11/10/2020
Ode Aljoša, a ostade Asim!
U decembru prošle godine, kada je izglasano nepovjerenje Vladi takozvane šestorke, smatrao sam to olakšanjem i ispravljanjem neprirodnog stanja u kojem stranke koje su izgubile na izborima formiraju Vladu. Znao sam da će i nova Vlada sa tijesnom većinom teško funkcionisati sa 18 ruku, kao i da su realne šanse da ona završi kao i prethodna.
Nisam očekivao da će Vlada koja je formirana nakon Vlade šestorke, a koju su formirale SDA, SBB i DF, u nekim veoma važnim oblastima djelovanja biti i gora od prethodne. Tu prije svega mislim na Ministarstvo prostornog uređenja, građenja i zaštite okoliša, čiji je ministar Faruk Kapidžić pokušao izvršiti otimanje nadležnosti od općina, zaustaviti buduću izgradnju “Kongresnog centra Sarajeva”. Sve sa ciljem uspostave potpune kontrole nad građenjem u Sarajevu u korist svojih nalogodavaca, čime bi sarajevske općine veoma brzo osiromašile i pridružile se većini općina u Federaciji BiH, koje su dovedene na prosjački štap kroz slične udare na njihove osnovne resurse, koje su izvršili kantoni i Federacija BiH.
Zdravstveni sistem u Kantonu Sarajevo je nastavio da se urušava i sa novom Vladom i ministrom koji je na kraju pobjegao sa te pozicije. Urušenog zdravstvenog sistema dočekali smo pandemiju korona virusa i to smo skupo platili. U kasnoj fazi raspada nalazi se javni gradski prevoz. U obrazovanju vlada potpuni haos koji se generira direktno iz Ministarstva obrazovanja, nauke i mladih KS već više od jedne decenije.
Prema smjeni ove Vlade potpuno sam ravnodušan. Većina koja je prije nekoliko dana u Skupštini KS izglasala tzv. moratorij ili zaključak kojim se obesmišljava kompletan pravni i politički sistem, jer se jednim procesnim aktom, van snage pokušavaju staviti svi materijalni propisi na kojima počiva život u kantonu Sarajevo, ne može donijeti ništa dobro. Oni koji bi trebali donositi dobre i funkcionalne zakone nažalost uopće ne znaju šta je materijalni propis u bilo kojoj oblasti i da se on ne mijenja procesnim aktom kao što je zaključak.
U proteklih osam godina, od kada obavljam dužnost načelnika Općine, neprekidno su se mijenjale vlade i premijeri. Prvo je bio Fikret Musić, pa Suad Zeljković, a onda Muhamed Kozadra, poslije Kozadre došao je Elmedin Konaković, nakon njega Edin Forto, a nakon Edina Forte, Mario Nenadić. Ko će biti sljedeći premijer ne znam, ali nije ni bitno. Bitno je da kanton ovako ne može funkcionisati i da se hitno mora nešto mijenjati i uspostaviti funkcionalan sistem, u kojem će svako raditi svoj posao, a ne da svako radi svačiji osim svoj posao i niko nizašta ne odgovara. Taj sistem ne mogu uspostaviti stranke u kojima se unutarstranački izbori provode nedemokratskim i kriminalnim metodama, niti stranke koje vode neobrazovani ljudi bez političke vizije. Ili će se stranke koje imamo na sceni promijeniti iznutra, ili će ih narod mijenjati izvana, sve dok se ne pojavi neka normalna i odgovorna.
I na kraju, moram se osvrnuti na potez mog dojučerašnjeg stranačkog kolege Aljoše Čampare, koji je prvi potpisao zahtjev za smjenu Vlade Kantona Sarajevo. Ja ga u potpunosti razumijem kada umjesto ove, želi kompetentnu i odgovornu Vladu eksperata, koja će imati širu podršku od minimalnih 18 ruku u Skupštini. Lično mislim da je jedini način da se prekine agonija u kojoj se Kanton Sarajevo nalazi, formiranje Vlade eksperata, koja bi uz podršku svih stranaka u Skupštini ovaj propali mandat privela kraju sa što manje štete po građane i naredne dvije godine radila na rješavanju nagomilanih problema u svim oblastima, umjesto na smjenjivanju i postavljanju novih upravnih i nadzornih odbora, direktora javnih i komunalnih preduzeća, zavoda i ustanova u oblasti socijalne politike, zdravstva, kulture i svega ostalog, zato što će taman kada ih postave, Vlada ponovo “pasti” i doći neka druga, da i ona smjenjuje i postavlja svoje, i tako u nedogled.
