20/11/2018
NAIŠLE VRUĆINE, pismo Eko toplani, ugrijanog građanina!
Poštovani,
ja, dolje potpisani već mjesecima stpljivo slažem račune za grijanje koga nemam, na policu na kojoj stoje neplaćeni računi. Priča o "Toplani" i meni za malo, biti će uskoro ukoričena u knjigu. Štivo koje poprima sve teže rečenice i sve bolesnije dane. I završiće kod ljudi koji ne razumiju ili ne umiju hladnom glavom misliti i suditi. Instituciji Suda i njima je moguće - prevruće?
Prva "Toplana" mi naplati grijanje u vremenu kada nisam bio na istu priključen (period 2000. do 2007. godina), a onda me priključi 20.10.2007. a da me nikada ne ugrija. Druga, ova Vaša me ništa ne priupita već me po glavi Zakonom odalami, i nastavi tamo gdje je "nestala duša" stala.
Dakle gospodo, Vi ponesošte "vatru" u istom smjeru, ja ostade. Dok pišem i sa prozora tužno gledam u dimnjake koji se povremeno "puše" pogled mi se ustavlja na hladnim radijatorima. Kroz cijevi, ako su to uopšte cijevi (cijevi znaju šuplje biti) umjesto toplotne energije, vi šaljete (ob)račune za uslugu koju ne pružate. Da ne znam drhtati, moguće da bi ozebao?
Da li su "zagrijani"građani Banja Luke taoci jedne Odluke na koju se gradski oci i Vi pozivate? Da li su stanovi pretvoreni u mnoštvo malih "Golih otoka" iz kojih izviruju ohlađeni pritvorenici režima i terora? Umjesto kamena trebali bi da sječku tešemo?
Gospodo, jeste li ikada sjedili u stanu bez grijanja i gradu bez perspektive? Ako jeste, kako ste se osjećali? Bolje nego Mara kad je sjela na kamen studenac? Ili nam savjetujete da se zagrijavamo trčeći ka autobusu koji vozi na put bez povratka, negdje prema "odvratnom" zapadu?
Dok ovo pišem moje rečenice mrznu. Zima im je, a u meni kuva. Možda bi bilo najbolje da nas streljate, pa da od toplane napravite krematorij? Da spalite tijelo, a duše pustite da plove ovim toplim "nebeskim prostranstvima".
Svoja pjesnička nadahnuća bacam u zamišljenu, toplu spavaonicu, a Vama koji (ne)znate šta znači leden biti, poklanjam svoje rečenice.
Još stojim na prozoru stana broj 14. Ne znam da li sam uključen na daljinsko (toplotno) upravljanje životom, ili sam isključen iz prava na brzo umiranje, ili lagano imanje i razmišljanje.
Radijatori mučnu pjesmu pjevaju. Svakih pola sata ih odzračujem, ali vidi vraga. Već nekoliko mjeseci su ostali bez vazduha i bez srca. Sprdaju se sudbinom građanina i klanjaju sili nad silama, firmi nad firmama.
Dok rukovodioci grada Banja Luke dobijaju priznanje za "uspješno" rješeno grijanje "na sječku", ja i meni slični dobijamo upalu pluća i račune za hlađenje.
Molim Vas, ne grijte nas više. Vrućina udarila u glavu, toplomjeri se usijali, sječka se ubuđala, politike osilile, dimnjaci začepili...
Pritisnuti vrućinom molim Boga da i vama jednog dana bude, ovako vruće. Bar ćete mene/nas razumjeti. Ekologija je nauka, ali, i nauka je pobjediti ekologiju.
Ja sam na dugoj ili drugoj polovini p**a. Ako umrem, ne morate me brzo sahraniti. Neću se od ove vrućine pokvariti, niti kome zasmetati.
Srdačno pozdravljam Vas i vaših šest dimnjaka!
S grijanjem radite šta hoćete, ali mi ne šaljite račune. Ne stajte mi na muku!
Nikola Kobac, pjesnik u prolazu.
Ohlađeni građanin bez sječke i Zavičaja.
BANJALUKA - Eko Toplane Banjaluka d.o.o. Banjaluka od danas počinju sa grijanjem stambenih i poslovnih jedinica koje su na sistemu daljinskog grijanja.
