VATROGASCI PRIJEDOR
Upotrebljen je uopšteni naziv Vatrogasci Prijedor iz prostog razloga što profil (a kasnije stranica) nije bio, niti je sada, zvanična (službena) facebook stranica Teritorijalne vatrogasno spasilčke jedinice Prijedor Upotrebljen je uopšteni naziv Vatrogasci Prijedor iz prostog razloga što profil (a kasnije stranica) nije bio, niti je sada, zvanična (službena) facebook stranica T
eritorijalne vatrogasne jedinice Prijedor.Nastao je kao lična hobi-ideja da se našim sugrađanima pokuša približiti dio onoga što mi radimo, da se proba razbiti stereotip o vatrogascima kao debelim brkama, koji samo spavaju i ništa ne rade, a na kraju i da se poboljša i ubrza komunikacija sa ugroženima.Ideja je naišla na razumjevanje i podršku prvenstveno od kolega sa kojima radim, koji su se uključili u rad stranice fotografisanjem nekih od naših intervencija, javljanjem tačnih informacijama, dobronamjernim savjetima i na druge načine, zatim od članova naših porodica koji su i sami ponekad iznenađeni s čim se mi to skoro svakodnevno susrećemo u svom radu a onda i od šire javnosti grada Prijedora, kolega vatrogasaca iz RS i šire. Tokom samostalnog uređivanja i vođenja ove stranice uspostavljeni su kontakti, saradnja i druženja sa mnogobrojnim kolegama vatrogascima, iz zemalja regiona i šire, kao i sa nebrojenim ljubiteljima vatrogastva, ostvarena je korektna saradnja sa novinarima skoro svih medijskih kuća i gradskih internet portala. Razmjenjivali smo informacije, fotografije, skripte, ambleme i dijelove uniforme, prenosili savjete i zvanična saopštenja raznih institucija. Stranica je privukla pažnju sada već preko 5000 pratilaca a potakla je osnivanje nekoliko sličnih stranica drugih vatrogasnih jedinica. Objavljeno je, i dostupni su, preko 50 albuma sa fotografijama vezanim za našu istoriju, intervencije i aktivnosti te više od 70 kratkih video klipova. Kao dalji korak, pokrenut je i You tube kanal na kome možete vidjeti realan snimak (uz minimalne korekcije) napravljen kamerom montiranom na šljem vatrogasca, sa 100-ak naših intervencija, vježbi i obuke, manifestacija, prezentacija opreme i drugih zanimljivih dešavanja.
130 godina vatrogastva u Prijedoru (1883. - 2013.) Požar koji je u noći 8.juna (po nekim izvorima 20.juna) 1882.godine opustošio grad Prijedor ,istovremeno je i inicirao osnivanje vatrogasnog društva,koje je i formirano godinu dana kasnije. Te noći zapalio se dimnjak na Hamzića kafani,te kako je duvao neobično jak sjeverni vjetar požar je brzo zahvatio ćepenke i kuće koje su bile pokrivene šindrom,te se u tom strašnom požaru našao gotovo čitav grad. Na poziv željezničke stanice stigli su vatrogasci iz Kostajnice i Banja Luke,te ugasili zgarišta kuća i dućana koji su tinjali još nekoliko dana. Ovim požarom izgorio je najveći dio grada i to od Majkovače pa sve do Kapetanove kuće (zgrada današnjeg tenis kluba dr. M.Stojanović). Prema istorijskim dokumentima, u požaru je do temelja izgorjela školska zgrada i pravoslavna crkva,staro gradsko jezgro i u njemu 183 dućana, 219 kuća, 56 magaza, 17 staja. Tadašnje vatrogasno društvo,osnovano 1883.godine,bilo je formirano od zanatlija. Vatrogasno spremište bilo je smješteno u drvenoj kući Laze Čavrića,koje je imalo drvenu kulu. Dežurstvo u ovoj kuli su obavljali su pasvandžije,ljudi kojima je osnovni zadatak bio paljenje i gašenje uličnih fenjera. U slučaju požara oni su davali znak za uzbunu na taj način što su obilazeći ulice trubili u trubu ili rog. Bio je to znak za zanatlije,članove vatrogasnog društva da se skupe u vatrogasnom spremištu. U društvu je bilo aktivno šezdesetak ljudi,među kojima se izdvajaju Petar Vajler,komandir jedinice,Manojlo Vukić,Jovo Komlenić,Štefan Vajler,Ignjac Motl i Vehbija Beglerbegović. Rad društva ogledao se uglavnom u gašenju požara,izvođenju javnih vježbi i organizovanju priredbi. Vježbe su se održavale jednom nedeljno. Od alata društvo je u ovom period imalo nekoliko lopata i nešto rušilačkog alata. Pored toga u spremištu se nalazilo i šezdeset takozvanih gasnih kanti,koje su se upotrebljavale za gašenje požara lančanim sistemom. Iz ovog perioda zabilježen je i požar na kući Mile Bajića. Vatrogasci su tom prilikom crpili vodu iz Bereka koji je bio udaljen,te je i efekat gašenja ovog požara ocijenjen kao slab. To je i ponukalo gradske vlasti da poslije ovog požara narede svim domaćinstvima da pred svojim kućama moraju imati kacu sa vodom i čaklju. Svoju prvu vatrogasnu pumpu Vatrogasno (ognjogasno) društvo dobilo je 1884. Bila je u to vrijeme čuvena KNÜST-ovka,koja je nabavljena zahvaljujući zalaganju poslanika Omera Čirkinagića. (pumpa je sačuvana i danas krasi ulaz u Vatrogasni dom u Prijedoru)
U periodu od 1890. – 1900. godine zabilježena su samo dva veća požara,i to kada se zapalila radionica Isajla Tišme i Ledererova jajara. Oba ova požara su uspiješno lokalizovana. Ova jedinica uspiješno je djelovala sve do 1914. godine i izbijanja Prvog svjetskog rata kada je prekinut rad.Tokom rata uništeno je mnogo vatrogasne opreme tako da je do 1930. godine vatrogasno društvo imalo samo četiri štrcaljke i nešto pomoćne opreme.
1. godine formira se posebna vatrogasna četa na čelu sa Kostom Komljenovićem. Pored njega članovi čete bili su između ostalih i Jovan Žanaček,Metod Dovrtelj,Ljubomir Kukavica,Gavro Crnić,Smajo Muranović,Abdulah Burazerović i Simo Babić. Iz dokumenata iz tog perioda saznajemo da je četa raspolagala sa: velikom štrcaljkom na kolima sa četiri usisne cijevi,hidroforom sa usisnim cijevima,štrcaljkom dvokolicom sa 19 metara cijevi nosilica i mlaznicom,jednom štrcaljkom bez kotača,tri dvokolice sa vitlovima za cijevi nosilice,148 metara cijevi nosilica,četiri kablića za vodu,jedom maskom za dim,25 kaciga,dvokolicom za krampove i ostali alat,dvijema karabitnim lampama i drugu sitnu opremu. Novo formirana četa nije trebala čekati svoje prvo dokazivanje. Iz lista “Nova štampa” koji je izlazio tih dana, saznajemo da je noću 11. novembra 1930. godine izgorjela štala Rade Ostojića,koja je bila smještena uz njegov “Hotel Prijedor”, u neposrenoj blizini željezničke stanice. Tom prilikom je izgorjela štala,vagon sijena i šest vagona drvene građe i drva ali je požrtvovanom intervencijom vatrogasaca i građana požar lokalizovan. Borba vatrogasaca protiv vatrene stihije trajala je punih šest časova i upravo to zalaganje i požrtvovanje vatrogasaca uslovilo je i veće interesovanje opštine za njihov rad. Tako je neposredno poslije požara opština dala ovom društvu 500 dinara na ime nagrade za dobro izvršenu intervenciju. Na inicijativu inžinjera Toše Radetića 20. marta 1932. godine sazvana je skupština budućeg društva koje treba da se zove Dobrovoljno vatrogasno društvo Prijedor. Za predsjednika društva izabran je Toše Radetić a za komandira vatrogasne čete Ivan Broš,za vođe ekipa Ljubomir Kukavica i Kosta Komlenić. Iste godine Dobrovoljno vatrogasno društvo Prijedor primljeno je za člana Vatrogasne zajednice društava i četa Vrbaske banovine.
1933.godine DVD Prijedor dobilo je i svoju prvu sirenu,koja je bila postavljena u prostorijama društva. najviše zasluga za nabavku i postavljanje ove sirene ima komandir DVD-a Ivan Broš. Avgusta mjeseca 1933.godine Prijedorski vatrogasci su primili i svoja prva priznanja. Srebrnom medaljom odlikovani su inžinjer Toša Radetić,Ivan Broš i Božo Mrkobrad. Bronzanom medaljom odlikovani su Stevo Ostojić,Nikola Topolić i Arif Džubur. Informaciju o ovome objavile su “Vrbaske novine” 19.avgusta 1933.godine.
1934.godine nabavljena je i prva DKV motorna pumpa iz Beča,što je omogućilo efikasnije djelovanje Prijedorskih vatrogasaca. Vatrogasci su uvijek bili dežurni,tako iz 1935.godine bilježimo zapis o obavezi dežurstva vatrogasaca za vrijeme prikazivanja ton filmova.Tada bi oni imali besplatnu ulaznicu i odgovarajući honorar prema mjesnim prilikama.
24.marta 1936.godine u Prijedoru je održana skupština Vatrogasne zajednice Vrbaske banovine nakon čega je vatrogasna četa iz Prijedora zajedno sa vatrogasnom četom iz Banja Luke izvela javnu vježbu na zgradi sreskog odbora.
25.avgusta 1937.godine zabilježen je jedan od većih požara u Prijedoru,kom prilikom su vatrogasci pokazali svoje pravo umijeće.Požar je zabilježen na kući Hameda Handanagića a interesantno je das u na gašenje požara stigli i vatrogasci iz Banja Luke,što je jasna potvrda ispomaganja vatrogasnih jedinica na ovom području.
1938.godine nabavljena je nova motorna pumpa na inicijativu Toše Radetića.Pripreme za izgradnju prvog Vatrogasnog doma na području Vrbaske banovine trajale su do juna 1940. godine kada su otpočeli građevinski radovi. Izgradnja Vatrogasnog doma završena je 10.novembra 1940.godine kada je isti uz prisustvo velikog broja vatrogasaca Vrbaske banovine i cijele zemlje svečano predan na upotrebu.Bila je to prilika da se na jednom mjestu izvrši smotra vatrogastva ovog područja jer su Banjalučki vatrogasci došli sa svojom „autotehnikom i motornom pumpom“ a vatrogasci Bosanskog Novog su doveli i odred samarićanki i vatrogasni podmladak. Na svečanosti koja je tim povodom održana opštini Prijedor uručeno je odlikovanje Vatrogasnog sveza Savezni krst drugog reda,a inžinjeru Toši Radetiću Zlatni krst Vatrogasne zajednice.Momčilo Milošević,Đuro Obradović i Kosta Komlenić dobili su Savezni krst trećeg reda,a Ibrahim Imamović,Dane Brujić i Ilija Kantar srebrni krst Vatrogasne zajednice.
“Vrbaske novine“ su u svom broju 1750 objavile informaciju pod naslovom :
„U Prijedoru svečano otvoren prvi Vatrogasni dom u banovini“
U periodu od završetka Drugog svjetskog rata pa do početka 1948.godine društvo nije organizovano radilo. 18.februara 1948.godine održana je inicijativna skupština za oživljavanje rada Dobrovoljnog vatrogasnog društva Prijedor i tom prilikom za predsjednika društva izabran je Vaso Rajlić a za komandira je postavljen Husein Mašić.
1.februara 1953.godine za predsjednika društva ponovo je izabran Vaso Rajlić a za komandira je postavljen Muharem Bikić. Umjesto dežurnih vatrogasaca,primljena su dva profesionalna vatrogasca koji su dežurali od 14:00-06:00 časova. Bili su to Hamdija Kulašić i Simo Došen. U toku 1953.godine ili tačnije 13.septembra obilježena je 70-to godišnjica postojanja i rada društva. Iz dokumentacije društva može se utvrditi da je 1953.godine društvo raspolagalo sa :kamionom marke Ford,ručnom pumpom,kolima za prevoz motora,spusnicom,motornom pumpom,26 metara usisnih cijevi,300 metara odvodnih cijevi,50 metara B cijevi,šest protiv požarnih aparata,dvije ručne sirene,20 šljemova,šest raznih ljestvi,jednim nosilima,četiri mlaznice,devet vatrogasnih kanti itd.
26.januara 1954.godine na redovnoj godišnjoj skupštini na čelo Upravnog odbora došao je Branko Obradović a za komandira je postavljen Muhamed Ališić. U toku 1954.godine formirana je i vatrogasna glazba čime je društvo dobilo nove prosvjetno-kulturne sadržaje. Zasluge za njeno formiranje pripadaju Josipu Prohaski koji je i vodio ovu sekciju. Vatrogasci Dobrovoljnog vatrogasnog društva posebno su se istakli pri spašavanju ljudi i materijalnih dobara tokom poplave koja je zadesila Prijedor u oktobru 1955.godine. Intervencija je trajala punih pet dana. Na redovnoj skupštini društva održanoj 12.februara 1961.godine formirana je
PROFESIONALNA VATROGASNA JEDINICA PRIJEDOR
,sa devet vatrogasaca.
8.februara 1969.godine na redovnoj skupštini za predsjednika društva je izabran Mehmedalija Kurtović a za komandira jedinice postavljen je Pero Kragulj.
6.septembra 1970.godine ,na dan kada je Prijedor oslobođen 1944.godine,OTVOREN JE NOVI VATROGASNI DOM ,koji je za stogodišnjicu osnivanja Dobrovoljnog vatrogasnog društva Prijedor 1983.godine nadograđen i proširen.
