Nastankom i širenjem globalnih društvenih mreža formiranih preko Interneta, u godinama poslije 2000., omogućena je uspostava i obnavljanje ratom pokidanih veza među stanovnicima zemalja nastalih raspadom Jugoslavije. Te komunikacije su, posebno u početku, bile nabijene negativnim emocijama, često surove, neprijateljske, opterećene različitim percepcijama rata zavisno od područja življenja, od p
ripadnosti narodima i od političkih ubjeđenja. Istinski, nije bilo lako komunicirati na mnogobrojnim forumima i izbjeći uvijek izlive mržnje od strane ljudi koji se kriju iza izmišljenog imena. Ratne propagandne mašine koristeći medije profilirale su svijest naroda koju nije bilo lako promijeniti, bez obzira na istinu potkrijepljenu obiljem dokaza koji su prikupljani kroz razne sudske procese. Nažalost, i nakon dvadeset godina od rata nije se postiglo puno u približavanju ljudi, u uspostavi pravog mira i saradnje među narodima, obzirom da su još na sceni prisutne politike podjela i mržnje, možda ne otvorene, ali prikrivene sigurno. I mi koji smo imali najviše vjere da će se stanje unaprijediti u razumnom vremenu počeli smo gubiti nadu. Radi se o sporim promjenama, kako kaže izreka „Bog neće promijeniti stanje jednog naroda dok on ne promijeni sam sebe“. Jedini pravi put napretka je razvijanje svjesnosti svakog čovjeka, građanina, o stvarnim zbivanjima devedesetih godina, o pogubnosti rata koji je poremetio živote miliona ljudi na Balkanu, od stradanja, zlostavljanja, protjerivanja i raseljavanja diljem svijeta, o teretu mržnje i podjela među narodima, o nemogućnosti istinskog napretka država bez stvarnog mira i saradnje u regiji. Komunicirajmo, širimo dobrotu, lijepim riječima, djelima i akcijama, ima dobrih ljudi i na drugim stranama, prihvatit će pruženu ruku, i bit će nas vremenom sve više, i sve više će biti onih koji će razumjeti da ljubavlju postižemo mnogo više, i da tako gradimo jedan ljepši svijet.
