30/08/2026
Jeftini spinovi Trojke o Izetbegoviću neće skrenuti pažnju sa njihovih afera i katastrofe koju su proizveli
Pokušaj Trojke i njihovih režimskih medija da tendecioznim izvlačenjem iz konteksta naprave „šokantnu izjavu“ i navodnu promjenu stava predsjednika SDA Bakira Izetbegovića o karakteru rata u Bosni i Hercegovini, predstavlja još jedan primjer prizemnog političkog izvrtanja izjava i činjenica.
Svjedočili smo tome mnogo p**a do sada. Svakome ko je pogledao izjavu u cjelosti, jasno je da se govori o tome da je Bosna i Hercegovina unatoč ratnim posljedicama i narušenim međunacionalnim odnosima, uspijevala da se kreće naprijed, te da je taj trend zaustavljen nametanjem Trojke.
Ali, odlazeća Trojka hvata se za slamku, pokušavajući skrenuti pažnju sa vlastitih afera, katastrofalnih rezultata i sudskog razotrkirvanja njihovih kriminalno-medijskih montaža.
Kada nema rezultata vlasti koje treba promovirati, kada su zaustavljeni evropski i NATO put, kada se zatvaraju Željezara i Koksara, kada raste dug i padaju svi bitni ekonomski pokazatelji, a afere se redaju jedna za drugom, onda preostaju samo pokušaji kreiranja skandala tamo gdje ih nema.
Nikakvi izrezani snimci, izvlačenje izjava iz konteksta, tendenciozna tumačenja stavova Izetbegovića i SDA neće pomoći katastrofalnoj nametnunoj garnituri.
Njihovi jeftini spinovi ne mogu promijeniti historijske činjenice, niti poništiti stotine javnih nastupa predsjednika Izetbegovića i drugih zvaničnika SDA tokom proteklih decenija.
Izetbegović dosljedno i nedvosmisleno govori o dvostrukoj agresiji na Bosnu i Hercegovinu, udruženim zločinačkim poduhvatima, genocidu i odgovornosti susjednih država.
Upravo zbog takvih izjava su ga Trojkine perjanice optuživale za „podiže tenzije“,„ljuti Dodika“ i „zavađa nas sa susjedima“. Ta potkapacitirana ekipa je, nakon toga, pristala da bude „muslimanska reprezentacija“ po izboru SNSD-a i HDZ-a, ubjeđivala javnost da se Dodik promijenio, grlila se s njim po rakijskim podrumima u Laktašima, dopuštala da im psuje genocid, „kroz iglene uši“ uvodila negatore genocida u vlast ili agresiju na Bosnu i Hercegovinu tumačila kao „borbu za moć“.
Pri tome, stavove o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i UZP-ovima, Izetbegović je izgovarao i u Beogradu i Zagrebu, za razliku od čelnika Trojke koji su se u takvim prilikama kukavički krili iza nemuštih i neodređenih izjava, glumeći diplomate.
