Dalibor Pavlović

Dalibor Pavlović ДАЛИБОР ПАВЛОВИЋ

ДАЛИБОР ПАВЛОВИЋ

- информације доступне грађанима / контакт с грађанима

- образовање кадра за посао умјесто за Завод за статистику

- пронаталитетна политика на локалном нивоу и брига о породици

- побољшавање услова за спортисте, умјетнике и естрадне раднике

- унапређивање инфраструктуре града

- повезаност Приједора са регионалним и страним партнерима и сарадња са републичким и државним ни

воом власти

- адекватна подршка здравственим радницима, привредницима, пољопривредницима, угоститељима, занатлијама и туристичким радницима

Moja mala  ćer’a Isidora Lola, moja princeza, nacrtala me je juče u vrtiću.Dok gledam ovaj crtež ne mogu da zaustavim os...
08/05/2026

Moja mala ćer’a Isidora Lola, moja princeza, nacrtala me je juče u vrtiću.

Dok gledam ovaj crtež ne mogu da zaustavim osmjeh i suze odjednom. Velika glava, osmjeh, mršave noge i ruke koje su nacrtane baš da grle.

U tom jednom njenom crtežu stane više ljubavi nego u hiljadu riječi.

Hvala ti, dušo moja, sunce moje, što me podsjećaš svaki dan zašto je biti tata najljepše zvanje na svijetu.

Ti si moj najveći ponos, moj najdraži razlog za sve u životu.

Volim te više nego što riječi mogu da kažu, moja Lolo. 🌍❤️

HRISTOS VASKRSE!Prema mom običaju koji prerasta u tradiciju, sinoć sam bio na ponoćnoj liturgiji u manastiru Klisina i n...
12/04/2026

HRISTOS VASKRSE!

Prema mom običaju koji prerasta u tradiciju, sinoć sam bio na ponoćnoj liturgiji u manastiru Klisina i na jutarnjoj liturgiji u crkvi Svete Trojice u našem gradu. Kada osjećate Hrista u svom srcu ništa nije teško.

Danas srce prepuno topline i nade slavi najveće čudo – pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom, ljubavi nad svim.

Dragi moji sestre i braćo neka vam sveti Vaskrs donese mir u dušu, radost u dom, zdravlje vašim najmilijima, praštanje neprijateljima našim i nadu da poslije svake teške noći dolazi svjetlo uskrsnuća.

Patrijarh Profirije u svojoj Vaskršnjoj poslanici izmedju ostalog kaže:
“Čuda nisu samo neobični događaji niti samo veliki Božji zahvati u istoriji. Ali je čudo i kad oprostimo i prekinemo krug mržnje.

To je projava Vaskrsenja i učestvovanje u njegovoj sili i slavi. Osveta je raspeće bez vaskrsenja, a nepraštanje i mržnja su smrt i zauvek zapečaćeni grob.

Zato Vaskrsenje nije samo događaj koji pripada prošlosti nego stvarnost u koju ulazimo svaki put kad opraštamo, kada ne uzvraćamo udarcem na udarac i kad u neprijatelju prepoznajemo brata. Tada biramo život umesto smrti.
Tada se kamen pomera i sa našeg unutrašnjeg groba”.

Neka oprosti sve što nas je rastavljalo, a spoji nas još jače ljubavlju, praštanjem i porodicom.
Želim vam da osjetite tu neopisivu blagodat u svakom trenutku – da vam duša pjeva, a srce bude puno.

Neka je blagosloven ovaj najljepši praznik svima koji ga slave iz dubine svoga srca.

11/04/2026

Danas su baka Milena i Lola zajedno šarale vaskršnja jaja.

Bilo je puno boja, osmjeha i neke njihove priče. A onda kada su završile Lola je baki rekla: „Bako, hoćeš da ti odrecitujem pjesmicu?“

Sjela je pored nje i počela da recituje svojim slatkim glasićem. Baka ju je samo gledala i slušala, puna sreće, sa srcem punim radosti.

A naravno, ja sam morao sve ovo da snimim i evo objavim, jer moj najljepsi osjecaj je vidjeti koliko su njih dvije vezane i koliko je njihova ljubav velika.

❤️❤️❤️❤️❤️

07/04/2026

Благословени и радосни Цвијети у Приједору!

Срце ми је у нед‌јељу било препуно благодати и родитељске радости.

На вечерњем богослужењу на наш велики хришћански празник који слави улазак Исуса Христа у Јерусалим, у нашој градској цркви Свете Тројице наша породица се молитвено сабрала пред Господом.

Највећа срећа и благослов било је гледати нашу д‌јецу у светој литији око храма: најстарији син Петар је са својим Удружењем за очување традиције поносно носио икону Светог Василија Острошког, а заједно са њим, пуни д‌јечије чистоте и љубави према нашој вјери, ишли су наша ћерка Исидора Лола и син Јаков.

Слава и хвала Господу на овој милости!

Нека Господ благослови сву нашу д‌јецу и младе који срцем чувају нашу свету православну вјеру и предају је даље.

Dragi moji, 9000 vas.Vas devet hiljada duša koji ste iz nekog razloga odlučili da me trpite – i to ne samo kad sam duhov...
14/03/2026

Dragi moji, 9000 vas.

Vas devet hiljada duša koji ste iz nekog razloga odlučili da me trpite – i to ne samo kad sam duhovit, nego i kad sam mračan, kad se ponavljam, kad nestanem na tri mjeseca pa se vratim kao da se ništa nije desilo 😂

Hvala vam što ste ostali.

Hvala što mi pišete „trebalo mi je vremena ovo pročitati“ baš kad mislim da nikome više nije stalo.

Hvala na komentarima i lajkovima, na virtualnim zagrljajima kad sam bio na dnu, na tome što me zovete „Dalibore moj“ kao da smo se poznavali još iz osnovne.

Vi za mene niste samo broj, vi ste dio mene i dio mog života!

Vi ste ljudi koji su mi u teškim danima bili tiha podrška, a u dobrim danima – najbolje društvo za smijeh.

Svaki vaš lajk, komentar, poruka u inboxu… sve to mi je značilo više nego što riječi mogu reći.

Zato, od srca,
HVALA VAM ŠTO POSTOJITE TU, jer bez vas to nebi bilo moguće. ❤️❤️❤️

I molim vas, pratite me i dalje – imam još gluposti za podijeliti, ali će se naći i pametnih stvari, zanimljivih vjesti i novih ekskluzivnih informacija.

Obećavam, biće ZANIMLJIVO.

Idemo zajedno na 10.000 pratilaca, bas u trnucima kad nisam ni na kakvoj funkciji, ni poziciji, osim onih najbitnijh funkcija, supruga, oca, sina, brata, kuma, ujaka, tetka, druga, prijatelja, kolege, sugrađanina…za vas sam tu.

Sve vas VOLIM. ❤️❤️❤️❤️❤️

Drage bake, majke, supruge, ćerke, kume, tetke, sestre, snajice, FB prijateljice, drugarice, kolegice, poznanice, sugrađ...
08/03/2026

Drage bake, majke, supruge, ćerke, kume, tetke, sestre, snajice, FB prijateljice, drugarice, kolegice, poznanice, sugrađanke… i sve žene svijeta…

Danas nije samo još jedan 8. mart.
Danas je dan kad srce hoće da vikne koliko ste vi važne, čak i one koje možda nikad nisam sreo uživo, a koje ipak nekako osjećam u svom životu.

Hvala ti, mama, što si bila moj prvi i najjači oslonac – i što si još uvijek tu kad padnem.

Hvala ti, suprugo, što svaki dan biraš da budemo tim – i u lijepom i u onom teškom, kad se čini da nema snage.

Hvala ti ćeri, što si sunce moga neba i moj život.

Hvala vam kume moje, za ono „ajde, biće dobro“ kad baš nije.

Hvala vam, drage moje sestre, za osmijeh koji je uvijek bio spreman i podršku koja je uvijek bezuslovna za mene.

Hvala vam, moje snajice, što ste postale dio porodice i što donosite novu toplinu u naš krug.

Hvala vam, moje FB prijateljice, što ste mi u teškim trenucima slale poruke u pravi čas, kada je bilo najteže, iako se možda nikad nismo u životu ni vidjeli.

Hvala vam, drugarice, za smijeh do suza, za razgovore sa vama i za to što me razumijete bez riječi.

Hvala vam, poznanice, što ste uvijek imale lijepu riječ kad smo se sreli na ulici ili u prolazu.

Hvala vam, drage moje sugrađanke, što dijelimo iste ulice, iste kiše i isti osmijeh kad se mimoiđemo.

I hvala svakoj ženi na ovoj planeti – onoj koja danas radi tri posla, onoj koja se bori sama, onoj koja podiže djecu, onoj koja se još traži, onoj koja je umorna ali ipak ustaje, onoj koja sanja veliko, onoj koja čuva male trenutke…

Vi ste one koje tiho mijenjaju svijet.
Vi ste one koje nose teret sa osmijehom.
Vi ste one koje liječe rane koje niko ne vidi.
Vi ste one bez kojih bi sve bilo hladnije, tiše i siromašnije.

Neka vam danas neko kaže „hvala“.
Neka vas neko zagrli onako kako vi grlite druge.
Neka osjetite bar djelić one ljubavi i pažnje koju vi svakodnevno dajete svijetu.

Svim ženama – bliskim i dalekim, poznatim i nepoznatim – Srećan vam Međunarodni dan žena.

Vi ste naše čudo. ❤️❤️❤️

01/03/2026

Danas je bilo onako kako samo naše selo umije – sunce, šetnja, smijeh, a onda tišina.

Jakov nije izdržao, rekao mi je „tata nosi“ i popeo mi se na leđa, nosili smo se “krkače”.

Nekoliko koraka kasnije – glava mu klonula na moja ledja, ručice opuštene, spava dubokim snom.
Dok sam hodao, osjećam njegov topli dah na vratu i shvatam: ovo je ono zbog čega sve vrijedi, ono što je najbitnije na svijetu i zbog čega se živi.

Dragi moj sine, mali moj čovječe, nosiću te koliko god treba i gdje god treba – a ti kad odrasteš, nosićeš me u svom srcu.

Hvala ti sine moj što si me danas podsjetio šta je prava sreća i beskrajna ljubav.

24/02/2026

Nisam baš očekivao da će me i oni sa BN TV prizivati nazad. 🤣🤣🤣

Bitno samo da me nisu zaboravili, vec sam se bio zabrinuo. 😉

Hvala vam od srca što ste me se sjetili. ❤️

22/02/2026

Danas sam doživio nešto što mi je dirnulo srce – jubilarne 20. Kozarske poklade kod Hrama Svetog Proroka Ilije u Bistrici!

Ovaj hram, koji danas slavi punih 130 godina, nije samo kamen i drvo – to je živa duša Potkozarja, mjesto gdje se generacije okupljaju, mole, praštaju i čuvaju ono najsvetije što imamo: vjeru, tradiciju i zajedništvo.

Kad sam jutros stigao, osjetio sam taj poseban mir… Zvona su zvonila, episkop je dočekan s poštovanjem, Sveta arhijerejska liturgija je bila kao da vrijeme stane. A poslije – pravi narodni praznik!

Narodne nošnje, narodna kola i igre, ojkanje koje ti prolazi kroz srce i dusu, miris tradicionalne hrane, osmijesi djece, suze u očima starijih… Sve to zajedno – to je naš srpski, pravoslavni narod u najljepšem izdanju.

Praštamo jedni drugima pred Veliki post, ispraćamo zimu, a u srcu nosimo nadu u Vaskrs.

Danas sam vidio koliko smo jaki kada se okupimo i kada smo zajedno. Koliko ljubavi ima u ovim selima, u ovim ljudima koji ne dozvoljavaju da se zaboravi ko smo i odakle dolazimo.

Hvala Bogu što sam bio dio ovog trenutka. Hvala jereju Damjanu Rastoki, mještanima Bistrice i Verića, parohiji, organizatorima, svima koji 20 godina čuvaju ovu svetinju i običaj. Vi ste pravi čuvari naše duše.

Ako niste bili ove godine– obećavam vam: sljedeće godine morate doći. Nećete požaliti. Ovo se osjeća srcem.

Neka vas sve Gospod Bog dragi čuva.

Prekjuče sam prisustvovao tradicionalnoj „Lažijadi“ koju već godinama organizuje Lovačko udruženje „Srndać“ iz Omarske. ...
21/02/2026

Prekjuče sam prisustvovao tradicionalnoj „Lažijadi“ koju već godinama organizuje Lovačko udruženje „Srndać“ iz Omarske.
Iako nisam lovac niti član udruženja, a ne znam nešto posebno ni lagati (🤣) zajedno sa kumovima i prijateljima imao sam čast biti dio tog okupljanja.

Manifestacija je održana u restoranu „Peti neplan“ u Omarskoj, pod vodstvom vlasnika Radovana Romanića – od milja nam zvanim Malac, čovjeka čije gostoprimstvo i ljudskost već decenijama čine ovo mjesto posebnim.

Program je s lakoćom, toplinom i prepoznatljivim šarmom vodila naša prijedorska voditeljska legenda Jadranka Jaca Rečević, čiji glas i stil mnogima od nas bude uspomene na neka ljepša, iskrenija vremena.

Za stolovima su sjedili ljudi različitih generacija povezani istim korijenima, istim vrijednostima i dubokim poštovanjem prema lovu i tradiciji.

Posebno je značajno bilo prisustvo naših pobratima iz lovačkih udruženja iz Srbije. Njihov dolazak nije bio samo formalnost – bio je živi dokaz da Drina nije granica već kičma te da granice ne mogu prekinuti bratstvo građeno decenijama.

Pobjednik ovogodišnje Lažijade, da ne kažem najveći lažov, bio je Goran Maksimović, kojem od srca čestitam.

Ovakva okupljanja danas su rijetkost, a upravo zato nose posebnu težinu.
Ona nas podsjećaju da tradicija nije samo prošlost – ona je živa snaga koja nas drži zajedno, uči solidarnosti i podsjeća na porijeklo.

Hvala Lovačkom udruženju „Srndać“ na organizaciji i toplini.
Hvala Radovanu Romaniću što je još jednom pokazao šta znači biti domaćin iz srca.
Hvala Jadranki Rečević što je svojim vodstvom dala poseban pečat ovom danu.
Hvala pobratimima iz Srbije što su prešli put da bi bili s nama.
I hvala svima koji su tog petka pokazali da pravo zajedništvo još uvijek živi – ne na ekranima, nego u pogledu, u ruci, u riječi i u pjesmi.

Živjelo bratstvo koje traje.

Živjela tradicija koja nas spaja.

01/02/2026

Dragi naši prijatelji, praštajte, ali ne stigoh ranije objaviti ovaj video, koji smo napravili Petar i ja za našu krsnu slavu Svetog Nikolu, pa me on opomenu da objavim.
Prošlo je više od mjesec dana, ali šteta je da ne objavim, ako ni zbog čega drugog onda da nam na ovoj mreži ostane za trajnu uspomenu.

Uoči naše slave nas dvojica kao i obično smo sami pekli ribu za slavsku trpezu. Nismo kupovali gotovo – htjeli smo da sve bude napravljeno našim rukama, našim srcem, za naše drage goste.

On je stavljao i okretao ribu na rostilju, a ja sam ga gledao i vidio u njemu naše pretke: đeda kako peče ribu u šporetu i baku kako moli za blagoslov naše slavske trpeze.

U tim malim rukama, u tom dječačkom trudu, prenosi se ono najdragocjenije – naša srpska pravoslavna tradicija, običaj da slavu čuvamo sami, da je prenosimo sa koljena na koljeno i da hranu pripremamo s ljubavlju, jer ona nije samo jelo, nego žrtva zahvalnosti Bogu.

Moja iskrena želja je da Gospod učvrsti u mom Petru ljubav prema našim običajima, da i on jednog dana sa svojim sinom peče ribu, moli se i kaže: “Ovako nas je tata učio, ovako nas je đed učio”.

Slava i hvala Bogu na svemu.

Address

Prijedor

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Dalibor Pavlović posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Organization

Send a message to Dalibor Pavlović:

Share