Armin Amidžić

08/09/2026

Ako je zajednički interes svih danas Krajina i narod u Krajini, zašto se ne ujedinimo u dobrim idejama, bez obzira na politiku i stranačke pripadnosti. Upravo borba za Krajinu je mantra svih općih izbora ovdje, pa hajmo mantru pretvoriti u realnost, potpisati nešto što će pokazati da smo zaista zajedno - za naš narod i naš Kanton.

Neka i drugi pozovu na jedinstvo idejama, ja ću uvijek biti ZA, bez obzira čije su!

06/09/2026

05/09/2026

Po ko zna koji put, rad državnih institucija predstavlja se kao rezultat privatnog telefonskog poziva. Ne znam kako bi to trebalo pokazati nečiju političku moć. Meni samo pokazuje koliko su nam država i institucije slabe.

U takvom sistemu građanin nema prava, nego mora moliti i tražiti „svog čovjeka“. To vrijeđa zdrav razum i uništava povjerenje u institucije.

02/09/2026

Velika pobjeda za sve koji budućnost ovog kraja vide drugačije - održivije, prirodnije i zelenije.

Hvala svima koji su uložili primjedbe na ovaj plan: Gradu Bihaću, JP „Nacionalni park Una“, lokalnoj mjesnoj zajednici, Agenciji za vodno područje rijeke Save i udruženjima građana.

Ovo je dokaz da primjedbe nisu samo formalnost kada iza njih stoje činjenice, odgovornost i zajednički interes.

Turizam i eksploatacija gipsa u neposrednoj blizini Nacionalnog parka Una jednostavno ne idu zajedno.

25/08/2026

Nakon nedavno uhvaćenog kadra orla u letu iznad kanjona Une, danas nam se, nešto niže u kanjonu, pred očima pojavila divokoza.

Nije samo protrčala i nestala. Zadržala se nekoliko minuta - dovoljno dugo da više nije bilo sasvim jasno ko tu koga posmatra i procjenjuje.

Rekao bih da ovo više nije slučajnost. Postoji neka veza između divljih životinja i nas koji im s vremena na vrijeme dođemo u posjetu da udahnemo malo mira iz njihova svijeta. Ali uz poštovanje kućnog reda: tiho, nenametljivo i sa sviješću da smo ovdje ipak samo gosti.

Una je, očito, dom svima. A kao i u svakoj dobroj kući, red je da gosti ne nameću svoju kulturu domaćinima - posebno ne unskoj kulturi, koja je svoju harmoniju uspostavila mnogo prije nas.

16/08/2026

Današnji požar na Plješevici nije pitanje hrabrosti vatrogasaca, nego opreme i mogućnosti sistema. Teren je nepristupačan i minsko-sumnjiv. Tu nije dovoljno poslati još ljudi uz brdo, potrebna je i podrška iz zraka.

Hvala vatrogascima, Šumariji Bihać, Civilnoj zaštiti i GSS-u. Od noćas su angažovani i daju najbolje s onim čime raspolažu. Danas su, pored Plješevice, intervenisali na još osam manjih požara. Bilo ih je i prethodnih dana - samo ih mi uglavnom ne primijetimo, jer je za njih to posao. Hvala i kolegama iz Korenice, koji prema objavi Grada djeluju s hrvatske strane granice.

Dok traje intervencija, držim se informacija zvaničnih službi.
Ukratko, prema objavama Grada i Civilne zaštite: dojava je stigla sinoć iza ponoći, zbog miniranog i nepristupačnog terena gasi se sa sigurnih pozicija uz probijeni šumski put, podršku iz zraka zatražio je Štab civilne zaštite Grada obrascem „Obavijest o nesreći" prema Kantonalnoj upravi civilne zaštite, koja dalje djeluje prema Federalnoj upravi, a požar u Vedrom Polju je ugašen, na Demirovića brdu lokaliziran, dok je na Plješevici u fazi gašenja. Službe mole da se ništa ne pali na otvorenom i da se 123 zove samo radi dojave, ne radi informacija.

I dok ne budem imao drugačiju informaciju od njih, paniku neću stvarati. Jer u suprotnom postajemo ono što gledamo svaki dan - vječiti stručnjaci za sve. Danas tačno znamo kako se gasi požar iz zraka. U julu smo bez ijednog broja znali zašto je propala sezona. U junu kako se vodi reprezentacija. U martu kako se vodi budžet. Mijenja se samo tema. Sigurnost u vlastiti sud nikad.

Ne osuđujem pitanje ni kritiku. Osuđujem kada se, dok intervencija traje, nagađanje predstavlja kao činjenica i tako stvara panika. To nije ni hrabrost ni odgovornost prema javnosti.
Algoritam voli kratko, glasno i sirovo. Ali posljedice ne snosi algoritam, nego zajednica. Ozbiljan sud traži znanje, iskustvo i spremnost da se odgovara za izgovoreno.

Kritici ima mjesta, i te kako. Pitanje nije problem; gotov sud bez dovoljno činjenica jeste.

Ali to ne znači da je sistem spreman. Ovaj požar pokazao je koliko smo ranjivi kada pomoć iz zraka nije odmah dostupna.
Zračne snage nisu gradska nadležnost. Oprema naše vatrogasne jedinice, spremnost za šumske požare i prohodnost šumskih puteva jesu pitanja koja moramo otvoriti na lokalnom i kantonalnom nivou. To je i naša odgovornost - moja uključena.

Zato će moje prvo vijećničko pitanje nakon ovog požara biti upravo o tome: čime raspolaže naša vatrogasna jedinica, šta joj nedostaje i koje su investicije prioritetne - poredane po hitnosti, a ne po želji, s procjenom troškova i mogućim rokovima.
Naši sugrađani vatrogasci to zaslužuju.

Vatrogascima danas treba prostor da rade. Poslije požara nama ostaje obaveza da saslušamo ljude koji ovaj posao zaista znaju i da popravimo sistem.

10/08/2026

Da se ovo ne dešava nama, čovjek bi pomislio da gleda parodiju.

Prije 65 dana ministar zdravstva rekao je da će Upravni odbor Kantonalne bolnice zasjedati „idući petak“. Sinoć smo od istog ministra čuli da upravni odbori potrebnu odluku tek trebaju donijeti – i da se poslije toga čeka Skupština USK.

A posebna sjednica Skupštine o Domu zdravlja Bihać zatražena je još 21. januara 2021. godine.

Tako prolaze godine. Pet godina i sedam mjeseci.

Za to vrijeme naši sugrađani zdravstvenu zaštitu dobivaju u neuslovnim prostorijama. Dom zdravlja radi u manje od polovine prostora kojim je ranije raspolagao, a ljekari i zdravstveni radnici – ako već ne odlaze glavom bez obzira – ostaju raditi u zgradi za koju je rečeno da nije bezbjedna.

Grad Bihać je uradio i ono što nije morao. Uplatio je oko 600.000 maraka za komunalije i rentu, a ponudio je i novu lokaciju ako osnivač na postojećoj parceli ne može, ne zna ili neće riješiti administrativna pitanja.

Kroz slične procedure građani i privrednici ovog grada prolaze svakodnevno. Niko od toga ne pravi petogodišnji bauk.

Odgovornost mora imati adresu. I ima je: Vlada i Skupština USK kao osnivač, Ministarstvo zdravstva, upravni odbori i menadžmenti ustanova.

Kakvu sliku šaljemo djeci ako ih učimo da se nerad dobro plaća, a da za njegove posljedice niko ne odgovara?

Zato više nije dovoljno reći da će se nešto „pokrenuti“.

Dom zdravlja ili gradite ili jasno recite da ga nećete graditi. Ali prestanite zavitlavati Bišćane.

16/07/2026

Najveća godišnja vijest o Nacionalnom parku Una ne bi smjela biti redovna tranša za njegovo funkcionisanje.

Dobro je da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma osiguralo sredstva za rad Parka. Kao osnivač, Federacija ima obavezu finansirati njegovo redovno funkcionisanje.

Pa ipak, ta redovna sredstva već se u najavama predstavljaju kao "razvoj turizma". A razvoj Nacionalnog parka ne počinje potpisom ugovora. Počinje onog trenutka kada se iza tog potpisa vidi konkretan projekat.

Nacionalni park Una je nedavno dobio novi Plan upravljanja za period 2026. do 2035. godine. To nije promotivna brošura nego službeni razvojni dokument koji predviđa realizaciju projekata vrijednih blizu 29 miliona maraka u narednih deset godina.

Zato bi, uz ovakvu fotografiju, bilo prirodno čuti i odgovore na nekoliko jednostavnih pitanja:

- Koji projekti iz Plana počinju ove godine?
- Koliko sredstava iz današnje tranše ide upravo na njih?
- Kada će građani vidjeti prve rezultate?

Jer osamnaest godina nakon osnivanja Nacionalnog parka i dalje govorimo o osnovnoj infrastrukturi na njegovim najposjećenijim lokalitetima.

Ironično je da sam Plan upravljanja vrlo otvoreno priznaje upravo ono što svako vidi. U njemu se navodi da je saobraćajna infrastruktura u lošem stanju, da nijedno naselje u Parku nema izgrađen sistem odvodnje otpadnih voda, da javna infrastruktura nije na očekivanom nivou i da nedostaju parking prostori, a da se za Štrbački buk, kao "core zonu", zbog pritiska posjetilaca predviđa promjena režima saobraćaja i posebna prostorno-planska rješenja.

To nije kritika koju iznosim ja. To piše u službenom dokumentu Nacionalnog parka.

Redovna sredstva omogućavaju da institucija radi. Ali razvoj počinje tek kada građani vide nove projekte, novu infrastrukturu i konkretne rezultate koji ostaju iza jednog potpisa i jedne fotografije.

05/06/2026

S obzirom na posljednja dešavanja i rasprave koje se vode oko Doma zdravlja u Bihaću, osjećam potrebu da se oglasim o ovoj temi.

Mogao bih ovu priču posmatrati isključivo kroz političku prizmu i vjerovatno bih imao mnogo toga za reći. Međutim, upravo je previše politike i dovelo do toga da pet i po godina nakon potresa još uvijek govorimo o papirima, procedurama i odgovornosti, umjesto o završenom objektu.

Zato ovu temu želim posmatrati iz ugla zdravog razuma, odgovornosti i posla koji je trebalo uraditi.

A kada se sve sasluša, jedna stvar postaje prilično jasna: problem odavno nije samo Dom zdravlja. Problem je sistem u kojem se godinama može ne završiti posao, a onda se odgovornost pokušava sakriti iza politike, izgovora i općih priča.

Istu proceduru koju mora proći Dom zdravlja do građevinske dozvole mora proći svaki građanin, svaki investitor i svako privatno preduzeće. Svako ko želi graditi objekat prvo rješava imovinsko-pravne odnose. Ako u gruntovnici postoji problem, ne organizuje konferencije za medije, nego angažuje geometra, notara, advokata, podnosi zahtjeve i rješava ga. Tek nakon toga dolazi po građevinsku dozvolu.

U privatnom sektoru takav aljkav odnos ne bi mogao trajati pet godina, jer bi čovjek već prve godine shvatio da od nerada nema ni hljeba. U javnom sektoru, nažalost, može. Možeš godinama ne završiti papire, ne pokrenuti ključne postupke, ne preuzeti odgovornost - i onda još bezobzirno sve pretvoriti u političko prebacivanje loptice.

U pet i po godina koliko čekamo početak izgradnje Doma zdravlja, privatni investitori u Bihaću su izgradili desetine zgrada i na stotine stanova - što znači da su riješili papire, dobili dozvole i prošli kroz istu proceduru. Isti sistem. Drugačiji rezultat.

A suština je jednostavna: građevinska dozvola se ne dobija vječitom politizacijom svega i svačega, nego riješenim papirima, od strane investitora - a u ovom slučaju jasno je ko je i investitor i osnivač Doma zdravlja Bihać. Nije to Grad. Nije to gradonačelnik. To je Kanton, odnosno Skupština USK.

Dovoljno je bilo pogledati ko je došao na posljednji sastanak. Sa strane Grada bile su stručne službe. S druge strane, umjesto stručnih ljudi koji bi trebali operativno voditi postupak, za stolom su sjedili redom političari. Struka je bila odsutna. Usput - za vrijeme ove sage smijenjeno je čak pet ministara i direktora, te je njihov kredibilitet generalno upitan. Možda je i to odgovor zašto struka mora dobiti više prostora od politike.

Pet i po godina nakon potresa još raspravljamo ko je šta trebao uraditi. To je možda i najbolji pokazatelj zašto Dom zdravlja još nije izgrađen.

Manje politike. Više posla.