali višedecenijske odlične odnose koji su pukli, kako tvrde izvori, radi količine resursa koje je Alispahić želio prigrabiti za sebe, svoga sina i svog strateškog partnera u poslu, špijuna KOS-a Envera Mujezinovića koji je, inače, Alispahićev suosumnjičeni za atentat nad porodicom Halilović. Alispahićevu egzekuciju iz SDA realizovao je Asim Sarajlić, ali nema dileme da je iza nje u potpunosti stajao Bakir Izetbegović koji nije želio Alispahiću da dozvoli da ovlada ogromnim novcima. Dok god nije bilo sukoba oko resursa, vlasti i novca Izetbegović i Alispahić imali su odlične odnose.
Postoje dokaza o finansijskim transakcijama vrijednim milione konvertibilnih maraka koje su javna preduzeća gurala u džep Bakiru Alispahiću koji se sumnjiči za višestruke ratne zločine, politička ubistva i težak kriminal u opkoljenom Sarajevu.
Inače biografiju Bakira Alispahića od rata na ovamo obilježile su samo najcrnje informacije jer se Alispahićevo ime vezivalo i dalje vezuje za najteža krivična djela: ubistva, terorizam, pljačke, trgovinu narkoticima za šta su ga sumnjičile i optuživale mnoge institucije ali i pojedinci koji Alispahića dovode u ove najcrnje, krvave kontekste.
Prvi pomen Alispahića kao kriminalca u opkoljenom Sarajevu izrekao je Kerim Lučarević čije su vojne jedinice lišile slobode Bakira Alispahića prilikom transporta ogromne količine alkohola zbog čega je Lučarević uhapsio i zavezao Alispahića. Ovaj mu to, opet, nikada nije oprostio pa je prilikom hapšenja Lučarevića ratne 1993. poslao jedincu CSB-a Sarajevo “Laste” koje su ga, kako tvrdi Lučarević, pokušale likvidirati!
Alispahić se, uskoro nakon ove epizode, ponovo našao u fokusu crnih hronika jer je osumnjičen i javno prozivan da je komandno odgovoran za atentat na porodicu prvog komandanta Armije RBiH generala Sefera Halilovića prilikom kojeg su smrtno stradali Halilovićeva žena i šura. Alispahić je, također, dovođen u vezu sa pokušajem ubistva i teškim ranjavanjem Ismeta Bajramovića “Ćele” u opkoljenom Sarajevu. Ali da problem sa Alispahićem bude još većih razmjera potrudit će se čitav niz svjedoka.
Naime tokom opsade Sarajeva policajac Armin Skalonja optužit će Alispahića da je iz kase MUP-a RBiH ukrao dva kilograma droge. Puno teže optužbe na račun Alispahića izreći ći bivši šef tajne službe u Sarajevu Munir Alibabić “Munja” koji će Alispahića povezivati sa najtežim oblicima krivičnih djela. I porodica Kubat optužuje Alispahića da ima prste u likvidaciji ef.Kubata tokom 1994. na obroncima Igmana.
Međutim dok su Alispahića gotovo desetine ljudi optuživali za ubistva, pljačke, trgovinu drogom, za svo to vrijeme Alispahić će imati vrlo sigurnu podršku tadašnjeg predsjednika SDA Alije Izetbegovića koji će Alispahića smijeniti tek nakon afere “Pogorelica” i to na zahtijev vlade Sjedinjenih američkih država. Otada Izetbegović prebacuje Alispahića u drugi plan te mu SDA omogućava enormno bogaćenje prodajom auta Vladi Federacije BiH ali i mnogim državnim institucijama preko čega je Alispahić zgrnuo ogroman novac.
Alispahić se smatrao najmoćnijim Izetbegovićevim čovjekom u državi. Pošto se uvijek nalazio uz rame predsjednika Izetbegovića neki mediji su u njemu vidjeli “muslimanskog Rankovića”.
Halilović je ipak upirao prstom u najpoznatijeg aficira KOS-a u BiH generala Fikreta Muslimovića kad je govorio da ga je “smjenila tajna ruka KOS-a”. Muslimović se (od)branio tako što se držao uz skute Izetbegovićima i postao član Savjeta za nacionalnu sigurnost u SDA, pa i osobni savjetnik Bakira Izetbegovića. U istom Savjetu je bio i Alispahić kad ga je “naprasito” smijenio Izetbegović.
Uz Alispahića, kao njegova desna ruka, ostao je Enver Mujezinović, također bivši oficir KOS-a.
I na kraju moramo postaviti svima vama jedno pitanje ?? Postoje , još uvijek , neki Bošnjaci koji vjeruju da je Alija bio patriota i pošten čovjek !!
Ako je to tako , kako je moguće da se okružio sa lopovima , kriminalcima , kosovcima i udbasima ?? I ne samo okružio , već uvijek stao na njihovu stranu .
Izmedju heroja odbrane Sarajeva ,,Doktora” Kerima Lucarevica i fakina Bakira Alispahica , Alija je izabrao lopova i kriminalca Alispahica !! Zašto ???
Preuzeto od Almedin Salcin

12/03/2024

PRISLUŠKIVANJE U SLUŽBI PARAOBAVJEŠTAJACA – UBISTVA SA POTPISOM POLITIKE


Nedžad Herenda, vođa grupe za likvidacije “Ševe” je priznao u svom iskazu da su njihove egzekucije išle ne samo prema srpskim ili hrvatskim neprijateljima, nego i u smjeru razračunavanja s političkim neistomišljenicima u bošnjačkoj hijerarhiji vlasti…
Otkrivamo sve o paraobavještajnim strukturama u BiH, razotkrivamo ko su nalogodavci a ko izvršitelji političkih ubistava.
Saznaćete ko su danas paraobavještajne službe i gdje se nalazi ilegalni centri za prisluškivanje u Bosni i Hercegovini. Nakon opsežnog istraživanja, razotkrivamo do sada dobro čuvane podatke, nakon kojih ništa više neće biti isto u BiH.
Zloupotreba državnih obavještajnih i policijskih resursa nije nova priča ali je aktualizirana početkom 2023.godine u vrijeme preslaganja političke vlasti u Bosni i Hercegovini. Tada je Stranka Demokratske Akcije (SDA) kojom već više od 30-tak godina suvereno vlada porodica Izetbegović, svim javnim i tajnim „silama“ nastojala izbaciti tadašnju „osmorku“ a današnju „trojku“ iz kombinacija za formiranje vlasti sa druge dvije etnonacionalističke partije, HDZ-om i SNSD-om.
Prisluškivanje po nalogu Izetbegovića
Najprije je Ambasada Sjedinjenih Američkih Država saopštila da se telekom infrastruktura iskorištava u nelegalne paraobavještajne svrhe, a zatim su uslijedili konkretni potezi najmoćnije sile svijeta.
Američki Ured za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva za trezor SAD-a je objavio da je Osman Mehmedagić, bivši direktor Obavještajno-sigurnosne agencije Bosne i Hercegovine, stavljen 15. marta 2023 godine, na “crnu listu” Sjedinjenih Američkih Država. U obrazloženju se navodi da je Osman Mehmedagić “Osmica” u svojstvu direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH, zloupotrijebio državnu telekomunikacijsku kompaniju, u korist Stranke demokratske akcije (SDA).
“Mehmedagić je koristio BH Telecom za prikupljanje mobilnih podataka o bh. političarima koji nisu povezani sa SDA. Mehmedagić je, također, dao upute jednoj osobi da prati vladinog dužnosnika povezanog s opozicijskom strankom entiteta Republika Srpska (RS)”, navodi se u obrazloženju.
Uz to, Mehmedagić je, naveo je OFAC, iskoristio svoj položaj, prijetnje i veze kako bi pridobio kandidate iz “Osmorke”, skupine bošnjačkih i građanskih stranaka iz BiH, da podrže SDA. Također, OFAC je naveo da postoje vjerodostojne informacije da je Mehmedagić surađivao s kriminalnim mrežama kako bi obogatio sebe i svoju političku stranku. Nešto više od pola godine nakon objave ovako šokantnih informacija, konačno krajem 2023. dolazi do političkog dogovora i novo rukovodstvo OSA-e uz nalog Tužilaštva BiH, hapsi Mehmedagića i predsjednika Suda BiH, Ranka Debevca, koji su osumnjičeni za nelegalna prisluškivanja sudija, tužilacam novinara i političkih protivnika. Za sada su hapšenja stala na ovoj dvojici ali njihova paraobavještajna hobotnica ima još krakova i uključuje još neke ključne poluge moći sada već slobodno možemo reći „bivšeg režima“.
Paraobavještajne strukture iz devedesetih
I dok javnost svaki dan saznaje ponešto iz respektabilnog opusa zloupotreba Mehmedagića i Debevca, trebamo se prisjetiti da priča o paraobavještajnim aktivnostima i nelegalnim prisluškivanjima počinje dosta ranije od posljednjih tužilačko-policijskih aktivnosti.
U septembru 2000. godine, Edin Garaplija šef AID-ovog podcentra za tajna praćenja, nakon ukidanja prvobitne presude u montiranom postupku u kojem je procesuiran jer je istraživao ratne zločine tajne grupe za likvidacije “Ševe”, daje ekskluzivni intervju novinarima „Slobodne Dalmacije”, u kojem pojašnjava ko je i kako 1993. godine izvršio atentat na generala Sefera Halilovića, prvog komandanta Armije RBiH, u kojem su stradali članovi njegove ùže porodice a on je samo pukom srećom preživio.
Na pitanje novinara tko je izdao nalog i kako je izvršen atentat na generala Sefera Halilovića, Garaplija odgovara.
„Nedžad Herenda, vođa grupe za likvidacije “Ševe” je priznao u svom iskazu da su njihove egzekucije išle ne samo prema srpskim ili hrvatskim neprijateljima, nego i u smjeru razračunavanja s političkim neistomišljenicima u bošnjačkoj hijerarhiji vlasti.“
U to doba se general Sefer Halilović razišao s vojnim i političkim bošnjačkim vrhom i jednostavno je sklonjen s funkcije komandanta, nakon čega nalogodavci iz samoga vrha bošnjačke političke vlasti izdaju zapovijed Nedžadu Ugljenu a on Herendi i drugim pripadnicima “Ševa” da ga likvidiraju. Akcija se trebala izvršiti tako da se postavi eksplozivna naprava, nakon čega će se optužiti srpska strana za granatiranje. Atentat su odradili u skupini, famoznoj “trojci”. Bio je jedan specijalac za postavljanje naprave, drugi koji je vršio prismotru i, treći koji je aktivirao paklenu napravu.
„Ulazne podatke o svojim metama su dobivali ustaljenim putem od Envera Mujezinovića koji je kontrolisao nelegalne prislušne punktove, preko kojih su vršili prismotru telefonskih razgovora u Generalštabu i Predsjedništvu. Od operativca Mire Poštić, dobijaju informaciju da je gen.Halilović krenuo svojoj kući. Atentatori su bili spremni.“
Prethodne noći su postavili eksplozivnu napravu na terasu Halilovićevog stana. Za osmatranje su uzeli jedan od svojih punktova u umjetničkom ateljeu, koji je bio nasuprot Halilovićevog stana, s kojega su osmatrali i tempirali aktiviranje naprave. Napravu su aktivirali daljinski i u trenutku kada su pomislili da je general Halilović na terasi sa suprugom, ali se u sve uplela sudbina. Halilović se na putu do stana neplanirano zadržao, a u međuvremenu je njegov šurjak izišao na balkon sa svojom sestrom, Seferovom suprugom. Šurjak je bio odjeven u maskirno odijelo jer je bio angažiran u vojsci pa su Herenda i ostatak atentatora pomislili da se radi o generalu Haliloviću i aktivirali napravu. U strašnoj eksploziji su poginuli supruga Sefera Halilovića i njezin brat, a dvoje malodobne djece je, na sreću, ostalo živo jer su se u trenutku eksplozije nalazili u drugoj sobi.
Desetak godina nakon ovog šokantnog intervjua, u javnosti će procuriti „službena zabilješka“ koju je dana 26.8.1994.g. Munir Alibabić, tadašnji načelnik Sarajevskog sektora SDB-a, poslao predsjedniku Predsjedništva BiH Aliji Izetbegoviću i ostalim članovima ratnog Predsjedništva. Na gusto kucanih 75 stranica, smjenjeni obavještajac Alibabić tvrdi „da je ključni čovjek za nelegalno prisluškivanje bio Enver Mujezinović,“ bivši kapetan KOS-a za specijalne operacije, koji je pod misterioznim okolnostima stigao u opkoljeno Sarajevo, preko okupiranih teritorija, direktno po nalogu generala Aleksandra „Ace“ Vasiljevića, načelnika KOS-a u Beogradu.
„Praktično od Nove godine, Mujezinović u svojoj kancelariji formira prislušni punkt, gdje je lično on prisluškivao snimao i reprodukovao kontrole telefona pojedinaca, među kojima je bilo i članova Predsjedništva BiH.“
U svojim knjigama „Državna tajna“ i „Atentat“, sin generala Sefera Halilovića i današnji ambasador BiH i Kataru, Semir Halilović piše:
„Ali mene je i dalje kopkalo ko su ljudi koji su se bavili prisluškivanjem naših porodičnih telefona. Znao sam, jedino, za ime Mire Poštić koja je demaskirana kao osoba koja je dojavila atentatorima na našu porodicu da general Halilović dolazi kući u 14h što je bio signal da teroristička akcija “Ševa” treba krenuti. Tužilaštvo KS se do danas pravi kako ne znaju gdje živi dotična osoba što je kretensko ruganje nama kao žrtvama gnusnog zločina. No, o tome drugom prilikom. A onda sam se, jednog dana, dokopao malo ozbiljnije arhive i malo ozbiljnije tajne službe. Tamo sam našao odgovore koje sam dugo čekao: Vojo Popić, Mijana Demirović, Samir Suljagić, Enver Darman i Mira Poštić prisluškivali su telefone generala Halilovića i njegove porodice. Šef smjene bio je Duborija Branko i Radonjić Zoran a šef odjeljenja Bejdić Mersad. Šef svim ovim ljudima bili su Munir Alibabić, Enver Mujezinović i Bakir Alispahić“ .

12/12/2023

Možda nas čeka svjetlija budućnost što se medicine tiče

Budući medicinski radnici, učenici trećeg
razreda Srednje medicinske škole u Tuzli,
iskazali su veliku zabrinutost za zdravstveni sistem koji polako, ali sigurno zakazuje.
Ovi mladi ljudi u sklopu predmeta "Demokratija i ljudska prava" već nepuna 4 mjeseca kontinuirano istražuju o ovoj problematici. Smatraju da je, nažalost, u sve ovo umiješana politika. Kao korijen problema ističe se nedostatak ljudskih resursa odnosno medicinskih radnika, te je upitno zbog čega se u radni odnos primaju NK radnici, te radnici koji nisu adekvatno obrazovani za najhumaniji i najvažniji posao na ovom svijetu.
U domovima zdravlja ljekare ne šalju na specijalizaciju, uz izgovor da je problem nedostatak materijalnih sredstava. Ali, koliko je to istina?
Umjesto da školuju svoje mlade ljekare, oni radnike posuđuju iz drugih zdravstvenih ustanova ili zapošljavaju penzionere po ugovoru o djelu.
Problemi nedostatka finansija su tema o kojoj se svakodnevno priča, dok je velika istina ustvari to da se ta svota novca samo ne rasporedi pravilno zbog loše organizacije unutar ustanove.
Problemi o kojima također treba govoriti su neadekvatni uslovi za pacijente u bolnicama, nedostatak materijalnih resursa, te veliki stepen korupcije u zdravstvu. Svi ovi problemi, mogu imati kobne posljedice koje će cijelo stanovništvo osjetiti.
Kroz svoje istraživanje, učenici su posjetili osobe viših pozicija u Ministarstvu zdravstva TK, Zavodu za zdravstveno osiguranje TK, tri doma zdravlja na području Tuzlanskog kantona, te u Univerzitetskom Kliničkom Centru u Tuzli.

Budući da već dugi niz godina građani osjete posljedice ovog problema na vlastitoj koži, učenici Illd razreda su odlučili uzeti stvar u svoje ruke, jer jednog dana svako od nas može biti na bolesničkom krevetu. Učenici istražuju zabrinjavajuće stanje zdravstvenog sistema, koji je srce našeg društva. Njihova analiza otkriva da nedostatak medicinskih radnika predstavlja značajan izazov, stvarajući
ozbiljne probleme u pružanju adekvatne
zdravstvene usluge. Uz to, prepoznaju važnost osiguravanja pacijentima optimalnih uslova i visokokvalitetne njege.
U svojoj misiji poboljšanja situacije, učenici
naglašavaju da je ključno zajedničkim naporima djelovati kako bi se stvorio pravedan i efikasan zdravstveni sistem za sve. Njihova inicijativa usmjerena je na osvještavanje problema, istraživanje uzroka te aktivno zalaganje za
održive promjene. Ovim putem, pridružuju se širem pokretu koji prepoznaje važnost srži zdravstvenog sistema u društvu i potiče suradnju kako bi se osiguralo zdravlje za sve građane.