17/01/2022
Ovaj post je rađen i zasnovan na odlomku iz djela „Principi komunizma" od Friedricha Engelsa.
Komercijalne krize su jedna od najznačajnijih posljedica industrijske revolucije. Otkrićem mašina na paru i električne energije dolazi do automatizacije u proizvodnji dobara i preveliko brzoj i jednostavnoj distribuciji iste. To ne bi bio problem da slobodna konkurencija, što je i najadekvatniji proces za proizvodnju kapitala, nije poprimila radikne forme te tako nastaju komercijalne krize medju firmama i kapitalistima. One obuhvataju preveliku i nepotrebnu akumulaciju proizvoda za kratko vrijeme- nacinjeno je previše proizvoda nego što je potrebno za prodati u tom vremenu. Glavna posljedica ovoga je što radnici gube svoje poslove i ostaju bez hrane i mogućnosti održanja vlastite egzistencije, obzirom da za razliku od srednjovjekovnih kmetova i robova, proleteri kaoi dalje radnička klasa nemaju osiguranu egzistenciju. Dobra nisu mogla biti prodata radi nagle proizvodnje. Fabrike se zatvaraju a radnici otpuštaju. Vremenom ce se proizvodi prodati i fabrike će ponovo početi zapošljavati radnike, da bi se za par godina ponovila ista stvar. Svakih par godina bi izbila nova komercijalna kriza po istom uzroku što najveće posljedice ostavlja po radnike. Krupna industrija, iako je stvorila slobodnu konkurenciju kao najadekvatniji proces proizvodnje kapitala, sada je je znatno i radikalno prerasla. Krupna industrija ovime može opstati samo pod cijenu katastrofe i haosa uzrokovanog svakih par godina novom komercijalnom krizom, prema tome jedan od načina bi bio da se ista izbjegne je da se krupna industrija ukine, a to je nemoguće. Drugi i mnogo pouzdaniji način je da se prekine kontrola individualaca koji upravljaju industrijom, i stvori se novo društveno uređenje koje se zasniva na tome da proizvodnjom upravlja cjelokupno drustvo koje funkcioniše po nekom redu i rasporedu i doprinosi svima u zajednici podjednako.