Naime, nekada poslije onog, Drugog svjetskog rata, općinska vlast je odlučila napraviti novi most preko rijeke kod TOŠK-ovog stadiona. Sve mjesne zajednice su dobile nalog da dovezu po jedan hrastov balvan, određene dužine i prečnika. Kada su Radušani dovezli balvan, bilo je očigledno da je kraći od drugih balvana koji su već bili tu. Oni su, kaže predaja, prihvatili da će to sutra učiniti a da ba
lvan koji su dovezli ipak ostane tu gdje jeste. Ali kako u to vrijeme i nije bilo lahko doći do takvog balvana, Radušani su se tiho dogovorili da preko noći dođu sa testerom i ostale balvane skrate na mjeru svog dovezenog balvana jer je i ta mjera još uvijek mogla stići sa jednog kraja na drugi kraj obale. Radušani su dijelove odrezanih balvana natovarili na kola, kao i pilotu, a ujutro su svi balvani bili iste dužine. Odatle je krenula priča kako su Radušani preko noći nateg'li balvan. Šta se stvarno dodgodilo ne znam, ali znam da je ostala predaja, i da s Radušanima treba biti oprezan.
