09/12/2025
STIGAO TAKVIM ZA 2026. GODINU!
Kraj godine rezerviran je za još jedan broj Takvima, stručne publikacije Islamske vjerske zajednice u Bosni i Hercegovini, u kojem je, po običaju, zastupljen veći broj priloga posvećenih aktuelnim temama iz različitih oblasti nauke i kulture. Sadržaj Takvima podjeljen je na više tematskih cjelina, od pitanja vezanih za Kur'an i hadis, preko priloga koji govore o etici i politici, do kulturne baštine Bošnjaka i njihovog duhovnog života. Prvotna namjena ove periodične publikacije, koja je nastala još davne 1934. godine, na inicijativu našeg poznatog teologa, pisca i kasnijeg reis-ul-uleme, Fehima-ef. Spahe, bila je kreiranje jedinstvenog kalendara za namaska vremena u Bosni i Hercegovini. Time je bila stvorena jedinstvena vaktija, koja, prije toga, nije bila usklađena, jer su je, parcijalno, radili lokalni, Okružni šerijatski sudovi. Pored kalendara, prvi Takvimi donosili su i niz drugih informacija, poput: važnih praznika na nivou države, statističke podatke Islamske zajednice i dr. (npr. prvi broj Takvima iz 1934 g. uz kalendar sadrži i: rodoslovlje kraljevske kuće Karađorđevića, državne i školske praznike, popis taksi islamskih vjerskih i sudskih vlasti i još ponešto). Kasnije će u Takvim biti uvršteni i stručni prilozi. Ovaj broj nam, nakon uvodnog izlaganja Nedžada Grabusa o islamu i muslimanima u savremenom europskom kontekstu, donosi niz priloga o pojedinim aktuelnim pitanjima, što svakako zaslužuje da se ovom časopisu posveti određena pažnja. Tako, Esad Duraković u članku "Ahiretsko spasenje u spoznaji kao svjetlosti ili u svjetlosti kao spoznaji" piše o kognitivnom značaju metafore i njezinim tumačenjima određenih metafizičkih pojava, odnosno nadiskustvenih kategorija, za koje je alegorijski jezik, možda i najoptimalnije sredstvo. Rifat Šahinović u eseju "Naša čitanja Kur'ana" problematizira pitanje današnjeg nedostatka dubljeg razumijevanja Božje objave, već ističe da je pristup svetom tekstu uglavnom formaliziran. Po njemu, istinsko razumjevanje riječi zapisanih u Kur'anu, čovjeku otvaraju široku perspektivu otkrivanja božanskih darova i oplemenjivanja vlastite duše. U prilogu "Teblig i društvene mreže" Meho Šljivo, piše o važnosti autentičnog tumačenja kur'anskog teksta, bez težnje za vlastitom samopromocijom i instrumentaliziranjem religije u komercijalne svrhe. Po ovom autoru, tumači božanske objave, moraju biti pouzdane osobe, koje posjeduju kvalitetnu teološku naobrazbu, poznaju moralna načela i razvijaju samodisciplinu . Još dodaje, da je pojedinim današnjim internet guruima, koji tumače ajete iz Kur'ana i o njima donose vlastiti sud, važniji rejting i broj lajkova, nego autentičnost i vjerodostojnost poruke. Haris Dubravac, govoreći o važnosti podsjećanja na čovjekovu prolaznost i odlazak s ovog svijeta , piše da ovakav stav ima etičke implikacije u vidu njegovanja skromnosti, težnje za umanjenjem suvišnih želja, te načina kako da se odagna međusobna zavist i mržnja. Također, autor još govori o problemu eutanazije, blagodati života i smislu ljudske patnje. Aktuelna političke teme propitkuje Muhamed Jusić u članku "U sjeni Gaze i Ukrajine" gdje ističe da međunarodno pravo igra sve slabiju ulogu u multipolariziranom svijetu. Po autoru, velike sile nastoje postići ravnotežu snaga, pa se u tom pravcu i kreira globalna geopolitička karta, što se jasno vidi na primjerima malih. Dženita Karić u radu "Al-Andalus u Bosni" osvrće se na skup motiva, koje su bošnjački intelektualci upotrebljavali, kada su uspoređivali stanje u svojoj zemlji, sa onim u periodu, kada su muslimani vladali Iberijskim poluotokom. Sličnu temu, odnosno motiv genocida u bošnjačkoj književnosti, prezentira Amila Kahrović-Posavljak, gdje se osvrće na djela: Damira Ovčine, Nedžada Ibrišimovića, Mirsada Sijarića, Isnama Taljića i Huseina Haskića. Edin Lepenica, priredio je kratki rad Muhameda-ef. Pašića o našem čuvenom astronomu, muvekitu Gazi Husrev-begova vakufa i prvom uredniku Takvima, Muhamedu Kantardžiću. Kantardžić je najviše zaslužan za reformu takvima (kalendara koji određuje namaska vremena) u Bosni i Hercegovini, kojeg je korigirao u skladu sa šerijatskim propisima i preciznim mjerenjima nebeske sfere. Naš nadaleko poznati hafiz Nedim Botić i njegova supruga Amina Mujela-Botić, u svom prilogu "Islam, bol i nevidljivo tijelo" raspravljaju o smislu boli i emocionalne patnje, koje, čovjeka podsjećaju na njegovu prolaznost i ranjivost, ali ga i uče kako, uz pomoć vjere, pronaći smisao u teškim trenucima. Pored toga, autori ističu da je bol jedna vrsta duhovnog pročišćenja, koja čovjeku olakšava potragu za istinskim smislom, čini ga emocijonalno zrelijom osobom i uči ga životnoj mudrosti. U dijelu o etici brige, autori napominju važnost njegovanja druge osobe i istinsko upoznavanje s njenim stanjem, jer se bolest ne uklanja samo lijekovima, već I ljubavlju, koja podrazumijeva: riječi utjehe, podršku u teškim trenucima, odnos pun milosti I sl. Za kraj bih još mogli izdvojiti i rad Lejle Boškailo o Kur'anu u vremenu tjeskobe. Ovdje autorica piše, da Božja knjiga ne negira tjeskobu, već prepoznaje njezine korijene i upućuje čovjeka na smisao kroz vjeru, ali i podstiče na konkretno djelovanje. Kroz analizu kur'anskih ajeta i klasične tefsirske literature, autorica opisuje kako Božja knjiga razumije i analizira tjeskobu. Zadnji dio Takvima je kalendarski dio, odnosno vaktije za cijelu godinu, te, kao dodatak, i vaktija za nadolazeći ramazan. Na slici je Hafizova džamija u Kotezima kod Trebinja.