14/01/2023
Odlazak iz Bosne i Hercegovine pokleknuće je pred velikosrpskom idejom
Bosna i Hercegovina je zemlja sa dugom historijom, puna velikana iz različitih perioda. Bošnjaci narod koji od davnina živi u njoj, čije se ime spominje još od 1166. godine u carskoj tituli Manojla Komnena kao "Dobri Bošnjani". Termin Bošnjanin odnosio se na sve one koji žive u Bosni bez obzira na religiju, pa ću u tom kontekstu i ja pisati o Bošnjacima.
1992. Godine počela je ponovna, intenzivna realizacija plana da se oni koji žive u Bosni i Hercegovini eliminišu, rasele, raspamete...
Plan je bio završiti sve u kratkom periodu, neselektivno pobiti što više Bošnjaka muslimana, oduzeti im svako pravo, preuzeti teritorij, i zauvijek izbrisati ime ovog naroda. 30-ak godina iza toga, plan je isti, metode nešto drugačije. Iza rata nije se odustalo od ideje da se Bosni i Hercegovini oduzme integritet, Bošnjacima identitet, te se dovodi u pitanje sve što je čini državom, a Bošnjake narodom. Ukidanje željene zastave, himne, osporavanje jezika, ukidanje vlastite slobode. 28 godina nakon rata, svaka odluka koja Bosni i Hercegovini donosi napredak, osporava se od strane komšija sa istom idejom koja traje stoljećima. Na različite načine oduzima se Bošnjacima pravo izbora i sputavaju se u svakom pokušaju da donesu dobro svojoj domovini. Nisu uspjeli u ubijanju svog Bošnjačkog naroda, nismo im dopustili, ali svoj plan i dalje realiziraju, kroz različite blokade raspamećuju ovaj narod. Te blokade dovode do toga da je teško ostvariti pomak na nivou cijele BiH, što na kraju rezultuje masovnim odlaskom mladih na zapad. Razlog svakog kaskanja za Europskim standardima, upravo su oni koji ne žele da država ide ka naprijed, oni koji otvoreno ne priznaju Bosnu i Hercegovinu. Nesretnim dejtonskim sporazumom koji smo bili primorani potpisati, dao je takvima previše prava i previše slobode da sapliću svaki korak naprijed. Odlazak iz Bosne i Hercegovine pristanak je na velikosrpsku ideju, ostavljanje oružja, predaja pred agresorima. Ostavljanje ove države njima, puštanje da svojim blokadama nas natjeraju da se povučemo iz svog topraka, nažalost najčešće je izraz nezainteresiranosti za Bosnu i Hercegovinu. Nepovjerenje u Bošnjačku reprezentaciu, u one koji se neprekidno bore za nezavisnost u donošenju odluka, dovelo je do toga da zaboravimo ko su stvarni neprijatelji, i ko zaista koči procese u državi, pa tako najčešći izgovor za odlazak je prebacivanje odgovornosti na druge, "svi su oni isti" , "svi su zajedno" i slično. Trebamo veću svijest o tome da velikosrpska ideja još uvijek traje, da separatisti montiraju svoje fotelje dok gledaju odlazak mladih preko granice. Svakako, materijalna pomoć budžetu i kada dolazi preko granice je od velike koristi,ali bojim se da je sve manje onih koji napuštaju državu radi njene dobrobiti, a sve više onih koji su odustali od nje. Ostavljanje ove države neodgovorno je prema amanetu koji su nam ostavili bosanski šehidi u svim ratovima koji su nas zadesili, a i oni koji su u miru poginuli braneći je. Trebamo veće povjerenje u to da se mi, Bošnjaci, nismo predali, da se borimo za pravdu iz dana u dan i da se nećemo umoriti. Ne dajte ovu domovinu, ostajte i ne priznajte poraz pred agresorom. Ne dajte im da se naslađuju zvukom vaših motora na granici, ostanite, borite se za sebe, borite se za Domovinu.
H.S.
