03/01/2026
https://www.facebook.com/share/p/1Fsa4KA95a/
[MOJA ČETVRT, MOJ POSAO] *** Čovjek koji nije mijenjao kapute… ali ni četvrt.
Remetinečki gaj - Poznanstvo dugo četrdeset godina. U toj fazi života više se ne broje godine, nego kave. A mi ih, tradicionalno, odradimo barem jednu mjesečno. Tako je bilo i danas – ja i Josip Imprić, doajen SDP-a, ali još više doajen lokalne politike kakva se danas rijetko susreće.
Josip je bio među onima koji su osnivali SDP u Novom Zagrebu, a od 2000. godine i prvi predsjednik Vijeća Gradske četvrti Novi Zagreb – zapad. No, uz svu tu “suhu” politiku, on je uvijek imao mokre cipele s terena. I to ne metaforički – nego stvarno. Nije bio političar koji voli samo govornicu i mikrofon; njega se češće moglo sresti na gradilištu, na sastanku u domu ili na terenu nego na pressici.
Bio je onaj koji je inicirao, pokretao i gurao stvari naprijed. Od kulturno-umjetničkih društava, nogometnih klubova i dobrovoljnih vatrogasnih društava, do lovačkih udruga, humanitarnih akcija i svega onoga gdje je trebalo okupiti ljude oko dobre ideje. U pravilu, dok su drugi još raspravljali, Josip je već imao dogovoreno tko što radi.
U ona vremena kada se nije čekalo da netko drugi odradi posao, organizirao je i radne akcije koje se danas prepričavaju gotovo kao legende – gradnju nogostupa, društvenih i vatrogasnih domova. A kad bi se pokazalo da se stvari mogu riješiti brže i učinkovitije, pokretali su se samodoprinosi. Nisu bili popularni, ali su bili pošteni – svi damo malo, da svima bude bolje. I, zanimljivo, to je tada stvarno funkcioniralo.
Danas je Josip prava živa arhiva – bez servera, ali s besprijekornom memorijom. Svako druženje s njim završi političkom lekcijom, životnim savjetom i barem jednom rečenicom zbog koje se zapitaš kako smo neke jednostavne stvari u međuvremenu uspjeli zakomplicirati.
Kad je posebno raspoložen, zna reći kako su se devedesetih kaputi mijenjali brže nego moda u izlozima. Kaže to mirno, bez ljutnje, više kao netko tko je sve vidio i preživio. Zbunjuje ga i današnji trend u kojem ovu predivnu zemlju pokušavamo smjestiti tamo gdje joj nikad nije bilo mjesto – na stranu povijesnih gubitnika. No odmah doda, smireno: “Ne brini, stvari uvijek dođu na svoje!”
Kao član Vijeća mjesnog odbora Blato, mogu reći da sam zadovoljan razvojem naše četvrti. Vidljiv je pomak, vidi se rad i osjeti trud. Nije sve idealno – ali da jest, već bismo se zabrinuli.
Vrijeme provedeno s ljudima poput Josipa Imprića uvijek je dobro potrošeno vrijeme. Jer podsjeti te da se politika ne živi u rečenicama, nego u četvrti, među ljudima i – ponekad – u blatnim cipelama.
