06/04/2026
Nezaboravljene žrtve Markovića jame:
Obilježeno stradanje hrvatskih vojnika i civila iz 1944. godine
U Dobranjama je danas služena sveta misa zadušnica za 136 hrvatskih vojnika i civila koji su 1944. godine brutalno ubijeni i bačeni u Markovića jamu na predjelu Podi.
Riječ je o jednom od težih zločina iz tog razdoblja, za koji do danas nije utvrđena odgovornost, a žrtve su ostale bez zaslužene pravde.
Misno slavlje predvodio je don Dario Čorić, uz koncelebraciju 10 svećenika.
Na obilježavanju se okupio velik broj vjernika i štovatelja žrtava, među kojima su bili članovi obitelji stradalih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
U svojoj propovijedi don Dario je posebno istaknuo kako je nad ovim žrtvama desetljećima vladala teška i nametnuta šutnja. Gotovo 49 godina nije se smjelo govoriti o njihovoj sudbini, niti dolaziti na mjesto njihova stradanja.
Markovića jama bila je mjesto prešućene boli i zabranjenog sjećanja.
Naglasio je kako su među žrtvama bili mladi ljudi, u dobi od 20 do 40 godina, u punini života. Svjedočanstva govore da su neki od njih, nakon što su bačeni u jamu, još bili živi i iz nje se čuo jauk.
Ta patnja ostala je skrivena desetljećima, ali nije zaboravljena.
Istaknuo je kako su ti ljudi stradali zbog svoje vjere, ljubavi prema Bogu, Svetom Ocu Papi, svojoj domovini i obitelji. Upravo iz tog sjemena žrtve, kako je rečeno, niknulo je i sjeme slobode hrvatskog naroda koje je donijelo ostvarenje državnosti 1990-ih godina.
„Njihove žrtve i danas nam govore: čuvajte vjeru u Boga i čuvajte svoju domovinu. Nisu ubijeni na tuđem pragu, nego u svojoj zemlji koju su voljeli i branili. Svi su imali isti cilj i za isti cilj su položili svoje živote“, poručeno je u propovijedi.
Također je naglašena bolna činjenica da su oni koji su počinili zločine desetljećima bili slavljeni i uzdizani, dok su žrtve bile prešućivane.
Na kraju je istaknuta snažna simbolika da su ti ljudi, nakon što su izvučeni iz dubine jame i dostojno pokopani, na neki način „uskrsnuli“ zajedno sa svojom domovinom.
Tijekom mise pročitana su imena svih 136 žrtava, a nakon euharistijskog slavlja održana je molitva kod zajedničke grobnice u blizini spomen-obilježja. Spomen-obilježje podignuto je i blagoslovljeno na Uskrsni ponedjeljak 2002. godine te trajno čuva uspomenu na ove nevine stradalnike.
Među žrtvama su bili ljudi iz Dalmatinske zagore, ali i iz šireg područja hrvatskog juga i Hercegovine, iz Trilja, Sinja, Vrgorca, Makarske, Imotskog, Tučepa, Zadvarja, Ciste, Šestanovca i Zagvozda, kao i iz Ljubuškog, Mostara, Posušja i Tomislavgrada.
Ovo zajedničko spomen-obilježje u Dobranjama simbol je dostojanstva i zajedništva mjesto na kojem su sve žrtve, bez obzira na podrijetlo, trajno povezane u sjećanju i molitvi.
Povijest i istina ne smiju biti prešućene.
Svi koji su stradali zaslužuju pijetet i trajno poštovanje.
Izaslanstvo Splitsko-dalmatinske županije, predvođeno zamjenikom župana Antom Šošićem, uz sudjelovanje načelnika općina Cista Provo i Lovreć, Tomislava Šituma i Petra Petričevića, te uz nazočnost pomoćnika ministra regionalnog razvoja Ivana Bote, Mire Kovača, bivšeg ministra vanjskih poslova, i Petra Škorića, ravnatelja Županijske uprave za ceste Split, položilo je cvijeće i zapalilo svijeće u znak počasti svim stradalima.
Tom prigodom načelnik je istaknuo važnost očuvanja istine i dostojanstvenog sjećanja na žrtve: „Ovdje danas ne stojimo samo zbog prošlosti, nego i zbog budućnosti. Naša je dužnost čuvati istinu o ovim ljudima i prenositi je mladim generacijama. Oni su stradali nevini, u svojoj domovini, i njihova žrtva nas obvezuje da nikada ne zaboravimo, ali i da gradimo društvo utemeljeno na istini, pravdi i poštovanju svake žrtve.“
Posmrtni ostaci žrtava ekshumirani su početkom 1993. godine te su pokopani u zajedničkoj grobnici u Dobranjama, čime su napokon dobili dostojanstven počinak.
Stradanje ovih ljudi ostaje trajna opomena na teška vremena i zločine počinjene nad vojnicima i civilima 1944. godine.
Obilježavanjem ove obljetnice čuva se uspomena na žrtve i podsjeća na važnost istine, pravde i očuvanja povijesnog sjećanja.
