30/04/2022
Nakon prava na život i prava na slobodu, jedno od temeljnih ljudskih prava je pravo na rad.
U svijetu današnji datum se obilježava kao praznik rada
Ipak, u BiH ovaj datum više možemo tretirati i označiti kao simbol borbe radničke klase za svoja prava, jer je jako malo razloga za praznovanje i slavlje.
Društvena tranzicija koja je uslijedila nakon rata u našu zemlju donijela je surovi kapitalizam, a sa njim je došla i privatizacija.
Bila je to zapravo klasična pljačka imovine i svega onoga što su generacije ljudi stvarale kroz historiju
Ugašeno je na stotine privrednih giganta, malih preduzeća, preko noći stvoreno desetine tajkuna, a hiljade radnika ostalo bez posla, mnogi od njih i bez uvezanog radnog staža, bez mogućnosti da ostvare zaađenu penziju
Radnici su u međuvremenu podijeljeni.
Najprije nacionalno, zatim klasno, a onda i na druge načine
Sve većom privatizacijom slabila je i mogućnost zaštite radničkih prava kroz sindikalno organizovanje
Ono sindikata što je ostalo, pretvoreno je u neproduktivne i interesne grupe uskog kruga ljudi koji ne smiju, a često zbog vlastitih interesa i neće da stanu u zaštitu radnika i njihovih prava već suprotno, uz časne izuzetke.
Sindikati su postali sami sebi svrha, nerijetko poligon za političke obračune dok su radnici uglavnom prepušteni sami sebi.
Također, političke organizacije koje se bar deklarativno izjašnjavaju kao lijeve, a neke i programski sve više se odriču radničke klase i borbe da država svojim uticajem izvrši pritisak na tržište i poslodavce, te kroz zakonske propise zastiti radnike.
Radnici se uglavnom popilisticki koriste u političke svrhe upravo na ovaj datum ili u vrijeme predizborne kampanje.
Posljedice nebrige države, stranka za radnike i držanja po strani sindikata vidimo svakodnevno
Svjedoci smo da je ogroman broj radnika koji nisu prijavljeni, nemaju zdravstveno i penzino osiguranje, u sektorima kao što su trgovina, ugostiteljstvo, pa i u dobrom broju proizvodnih firmi svjedočimo nepoštivanju radnog vremena.
Mnogi radnici nemaju ni jedan dan slobodan u sedmici, o godišnjim odmorima ili čak praznicima mogu sanjati
Na sve to zakonski propisana minimalna plata iznosi duplo manje od prosječne plate što je bijedno.
Sve ovo govori da nemamo razloga za slavlje.
Naprotiv, za ovakvo stanje odgovorni su svi. Država, poslodavci, sindikati i političke stranke.
Svi skupa su doprinjeli stvaranju ambijenta u kojem radnici danas žive i svojim poslodavcima zarađuju ekstra profit.
U nadi da će doći vremena kada će se radnici organizirati, u neki novi pokret, izaći na ulice i uzeti prava koja im pripadaju radnicima i radničkoj klasi čestitamo PRVI MAJ
