12/03/2026
Dakle, vezano za cijelu ovu sagu o kosponzoriranju Rezolucije šest zalivskih zemalja plus Jordan, kojom se osuđuju akcije Irana na njihovoj teritoriji, moram reći da me je ambasador Lagumdžija više p**a kontaktirao i da sam mu isto tako više p**a rekao da sam protiv toga da se pridružujemo toj Rezoluciji, odnosno da sam protiv toga da budemo kosponzori te Rezolucije.
U toj Rezoluciji se osuđuje Iran zato što je dejstvovao po tim zemljama, ali nigdje se ne govori o tome da Iran, koji je napadnut, ima pravo, po Povelji Ujedinjenih nacija, da se brani i da svaka zemlja sa čije teritorije dolazi napad na određenu zemlju se smatra agresorom. Iran nije prvi započeo te aktivnosti, nego su te aktivnosti bile usmjerene prema Iranu. Sve akcije koje je Iran izvodio mogu se karakterisati kao odbrambene.
Druga stvar, mislim da Bosni i Hercegovini nikakvu korist ne donosi kosponzoriranje ove Rezolucije.
Od Predsjedništva Bosne i Hercegovine niko to zvanično nije ni tražio, bar da ja znam. Izuzev što je Cvijanović objavila da je razgovarala s nekom osobom iz Ministarstva vanjskih poslova Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je od nje tražila da se Bosna i Hercegovina pridruži toj Rezoluciji.
Mi svakako nismo glasali u ovoj Rezoluciji, jer mi nismo zemlja članica Vijeća sigurnosti. Po meni, to je potpuno bespotreban čin, ne donosi nikakvu korist Bosni i Hercegovini, ali može da nanese veliku štetu.
Paralelno s tim, pojavila se i priča o Rezoluciji Rusije kojom se osuđuje napada na Iran. Lagumdžiji sam, takođe, rekao da sam i protiv toga da se eventualno pridružujemo toj Rezoluciji, jer mislim da je sama Rezolucija licemjerna, nakon svega onoga što je Rusija uradila u Ukrajini. Dakle, to je bio moj stav.
Nakon što je stigao pismeni zahtjev Cvijanović da se održi vanredna sjednica o toj temi, a to je bilo 11. marta u 3 sata poslije podne, ja sam naravno postupio onako kako mi Poslovnik nalaže, zakazao sam sjednicu u roku 24 sata, a što je tražila u svom dopisu i sama Cvijanović.
To je svakako bilo kasno za pridruživanje Rezoluciji, odnosno sjednica Predsjedništva Bosne i Hercegovine bi se održala puno sati nakon samog izjašnjavanja o Rezoluciji u Vijeću sigurnosti UN-a. Ali takav je bio zahtjev Cvijanović.
Dakle, nije bilo nikakvog prostora da se na drugi način postupi. Zašto je došlo do pridruživanja toj Rezoluciji, to su pitanja koja treba uputiti nekim drugim ljudima i nekim drugim institucijama, a ne Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.
Mislim da je ovdje važno napomenuti da, od šest zemalja predlagača Rezolucije, tri od njih-Emirati, Bahrein i Oman, nisu glasali za našu Rezoluciju o Srebrenici. To sam također napomenuo i Lagumdžiji.
Tako se razvijala situacija vezana za kosponzoriranje pomenute Rezolucije. Niko od nas, pa čak ni Sjedinjene Američke Države, nisu tražile da je kosponzoriramo. Prema tome nije bilo nikakvog razloga da ulijećemo u ovakav geopolitički procijep, i da sad moramo da objašnjavamo i da se pravdavamo zašto smo to kao država uradili.
Naravno, to se već desilo, to je već završena priča, po meni je šteta pričinjena. Kako će se to ubuduće odraziti na poziciju Bosne i Hercegovine, vidjet ćemo. Ja se nadam da šteta po ugled Bosne i Hercegovine ipak neće biti prevelika, i da će, oni koji se budu o tom izjašnjavali i eventualno analizirali ovakav potez bh. diplomatije, imati u vidu svu kompleksnost i jednu vrstu kaotičnog sistema kada je riječ o radu diplomatsko-konzularne mreže.
Napominjem da je po Ustavu Bosne i Hercegovine jedino Predsjedništvo Bosne i Hercegovine nadležno da se zauzme stav o ovakvim pitanjima, pogotovo u ovako delikatnoj situaciji koja ima globalni značaj.
