Tešanj Photo/Video

18/02/2026

29/12/2025

https://www.facebook.com/share/r/1F4eLRJDGg/

27/12/2025

https://youtu.be/2KeJ9EaM5zk?si=zO5KcDjYj3kdF4jC

U proteklom periodu imao sam priliku posjetiti Tešanj i snimiti jedan sveobuhvatan video o ovom malom, ali prelijepom gradu sa veliko dušom. Ja sam uživao u ...

14/12/2025

https://www.facebook.com/share/v/1EwcGDEz9k/

10/11/2025

12/10/2025

Ne mogu a da se otrgnem ovih nekoliko posljednih dana od misli o svima nama koji dijele ove prostore.
Nas mentalitet,osjećajnost,empatija koja je došla do izražaja, naša ljudskost nada i vjera u ljude.

Otišao je Halid, otišao kako svi volimo reći na Bolji Svijet. Otišao i iza sebe ostavio golemu Zaostavštinu u liku i djelu, pjesme koje se nikada neće zaboraviti i nesto više od toga sto nama svima grije dušu i mami suze na lice..Ostavio je DOBROTU. Dobrotu kojom je zračio, ujedinjavao sve nas. Znali smo da je Dobar čovjek,da je pomagao.
Zadnjih dana tek izlazi u javnost šta je sve činio ponajviše krišom da se ne zna.

Kako i treba. Ne mora ljevica znati sta daje desnica, rekli bi.

' Želim da me pamte kao Dobrog čovjeka a ne kao dobrog pjevača' znao je često govoriti.

I bio je Velik u svakom smislu te riječi, bio je Dobar...Duša, možda duša svih nas. Duša za kojom vapimo, a vidim i osjećam da je to i sam odraz naših duša koje su u suštini dobre jer ne mozes žaliti za Dobrim čovjekom i njegovim djelima ako i sam nisi dobar ili u svoj svojoj suštini težiš ka tome. Osjećam da smo takvi, bar ogromna većina nas po komentarima na društvenim mrežama danima.

I da se vratim na početak ovog svog teksta, danima se ne mogu otrgnuti mislima kako smo mi svi sa ovih prostora odlaskom velikana Halida ujedinjeni u 'dobrim' mislima, 'dobrim' komentarima, u jednom žaljenju za čovjekom koji je poput svih nas imao i svojih mana i vrlina ali je ustrajavao da bude Dobar Čovjek, čovjek koji ti ako ti ne može pomoci sigurno ti neće odmoći.

A pomagao je kad god je stigao i mogao znamo svi to.

I vidimo koliko nama malo fali da plačemo nad dobrim djelima, da nam se duše ispune jakim osjećanjima prema samom činom nečije dobrote, srdačnosti, spontanosti, ljubavi, ljudskosti...iskrenosti.

BUDIMO HALID !
BUDI HALID !
Budimo Halid mjesto Halida !

I ima li boljeg načina da odamo počast jednom čovjeku koji nas je sve ujedinio u istim osjećanjima i mislima nego da nastavimo i mi da živimo ovaj naš život najbolje kako umijemo i da nam uvijek takva dobrota bude mjerilo po kojem cemo se ponašati,djelovati...Živjeti..da budemo Halid.

Da budemo 'Dobri Ljudi' najviše koliko možemo,da navecer kad legnemo da spavamo, legnemo zadovoljni, ispunjeni da činimo najbolje što možemo...da dajemo sve od sebe.
Ja Hoću! I želim.

Da sutra i mi kada nam dođje taj čas ''imamo sa čim pred Gospodara "

Vjerujem da to možemo..Vjerujem i da svi želimo, pa hajdemo da nam životni put od sada i bude takav.
Volimo se.

Budimo Halid !

S.

19/08/2025

Pod kestenom starim, u Tešnju, gdje vrijeme usporeno diše, ko uspavanka, tiho, hodao je pjesnik, s dušom što čezne,
I s perom u ruci, ko sa mačem, oštrim i hitrim.

U čaršiji drevnoj, gdje kamen pamti priče,
Što vijekovi pišu, a vjetar nosi s rijeke,
Pjesma je klijala, u srcu vuka, što viče
Na mjesec pun, na bol i na radosti neke.

Tešanj mu bješe majka, a pjesma gorka hrana,
Sa sokaka uskih, gdje šapat tišinu para,
Gdje miris lipe mami iz nekih davnih rana,
I gdje se duša pjesnika s Bogom tajno raspravlja.

A on, lutalica, u srcu što nosi dom,
Tragao je za sobom, u svakoj krčmi, u svakom stihu,
Od Tešnja do Helikona, od bola do snova,
Tražeći mir, u nemiru, na svome putu, u vječnom dahu.

I dok je pisao, o boli i o strasti,
O ljubavi žednoj, o snazi duše čo’jeka,
Tešanj je bio u njemu, u svakoj riječi, u svakoj misli,
Miris kestena, zvuk Bosne, i ljepota bez lijeka.
Ode pjesnik, a Tešanj ostade, da ga pamti.
U kamenu ugrađen, u stihu što dušu liječi,
Pjesnik što bješe i proklet i voljen,
Osta da živi, u nama, dok god teku rijeke.

S.H.

18/08/2025

U Tešnju starom, gdje se Bosna grli,
jedan pjesnik sjedi, a stihovi se vrte.
Boemska duša, što gradom luta,
u svakoj ćoši, novu priču s p**a.

On piše o ljudima, o dušama i srcima,
što u mahali žive, pod starim šljivama.
O radostima, o bolima, o onim tihim sanjanjima,
što ih samo pjesnik vidi, između jave i spavanja.

U kafani maloj, gdje dim se uvija,
čaša rakije priča se razbija.
Pjesnik u njoj traži, dok duša ga peče,
novu misao, što iz srca poteče.

Tamo, dok noć pada, i svjetla se gase,
on pije i piše, dok stihovi se glase.
O rijeci, o čaršiji, o starom mostu,
o Tešnju što ga voli, u slavi i postu.

Nije mu važno, da li je slavljen, da li je znan,
on samo živi stihove, svakoga dana, svakoga trena.
Jer Tešanj je njegova muza, njegov najveći dar,
pjesnik i grad, jedno su, od davnina, pa zauvijek, sad.

S.H.