28/08/2026
VODA , STANOVANJE I OTPAD
U objavi Grad govori o tri lokalne rasprave : voda, stanovanje i otpad i poziva građane da sudjeluju.
Međutim, nakon toga značajan prostor posvećuje samoj Zelenoj akademiji, uz poveznicu na cijeli program Akademije. Na plakatu su uz tri teme navedeni i lokalni sudionici, među kojima su, prema fotografiji, Stipe Vojković i Vicko Sviličić.
Tu vidim nekoliko različitih pitanja.
1. Grad zapravo spaja dva sadržaja
Jedno su:
„Viški razgovori“ ,lokalne rasprave o vodi, stanovanju i otpadu.
Drugo je:
Zelena akademija , višednevni međunarodni program IPE-a.
To nisu potpuno ista stvar. Ako su Vojković i Sviličić pozvani kao lokalni sudionici u tri rasprave, to je sasvim razumljivo. Oni mogu govoriti o lokalnim problemima iz svog iskustva.
Nije isto reći da oni sudjeluju u lokalnom programu „Viški razgovori“ i ostaviti dojam da su dio programa Zelene akademije.
U programu Zelene akademije koji sam pregledao njih dvojice nema među predavačima i sudionicima glavnog programa.
Jesu li Viški razgovori organizirani kao dio programa Zelene akademije ili su zaseban program Grada Komiže koji se održava paralelno s Akademijom? Tko je organizator i tko je odabrao sudionike?
2. Još je važniji izbor ljudi koji predstavljaju Grad
Ako Grad organizira javnu raspravu o vodi, stanovanju i otpadu, po kojim kriterijima bira osobe koje predstavljaju Grad odnosno lokalnu vlast? Jesu li kriterij stručnost, odgovornost za sustav, iskustvo ili nešto drugo.
Primjerice, ako je tema voda, onda je potpuno legitimno pitati što je kao direktor vodovoda napravljeno, kakvi su rezultati, kakvi su problemi i koje su konkretne mjere.Ako je tema otpad, isto vrijedi za odgovorne osobe i gradski sustav gospodarenja otpadom.
Pročitao sam program Zelene akademije jer smatram da kao vijećnik trebam znati što se u našem gradu događa. Program je puno širi od ove tri lokalne teme. Ima vrlo ozbiljnih stručnih i znanstvenih sadržaja, ali i izrazito političkih i aktivističkih sadržaja. To je pravo organizatora i sudionika.“
Ono što me zanima jest što je točno Grad Komiža organizirao, što je Grad promovirao i tko predstavlja Grad u tim raspravama.
Objava Grada, osim što građane informira o tri lokalne rasprave, daje poveznicu na cjelokupni program Zelene akademije.
Zelena akademija koja je održana u Komiži nije obična ekološka konferencija. Iz pet dijelova programa koje sam pročitao program uključuje ozbiljne stručne i ekološke sadržaje, ali istodobno i izrazito političke radionice.
Primjerice, program ima radionicu o iskustvu „Zelenih na vlasti“, koja proučava njihovo zadržavanje političke moći i dugoročnu legitimnost te govori o „kolektivnom učenju za Zelene na vlasti“.
Sandra Benčić vodi radionicu koja izrijekom koristi „politički rad/viziju zeleno-lijeve stranke Možemo“ i predstavlja ideje zelene industrijalizacije razvijene u toj stranci.
Gordan Bosanac vodi radionicu o tome kako zelene političke snage mogu postaviti prioritete budućeg europskog financiranja te kako se pripremiti za nadolazeće „političke bitke“.
A završni panel otvoreno raspravlja o tome što zeleno-lijeva politika treba postati, kako odgovoriti na vlastite političke neuspjehe i kako organizirati političku moć. Sudionici su Jelena Miloš iz Možemo!, Gordan Bosanac iz Možemo!/Greens-EFA i Dobrica Veselinović iz srpskog Zeleno-lijevog fronta.
To znači da se u Komiži ovih dana održavao događaj koji je, između ostaloga, mjesto ozbiljnog političkog povezivanja i strateškog promišljanja zeleno-lijeve političke obitelji. Movi se nije kako kažu neovisna građanska opcija već Možemo.Viški razgovori nisu Viški već su upakirani u projekt zelene akademije da se stekne dojam brige za otok.
Moj zaključak je da se ne radi samo o ekologiji u klasičnom smislu zaštiti mora, vode, prirode, otpadu, energiji ili klimatskim promjenama.
Program povezuje ekologiju s ekonomijom, vlasništvom, stanovanjem, feminizmom, migracijama, kapitalizmom, degrowthom, međunarodnim odnosima, Palestinom, militarizacijom, radničkim upravljanjem te političkim organiziranjem zelenih i lijevih pokreta.
U programu postoje ozbiljne stručne i znanstvene teme. Govori se o klimatskoj otpornosti, bioraznolikosti, regenerativnom razvoju Visa, energetici, urbanizmu, mobilnosti, vodi, stanovanju i otpadu.
Sudjeluje niz sveučilišnih profesora, istraživača i stručnjaka. To treba priznati i ne bih Akademiju svodio samo na politički aktivizam.
Međutim, drugi dio programa nedvojbeno je politički i aktivistički.
Imamo radionice i panele o zelenima na vlasti, političkoj strategiji zelenih stranaka, budućim političkim borbama, zeleno-lijevoj politici, ekosocijalizmu, degrowthu, feminističkoj političkoj ekologiji i političkom bojkotu. Jedna radionica razmatra kako degrowth učiniti poželjnijim široj populaciji.
Posebno je indikativna radionica o novom europskom proračunu, gdje se govori o mogućnostima „zelenih političkih snaga“ da postave prioritete financiranja i o pripremi za buduće „političke bitke“.
Na završnom panelu otvoreno se raspravlja što bi zeleno-lijeva politika trebala postati, kako odgovoriti na vlastite političke neuspjehe i kako organizirati političku moć. Sudjeluju političari Možemo!/Greens-EFA i srpskog Zeleno-lijevog fronta.
Sa stranice:
„educational and discussion platform around degrowth / post-growth, commons, ecological transition, municipalism and public services“ „green and left scholars, practitioners, researchers, politicians and activists“ For green and left politicians, it is often a mirror in which they can see how aligned – or not – they are with the ideas that motivated them to enter politics.“
Sami organizatori definiraju Akademiju kao prostor zelenih i lijevih znanstvenika, političara i aktivista, odnosno akademija služi i kao svojevrsno mjesto političke refleksije za zelene i lijeve političare.
Zato bih Zelenu akademiju opisao kao međunarodni spoj ekologije, akademskog rada, društvenog aktivizma i jasno profilirane zeleno-lijeve političke misli.
Organizatori namjerno uvode povijest Visa i „Antonio Gramsci Battalion“, sastavljenog od talijanskih antifašista i partizana.
„Today, with our feet on that same soil ... we face similar threats across the world.“
Dakle povijesni Vis koriste kao simbolički most između antifašističke prošlosti i današnje političke borbe.
To je vrlo snažan simbolički okvir.
Ne dolaze samo na Vis zato što je lijep otok ili zato što je logistički pogodan.
Vis je u njihovoj interpretaciji dio političkog narativa.
Vijećnik HDZ-a Marko Franić
