https://www.facebook.com/108971221896463/

Eldar Vuković, Vogošća, Sarajevo (2026)

30/04/2026

Radnice i radnici, sretan 1. maj – Međunarodni praznik rada!

Zahvaljujući hrabrosti i umijeću generacija za nama danas uživamo kakva-takva radnička prava. Napadi na radničku klasu i prava radnika kontinuirani su, organizovani i pažljivo planirani, baš kao i pljačka radništva na ovim prostorima koju eufemistički nazivamo privatizacijom.

Ti koji su privatizovali ono što smo kao klasa stvarali decenijama, danas nas preko svojih plaćenika – političara i medija – uvjeravaju da je odgovornost isključivo na nama, da su interesi naših plemena važniji od interesa naše klase, koja je ključna determinanta u oblikovanju naših specifično organizovanih iskustava koje nazivamo životom. A naša iskustva, iskustva radništva, identična su – od radničkih predgrađa velikih evropskih gradova do malih radničkih gradova na našim prostorima, periferiji svjetskog kapitalističkog sistema. Borba za preživljavanje, prekarni rad, sistemska nepravda i gubitak slobode, dok o jednakosti, pa i onoj tobožnjoj „jednakosti šansi“, više niko i ne govori.

Zato se govori o tome da radnici trebaju raditi dok ne zarade dovoljno za svoje gazde, da ne trebaju imati pravo na slobodan dan, da im je svaka plata, pa i ona minimalna, previsoka – jer kako će to uticati na profit naših divnih kapitalista?!

U vremenu zla, ruiniranja ostataka ideje države blagostanja, jedini spas za sve nas je klasna borba, a kada konačno odustanemo od ideje dugog marša kroz institucije, stogodišnje pregovore za minimalne ustupke, pravdu i jednakost odlučimo izboriti svojim rukama, u pravdi i jednakosti ćemo konačno i živjeti! Do tada, pazite kako pozdravljate lokalnog feudalca/kapitalistu, možda vam dijete ne bude moglo ići u vrtić ili dom zdravlja kada ima upalu grla.

Svako dobro radnicama i radnicima ✋

24/04/2026

Danas je nakon skoro 5 godina od tragične smrti Džene Gadžun ovaj slučaj dobio svoj prvostepeni sudski epilog.

Nažalost, krivicu će snositi samo ljekari koji su ovom slučaju učestvovali, ali ne i oni koji su ovakva postupanja omogućili - a to su donosioci odluka u zdravstvenom sistemu.

Da su se zakoni iz oblasti zdravstva poštovali, ovakav slučaj se ne bi mogao uopšte i desiti, jer zdravstvena ustanova u kojoj se slučaj desio ne bi ni mogla postojati!

Prema članu 55. Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kao i Pravilniku o bližim uvjetima prostora, opreme i kadra za osnivanje i obavljanje zdravstvene djelatnosti u zdravstvenim ustanovama, niti jedna zdravstvena ustanova u Federaciji Bosne i Hercegovine ne može biti osnovana bez potvrde o zadovoljenju optimalnih standarda sigurnosti, a to kao jedino nadležno tijelo u Federaciji utvrđuje Agencija za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine.

Prema zvaničnim podacima više od 50 procenata zdravstvenih ustanova u Federaciji Bosne i Hercegovine ne zadovoljava optimalne standarde sigurnosti, odnosno nema aktivan certifikacijski status.

Rješenja o osnivanju zdravstvenih ustanova donose kantonalna ministarstva zdravstva, odnosno Federalno ministarstvo zdravstva za više nivoe zdravstvene zaštite, i svako izdato rješenje o osnivanju zdravstvene ustanove bez provjere optimalnih standarda sigurnosti je nelegalno, a potencijalno i opasno, u šta se iz dana u dan uvjeravamo izvještajima o incidentnim situacijama u zdravstvenim ustanovama.

U sistemu u kojem politika uređuje sve, a niti jedan dio sistema dosljedno ne poštuje sve zakonske odredbe koji uređuju oblast zdravstvene zaštite, jedini način da se osigura dosljedna primjena zakona je sankcionisanje svih odgovornih u lancu, od nesavjesnih ljekara do ministara zdravstva koji ovakva rješenja kontinuirano izdaju!

Ako želite da otvorite granap, pa vam je teško zbog silnih procedura uopšte otpočeti poslovanje, pokušajte sa bolnicom, poliklinikom ili ordinacijom, tu uslova, osim na papiru, i nema - dovoljno je da želite i da imate neki ćumez, ostalo ćete rješavati u hodu.

20/04/2026

U domovima zdravlja i bolnicama u Federaciji Bosne i Hercegovine na jednog doktora medicine u prosjeku imamo jednog nemedicinskog radnika. Ovakav omjer, uvažavajući činjenicu da je finansiranje zdravstvenog sistema u Federaciji već ozbiljno ugroženo, jedan je od izvora kreiranja dodatnih troškova sistema, koji bi standardizacijom i optimalnim upravljanjem resursima mogli biti reducirani. Ipak, to ne samo da nije slučaj, nego svake godine zdravstvene ustanove bilježe rast broja uposlenih nemedicinskih radnika, iako od strane donosilaca odluka u zdravstvenom sistemu nerijetko, sada već godinama, slušamo i čitamo obećanja da to neće biti slučaj.

Na osnovu podataka Agencije za kvalitet i akreditaciju u zdravstvu u Federaciji Bosne i Hercegovine, na uzorku najvećih domova zdravlja iz 5 kantona, u posljednjoj izbornoj godini - 2024. - zabilježeno je uvećanje za 110 novouposlenih nemedicinskih radnika u ovim domovima zdravlja, dok značajne promjene u broju pruženih usluga u ovim domovima zdravlja nisu zabilježene. Ovakva praksa gotovo je pravilo svake godine, a naročito je izražena u izbornim godinama.

Ako za prosječnu bruto platu novouposlenih nemedicinskih radnika uzmemo iznos od 3000,00 KM, dobijemo podatak da za jednu godinu rada novouposlenih nemedicinskih radnika građani Federacije izdvoje gotovo 4 miliona KM. Dakle, za dvije godine zdravstveni sistem na ime plata novouposlenih nemedicinskih radnika u pet velikih domova zdravlja iz pet kantona izdvoji 8 miliona KM, koliko vrijedi savremeni PET/CT uređaj kakav upravo nabavlja UKC Tuzla, a na čiju nabavku se čekalo godinama.

Već sada, u Federaciji Bosne i Hercegovine, postoje domovi zdravlja koji 90,00% svojih budžeta izdvajaju za plate uposlenika, uz minimalna izdavanja za edukaciju i nabavku opreme, dok prosječan broj godina uposlenih u pojedinim domovima zdravlja ide i preko 50 godina starosti, što za naše društvo i zdravstveni sistem znači upitnost postojanja zdravstvenog sistema kakvim ga danas znamo.

Drugim riječima, vrlo je neizvjesno za veliki broj lokalnih zajednica da li će domovi zdravlja u njihovim sredinama uopšte i postojati, a sigurno je samo da naš zdravstveni sistem praksu tretiranja domova zdravlja kao političkog plijena i nesvrsishodnog upravljanja resursima zdravstvenog sistema, uz tendenciju smanjenja doprinosa za zdravstvo i izglednog smanjenja broja uposlenih zbog nadolazeće ekonomske krize koja će biti globalnog karaktera, neće izdržati.

Ako na sve navedeno dodamo nejednakost pacijenata i zdravstvenih profesionalaca u različitim kantonima, nedostatak medicinskog kadra i starenje stanovništva, jasno je da nam je potrebna sveobuhvatna reforma zdravstvenog sistema Federacije Bosne i Hercegovine, ali to pitanje se i dalje ne pokreće, a ako se sa praksama iz prošlosti nastavi u još par izbornih ciklusa, reforma nam neće ni biti potrebna, jer zdravstvenog sistema više neće biti!

Svako dobro ✋

29/03/2026

300 miliona KM okvirni je ukupni iznos umanjenja sredstava u budžetu Kantona Sarajevo u prethodne 3 godine nastalih “ukidanjem” pondera 2 u raspodjeli javnih prihoda.

Upravo je taj iznos - 300 miliona KM, dostatan da, uz neminovno oporezivanje “praznih stanova”, dugoročno i održivo osigura rješenje krize stanovanja u Kantonu Sarajevo. A evo i kako 🔽

Restruktuiranje i ekipiranje Kantonalnog stambenog fonda, osnivanje preduzeća za izgradnju stanova, stambeno održavanje i sa ovim preduzećem povezanog finansijskog preduzeća za “kreditiranje” kupovine stanova.

U Kantonu Sarajevo 2024. godine zaključeno je nešto više od 2100 brakova. Ako uzmemo u obzir da 30 procenata bračnih parova ima riješeno stambeno pitanje, realna godišnja potreba za trajno rješenje stambenog pitanja ovog dijela populacije je 1500 stambenih jedinica.

Izgradnja 1500 stambenih jedinica prosječne kvadrature od 60 m2, sa 1600 parking mjesta, koštala bi okvirno 257 miliona KM (2.500,00 KM po kvadratu stana, 20.000,00 KM po parking mjestu - kombinacija podzemnih garaža i vanjskog parkinga). Na ovaj iznos možemo dodati i više od 15 procenata na ime drugih troškova poput projektovanja, nadzora, priključaka, dozvola i slično, što nas dovodi do okvirne cifre od 300 miliona za jedan projektni ciklus.

Stanovi bi u ovom trenutku bili u vlasništvu Fonda, i tako bi bilo sve dok klijenti ne otplate zadnju ratu “kredita”, a evo i pod kojim uslovima:

Trajanje aranžmana 30 godina - 360 mjeseci.
Rata za najam stana i parking mjesta 700,00 KM.
Redovni mjesečni troškovi upravitelja 25,00 KM.

Dakle, ukupno bi mladi bračni par ili mladi čovjek bez stambene jedinice u svom vlasništvu mjesečno plaćao 725,00 KM za stanovanje i održavanje stana, a nakon 30 godina ovakvog aranžmana postao bi i vlasnik nekretnine. Zbog inflacije, moguće je predvidjeti i petogodišnje usklađivanje cijena shodno stopi inflacije, ali sa unaprijed ograničenim petogodišnjim maksimumom uvećanja cijena najma/rate koje bi u obzir uzimalo i rast prosječnih primanja.

Za 30 godina, Fond bi na jednom stanu i parking mjestu prihodovao ukupno 252.000,00 KM, uz dodatnih 9.000,00 KM za troškove održavanja. Ukupno, za 1500 stambenih jedinica Fond bi prihodovao 378 miliona KM, a sa Fondom povezano preduzeće za održavanje ovih zgrada bi prihodovalo 13,5 miliona KM.

Kako ovo ne bi postao samo jedan od izvora dodatne povoljne kupovine stanova za pojedince sa stambenom jedinicom ili jedinicama u svom vlasništvu, kriteriji za kupovinu ovih stanova bi trebali biti fokusirani na socioekonomski ugrožene pojedince, mlade sa prekarnim poslovima - zaposlene u realnom ili nevladinom sektoru koji nemaju kreditnu sposobnost zbog tipa ugovora o radu, mlade bračne parove sa visokim obrazovanjem koji nemaju stalno zaposlenje i samohrane zaposlene roditelje bez nekretnine u svom vlasništvu. Drugim riječima - na sve one dijelove populacije koji ne mogu ni sanjati da posjeduju nekretninu, a svakako nekretninu moraju iznajmljivati u Kantonu Sarajevo, po izuzetno nepovoljnim cijenama!

Sve ovo ne bi imalo željeni efekat ukoliko se ne destimulira investiciona kupovina stanova kroz oporezivanje “praznih stanova”. Činjenica da hiljade stanova nema bilo kakvu funkciju osim zarade na crno preko kratkoročnih iznajmljivanja, zarade na crno putem dugoročnog iznajmljivanja prijateljima i poznanicima, ili pak ovi stanovi predstavljaju “sigurni” vid štednje, u ovom trenutku predstavlja jedan od izvora enormnih cijena kvadrata u Kantonu Sarajevo, koje građani Kantona Sarajevo, pa čak i oni sa najvećim primanjima, jednostavno ne mogu priuštiti.

Bez aktivnog učešća države na ovom tržištu i zakonodavnog okvira koji destimulira investicionu kupovinu stanova, uskoro će kvadrat stana u Sarajevu biti jednako “vrijedan” koliko i kvadrat stana u Monaku.

Da li bi vi pristali da rentate stan u novogradnji sa parking mjestom za 700,00 KM i da za 30 godina budete vlasnik te nekretnine?

Svako dobro ✋

14/03/2026

Na posljednjoj sjednici Predstavničkog doma Federacije Bosne i Hercegovine smijenjen je predsjedavajući ovog doma, gospodin Dragan Mioković, čovjek koji je, uz gospodina Amira Purića i ostatak Kluba Naše stranke u ovom domu, najzaslužniji što se u parlamentarnoj proceduri našao prijedlog izmjena Zakona o igrama na sreću koji kroz oporezivanje kladionica garantuje zatvaranje listi čekanja pacijenata sa najtežim oboljenjima.

Gospodin Mioković na posljednjoj sjednici smijenjen je na inicijativu HDZ-a, HDZ-a 1990 i dvojice neovisnih hrvatskih zastupnika, uz podršku SDA, SBiH i DF-a, zbog nespretne izjave da su partizani na Bleiburgu „ubili malo Hrvata“, za koju je gospodin Mioković u najkraćem roku uputio izvinjenje.

Ipak, to nije bilo dovoljno i nova većina je izglasala njegovu smjenu. Na istoj sjednici zastupnici HDZ-a, SDA, PDA i NES-a odbili su da usvoje Deklaraciju o osudi fašističkih, nacističkih i antisemitskih poruka i obilježja u FBiH, koja osuđuje sve fašističke, nacističke i kolaboracionističke pokrete i formacije na našim prostorima za vrijeme Drugog svjetskog rata. Naravno, kako to uvijek biva na ovim prostorima, svako je branio svoju verziju fašizma, a oni koji su inicirali smjenu gospodina Miokovića zahtijevali su da se osudi i jedini antifašizam na ovim prostorima. Kakvog li velikog iznenađenja!

Nova-stara, po mnogo čemu filofašistička većina u Predstavničkom domu odbila je na istoj sjednici da usvoji reformu rada službi za zapošljavanje, a da li će se drznuti da odbije i prijedlog Zakona o igrama na sreću, koji kroz oporezivanje kladionica osigurava rješenje problema listi čekanja za pacijente sa najtežim oboljenjima, ostaje da se vidi već na narednoj sjednici, kada ćemo konačno saznati ko je izabrao pravo na liječenje i na život za sve pacijente, a ko pacijente sa najtežim oboljenjima osuđuje, kao i njihove prethodnike u proteklih 20 godina, na SMRT!

BUDITE LJUDI - IZABERITE ŽIVOT!

08/03/2026

U državi nejednakosti i neslobode ugroženi su svi, ali niko kao žene!

Žene u BiH, iako obrazovanije od muškaraca, čine svega 37 procenata radno aktivne snage, na pozicijama moći su rijetkost, a plaćene su 15 procenata manje u odnosu na muškarce, nerijetko i za isti posao, uz smanjenu mogućnost napredovanja u poslovnom, akademskom i političkom okruženju.

Iako u zakonodavnom smislu imamo okvir koji tretira spolnu ravnopravnost na zadovoljavajućem nivou, zakonodavni okvir u državi nepostojeće vladavine prava ne znači mnogo osim lijepog niza slova na papiru.

Od slova na papiru mnogo su jači uticaji konzervativnog društvenog okvira, društveni pritisak na žene kojem su izložene od dana rođenja do smrti, ali i neadekvatno finansiranje programa usmjerenih na unapređenje položaja žena u BiH, pa se tako za projekte vjerskih zajednica izdvaja pet p**a više sredstava u budžetima na svim nivoima odlučivanja nego za pitanje spolne ravnopravnosti.

Dakle, poruka iz politike je jasna - žene i njihova ravnopravnost nisu prioritet, osim kada treba biti patetičan i ubirati političke poene reakcijama na nerijetke slučajeve femicida u BiH, što je suštinski direktan rezultat ozbiljno narušenog položaja žena u našem društvu.

Zato 8. mart ne smije biti samo praznik cvijeća i čestitki. To je podsjetnik na borbu koja još traje.

U nadi da ćemo predstojeće praznike provesti podižući glas i boreći se protiv postojećeg stanja, dragim ženama - majkama, sestrama, kćerkama i radnicama - želim sretan 8. mart!

Za jednakost!
Za slobodu! ✊

20/02/2026

Partitokratija, društvena bolest broj jedan u BiH, najveći je uzrok propasti naših javnih dobara, javnih servisa i društva u cjelini. Javna dobra i građani BiH već dugo su ništa drugo do objekti eksploatacije uskog kruga ljudi koji političkim strankama rukovode i od toga žive kako 99 posto građana BiH ne može niti sanjati. Upitnih sposobnosti, obrazovanja i etičkih načela, po svojoj mjeri, godinama vrhuške partija kadroviraju gore od njih loših, kako ih neko ne bi ugrozio i kako slučajno ne bi pokazali da se u javnoj službi može uraditi i mnogo toga dobrog za sve, a ne samo za partiju ili sebe lično.

Rezultate partitokratije živimo svi, a samo igrom slučaja smo i dalje živi, jer onih koje je partitokratija ubila je svakim danom sve više. I kada ubije, partitokratija nastavlja po svom – odgovorni su uvijek neki drugi, sve je relativno, a u mislima je samo sljedeći izborni ciklus, osvajanje plijena i njegova preraspodjela. Tragedije su za jedne prilika iz okruženja, za druge prijetnja, u zavisnosti od pozicionog ili opozicionog statusa, a zajednička je suštinska nebriga i potpuni nedostatak empatije.

Mladi, generacija koja se zaista može smatrati “građanima svijeta”, prva generacija na ovim prostorima koja je odrasla i odrasta u koraku sa vremenom u kojem živi, očigledno ne želi da svoj život povjeri lošijim od loših i to je sasvim dovoljno da ih u tome svi podržimo, uz nadu da će oni biti uragan koji će partitokratiju kao koncept upravljanja i vladanja dokinuti zauvijek.

Da bi to postigli, lovce na plijen zauvijek udaljili iz politike i od javnih dobara, može se zahtijevati sljedeće:

1. Dokidanje finansiranja stranaka iz budžeta – neka članovi stranaka finansiraju svoje stranke uz javno objavljen spisak onih koji su to uradili, pa ko voli stranku neka joj da nešto osim svoje duše i obraza.

2. Usvajanje zakona o zabrani partitokratije koji će urediti imenovanja šefova i direktora u javnim preduzećima na način da svaki građanin BiH koji je u posljednjih 5 godina bio u nekoj političkoj stranci ne može biti imenovan na ove pozicije, a isti princip treba upotrijebiti i za mjesta u nadzornim i upravnim odborima ovih preduzeća.

3. Smanjenje plaća i naknada izabranim dužnosnicima u skupštinama kantona, entiteta i države na iznos od maksimalno 2 prosječne plate u BiH.

4. Dokidanje naknada za rad u općinskim vijećima i skupštinama gradova – ako volite svoju lokalnu zajednicu, služite joj – besplatno!

Realizacijom ovih prijedloga moć političkih stranaka bi se drastično smanjila, a kada stranke i političari budu samo dio sistema, a ne sam sistem, imat ćemo šansu da pokušamo uraditi i nešto dobro za sve nas.

Svako dobro ✋

11/02/2026

Jasno je da ćemo izgubiti 2026. godinu zbog preuranjene predizborne kampanje kojom, kao i obično, dominiraju vječite imaginarne teme ustavnih promjena, optužbe za plemenske izdaje i uzajamne prijetnje udaracima po prstima moćnika koji brinu samo o sopstvenim interesima, potpuno odsječeni od realnosti i stvarnih potreba građana.

Dok javnost uživa u političkom performansu, zdravstveni sistem se urušava i u dugoročnoj perspektivi u ovom formatu je neodrživ, a zakonodavni okvir u oblasti zdravstva u Federaciji, kojim su svi akteri u sistemu nezadovoljni, netaknut je više od deceniju, iako podaci iz zdravstvenog sistema ukazuju na strukturalne probleme i za sistem u cjelini pogubne tendencije.

Nejednakost pacijenata i zdravstvenih profesionalaca pravilo je u Federaciji. Iako imamo nešto što se zove zdravstveni sistem, u Federaciji je moguće da u budžetima domova zdravlja po posjeti pacijenta jedan dom zdravlja ima 20 p**a više novca u odnosu na drugi dom zdravlja. Isto tako je moguće da razlike u platama zdravstvenih profesionalaca koji rade isti posao unutar sistema odstupaju i do 2 p**a.

Zbog činjenice da zdravstvenih profesionalaca nema dovoljno, ali i zbog politizacije svega postojećeg, kantonalnim zdravstvenim sistemima se upravlja po konkurentskom modelu u odnosu na druge kantonalne sisteme, što dodatno generira nejednakost, a uloga Federalnog ministarstva zdravstva više podsjeća na nevladinu organizaciju fokusiranu na projektne aktivnosti nego li na najvažniju tačku u zdravstvenom sistemu Federacije.

Ukoliko ste iz razvijenih kantona, ovo može da vam se čini irelevantnim, ali urušavanje zdravstvenog sistema u jednom dijelu Federacije neminovno će se odraziti na cijeli sistem, jer će liječenje pacijenata iz ruiniranih kantonalnih zdravstvenih sistema na kraju sam sistem koštati još više, a uz tendenciju smanjenja doprinosa za zdravstvo finansiranje će biti jednostavno nemoguće. Kada na to dodamo i činjenicu da je stanovništvo sve starije, a radno aktivnog stanovništva sve manje, ishod je samo jedan - potpuni krah i uništenje posljednjeg javnog dobra u našoj državi - našeg zdravstvenog sistema!

Ovo nisu špekulacije nego neminovnost, jer već danas imamo domove zdravlja sa prosjekom godina zaposlenih i do 55 godina, zdravstvene ustanove koje 90 posto svog budžeta utroše na plate uposlenika, a jednu trećinu uposlenika čine nemedicinski radnici, da bi u konačnici sistemom bili nezadovoljni i pacijenti i zdravstveni profesionalci.

I dok je sve to tako, osim manje i više inspirisanih kantonalnih ministarstava zdravstva koji nešto unutar ovakvog okvira i pokušavaju, bilo kakva inicijativa ili plan za spas sistema sa nivoa Federacije ne postoji!

17/01/2026

15 godina, jednu petinu očekivanog životnog vijeka ukoliko ste iz BiH, na čelu Federacije su Nermin Nikšić i Fadil Novalić.

Godine provodimo komparirajući njihove rezultate, podijeljeni u mišljenjima ko je gori, potpuno zanemarujući činjenicu da je njihov zbirni rezultat, a za nas je taj najvažniji, porazan do nivoa za koji bi ovaj dvojac zapravo trebao krivično odgovarati za krivično djelo nesavjesnog rada u službi.

Iza gospode premijera, osim potomaka sa izraženim talentima za rad u sektoru namjenske i energetske industrije, ostaće i sljedeći rezultati:

1. 500.000 protjeranih ljudi koji su zbog nemogućnosti života dostojnog čovjeka napustili BiH.

2. Potpuna normalizacija partitokratije - tabele sa imenima stranaka kojima su “pripala” javna preduzeća i organi uprave, kao dio izbornog plijena, javna su i “normalna” stvar.

3. Demografski kolaps već je, samo nam to niko nije javio, za posljedicu imao ruiniranje penzionog fonda i za par decenija penzije će biti baš tolike da sa njima ne možemo preživjeti ni do petog u mjesecu, za razliku od sretnika koji su sa svojim penzijama mogli preživljavati do osmog. Znate, kada Fond pređe na budžet, onda je to znak da Fonda više nema, a ne da su budžeti “historijski”.

4. Ruiniran zdravstveni sistem koji je u ovom obliku dugoročno neodrživ. Nedostatak kadra, nejednakost pacijenata i zdravstvenih profesionalaca iz različitih kantona, uz tendenciju smanjenja doprinosa za zdravstvo, garant su propasti u narednih 20 godina. Ako mislite da ćete nenajavljeni zbog upale grla posjetiti tim porodične medicine u vašoj općini, grdno se varate, a ako mislite da je to nemoguće sjetite se da onkološki pacijenti već godinama umiru u tišini zbog (ne)postupanja Vlade FBiH.

5. Vizija razvoja utemeljena na direktnim stranim investicijama pokazala se sjajnom - za strane investitore. Za radnike je to bio garant stagnacije visine plaća, jer su oni u toj viziji razvoja (p)ostali samo resurs u vidu jeftine radne snage i ništa više od toga. Ipak, ova mantra o potencijalu razvoja kroz ovaj mehanizam nije potpuno neuspješna, jer je uspjela uvjeriti dio radničke klase da njihove plate trebaju biti male ako želimo imati bolje pokazatelje u tabelama koje služe za politički marketing dva premijera.

Može se ovako u nedogled, ali postoji samo jedan zaključak - mi nismo na ivici propasti, mi smo propali! To će nam saopštiti neki treći premijer, kada kao društvo konačno odlučimo da “manje zlo” nije dovoljno za dobro.

Svako dobro ✋

06/01/2026

Uzrok svih naših problema je partitokratsko upravljanje javnim dobrima, partitokratsko kadroviranje i partitokratsko iskrivljeno percipiranje realnosti.

Na ovu bolest niti jedna politička organizacija nije imuna, a žrtve smo svi - bez obzira kakve političke stavove imamo. Pripadnost političkoj stranci ne može i ne smije biti razlog da pravdamo bilo čiji nemar, neznanje ili čisti bezobrazluk.

Sve stranke na našoj političkoj sceni su dio vlasti na nekom od nivoa odlučivanja, i u ovom trenutku i u prošlosti, a sve su, bez iznimke, imale ozbiljne šanse da pokažu da mogu bolje od svojih političkih protivnika - i to nisu uradile, jer da jesu opravdanja po principu “a kako je bilo prije” ne bi bila potrebna!

Takvo stanje održavamo mi - građani, jer životna pitanja postaju predmet političke borbe i političkog marketinga, a o rješenjima se ne govori, dok mi to prihvatamo i u tome svojim navijanjem sudjelujemo.

Navijačima zelenog tabora koji su sablažnjeni stanjem u 4 gradske općine savjetujem da pogledaju izvještaje o stanju u Vogošći, kojom njihove simpatije suvereno vladaju, gdje je angažovana privatna kompanija za čišćenje snijega za 610.000,00 KM, ali je stanje isto kao i u 4 gradske općine - možda i gore.

Navijačima drugog tabora koji brane neodbranjivo, pozivaju građane da oni rade ono za šta svi plaćamo račune, vraćaju nas u daleku prošlost i smatraju odgovornim one koji vlast nisu, skrećem pažnju na činjenicu da se od ukupno 7-8 milijardi u posljednjih 5 godina iz budžeta KS, bez problema, moglo osigurati par miliona KM za ekipiranje nadležnog preduzeća - no za takvo što nije bilo volje.

Dok navijamo godine prolaze, ljudi ginu zbog nemara, neznanja i bezobrazluka, a rješenja se ne naziru, niti se n**e, jer suštinski više nisu ni važna, a samo jedno je sigurno - dok su partije same sebi svrha bolje biti neće!

Svako dobro ✋

Eldar Vuković

30/04/2026

24/04/2026

20/04/2026

29/03/2026

14/03/2026

08/03/2026

20/02/2026

11/02/2026

17/01/2026

06/01/2026

Address

Website

Alerts

Shortcuts

Share

Category