01/02/2026
Hidžab - identitet i pravo
Jedna priča u kojoj će stati mnoštvo sličnih iskustava, najviše žena.
Žena kao biće stvorena jednaka sa muškarcem, na istom intelektualnom i emocionalnom nivou, je ona koja je od društva najčešće odbačena zbog ovih ili onih razloga.
Razlozi su različiti, ali najčešće su oni koji nisu dosljedni ženama kao biću, jer muškarac ipak ima neke veće nadležnosti i ingerencije nego žena.
Pa ima li ih zaista?
Ukoliko uzmemo historijske aspekte, vidjećemo da su žene zabilježene kao vođe, liderke, kraljice, trgovkinje, ratnice, odvažne i smjele, izumiteljke, naučnice, doktorke i mnoge druge struke koje se u svijetu mogu pobrajati, a njih je doista veliki broj.
Uzmemo li pak drugi aspekt ili religijski kontekst, također vidimo da su i u religijama žene bile važne nositeljice misli, znanja, uvjerenja, izumiteljstva. Kada čitate knjigu Fatime Mernissi " Zaboravljene vladarice u islamu" prosto da se ne povjeruje kako se žena isticala i kao hatuna, malika i slutana. Ako se sve svodi na ime, napisaćemo samo neka koja su zaboravljena, ali vrijedna za istražiti, Nabia Abbott, Ibn Hazm, Benazir Butto, Kraljica od Sabe, Hatidža, Fatima, Radijja, Ajša al - Hurra,....
No, što je ono što ženu tjera da se bori za svoja prava kad su data mnogim Konvencijama, Ustavom, religijom ili Knjigom upute?
Ipak je to nepravda koja se svakodnevno radi nad ženom. Jer nikad se ljudsko biće ne brani niti traži svoja prava ako već su mu data na uživanje.
Žene se često u opisima emocija obilježavaju negativnim emocijama koje proizvode misli predrasuda da je žena nježniji pol, emocionalna, razdrazljiva, nježna, mehkog srca, popustljiva, manje snage, ima svojih bubica, ima svojih dana, lakomislena, naivna, muškarci okarkaterisani kao hrabri, smjeli, odvažni, snažni, jaki, pouzdani, srčani. Na tren stanimo i razmislimo o napisanim emocijama, pa zar doista žene su tako krhke ili se želi prezentirati takvo mišljenje?
Zar nije hrabrija žena od najhrabrijeg muškarca kada rađa dijete i bori se za njegov život, nosi ga, hrani?
Zar nije žena jača od najjačeg muškarca kada rađa dijete i izdržava bol, kako nauka dokazuje, kao da 50 i nešto kostiju lome u isto vrijeme?
Zar nije imanski jaka ona kojoj zbog njenog vjerovanja inispoljavanja vjere koplje u rodnicu zabijaju i ubijaju?
Kako to žena svoje oslobođenje vidi, osjeti i doživljava?
Pa samo kao slobodno biće, koje svoju slobodu želi jer joj je to Milostovi omogućio, Priroda dala, ko da to oduzima? S kojim pravom? Zato što neko tako misli? Prezentira?
Ono što želim da izaberem kao svoj put, je moje pravo, moj izbor.
Ako je to put vjere, znanja, umjetnosti, želim svoje pravo i svoju slobodu u tom putu.
Hidžab je moje pravo, ono što je na mojoj ili bilo kojoj glavi je njegovo pravo i izbor, ono ne odlučuje da je nešto manje ili više vrijedno za biće, za ženu muslimansku koja je odlučila se za vjerski život, to je njena obaveza i dužnost.
Ispovijedanje religije je osnova za prihvatanje bilo koga u jednom demokratskom, multietičnom, multikulturalnom društvu.
Žena je često iskorištena kao seksulani objekt, kao usluga, servis, jer je priroda njoj dodjelila rađanje, pa je i ona ona koja donosi na svijet novi život, ipak se hrabro i odvažno probija kroz mnoge stereotipne prostore društva i doseže i pokazuje se u najljepšem obliku, kao intelektualno biće, emocionalno i kognitivno, prosuđujuće, racionalno te to ispoljava u svim aspektima života, te se pokazuje na tim putevima kao tolerantna, odvažna, hrabra, nepromiskuitetna, potrebna za saslušati i poslušati.
Jer ima žena u sebi ono što kupi, sakuplja, kao razbijeno staklo, komadiće omalovažavanja, odbacivanja, manje vrijednosti, smatrana nesposobnom i samo ona koja treba da rađa i bude kući, manje vrijedna muslimanka ako je viđena sa pripadnicima drugih religija, još manje sa slikama sestre Marije u Crkvi Presvete Bogorodice, komadiće "izgubljenog" din i imana kad se rukovala sa emirtusom i načelnikom, ali ta žena, tako mala, pokrivena žena, kad skupi tu sliku polomljenih dijelova, postaje snažnija od svih planina i rijeka, spremnija nego ikad da pokaže da na zemlji je samo znanje moć, da nikad nije posustala u vjerovanju u Njega i pokornosti Njemu.
I tako, izgubljena i pod predrasudama, „zaostala“ i postala
supruga, majka, magistrica, doktorica, zaposlena, živi u ubjeđenju da je moje samo oni što dam za nekog, možda malo, a to dobro nekom drugom za Njega itkekao veliko.
Dobitnica Nobelove nagrade za mir Tewekul Karaman dobila kritike od strane novinara da nošenje hidžab nije u skladu sa njenim intelektualnim postignućima, ona mu je odgovorila:
"Čovjek je u ranim vremenima bio gotovo go, kako se njegov intelekt razvijao, počeo je nositi odjeću.
Ono što sam danas i što nosim danas, predstavlja najveću razinu misli i civilizacije koju je čovjek postigao."
Moj hidžab, moje pravo, moj izbor.
Mr. Aldijana Muslim
🎉❤🎉💙🎉💜🎉
