07/06/2026
KRVAVA ĆUPRIJA - MOST NA DRINI
"Most. Star, neugledan – satrt godinama, smoren historijom. Povezan s milion zakovica. Sve na njemu i oko njega je hrđavo. Iznad njega je toliko praznog neba. Bio bi još nakaradniji da ispod njega ne protiče zelenooka rijeka.
Sagradiše ga da poveže obale, da najprije spoji Srbe, pa onda drugačije običaje i kulture – da premosti rijeku i jaz između njih (a jaz je sve dublji). ...
*
Kad bi mogao, pričao bi o svetačkim vašarima u Srbiji:
Tripundanu, Tomindanu, Car-Konstantinu i Prokopu. Rekao bi da zna kako je petkom bio pazarni dan. Kako su njime tutnjali Ekspres i Raketa, FAP 1213, opanci i volovske zaprege. Kako su njime prolazili ljudi: u školu i iz škole, na posao i s posla, po čit za dimije, češljari za vunu, bojadžiji da je oboji, u Trikotažu po “osip”, u INEX na “po jednu” ili do prve Borbine trafike po Tempo ili crtani roman. U bolnicu, iz bolnice. Bolesni. Živi. Mrtvi. Tamo-vamo. Sa sjetom bi govorio kako su ga omele mnoge dimije, a paučinu s njega poskidale kape francuzice, šajkače i fesovi. Da je služio prvoj i drugoj Jugoslaviji, da je rušen pa obnavljan, da je vidio sve i svašta.
Ali, o tom što je vidio s proljeća devedeset i druge, ne bi ti rekao ni riječ!
Ne bi ti pričao o tom kad je Smajlović Ismet prozveckao svojim fanglama i mistrijama. Bila je noć 7. maja 1992.
Ni koliko je njih sutradan prešlo njime na drugu obalu. Njihovi su koraci bili stegnuti, kao bukagijama da su im noge bile vezane.
Ne bi rekao je li vidio kad su ih svodili jednog po jednog dolje, kod Latifove štale, pa po jedan metak u glavu. Ni da li je čuo onaj zlokobni pljusak u vodu, kad se tijelo posljednji put trzne u samrtnom grču. Ni vapaje Mujke Džananovića, dok su ga sjekli, ni molbe Hasiba Begića, da ga poštede, da ima porodicu, da ništa nije kriv i psovke ubica kad im je iz ruku kliznuo Nedžad.
Možda i ne zna da je Hariza Muharemovića čekao mali Admir, da mu donese nove čizme?
Ne bi kazao ni riječ o tome kako su tih majskih dana niz Drinu plutale torbe ubijenih. U njima su bile nove novcate košulje za Bajram, kahva i kocka za matere ili pismo, napisano, a nikad poslano, nekoj curi u brdima.
Nema pojma da je Pilac sutradan uz obalu izvukao torbu zeta Rifeta. U njoj su bile trenerkice za Rizu, Aferditu i Editu – njegovih troje djece. Nije li znao da Hakija žuri u Raušiće, da mu je Tahiba u devetom mjesecu, da šestero sirotana čeka kraj vode Duganje da se babo vrati kući?
Da mlade čekaju Salkiće, da je Zlatanu seka isplela džemper?
Ne sjeća se koliko je bilo onih što im ime nesta u vodi. Kako mu je bilo kad je na njega naišlo pet stotina Daljegoštana, kad su potjerani u nedođin?
Kad su njime iz Srbije proveli vezanu braću Ahmu i Džemala ..."
***********************************************************************
🎯Od predvečerja 7. maja 1992. godine sve do početka juna na mostu koji spaja Bajinu Baštu (Srbija) i Skelane (BiH), uhapšene su i ubijene 43 osobe (prema ličnoj evidenciji autora) sa područja subregije Osat a koje su bile zaposlene na teritoriji SR Jugoslavije. Samo dvije osobe su uspjele da prežive likvidaciju na Drini (jedna od njih je preživjela cjelokupan rat). Većina ih je uhapšena prilikom pokušaja prelaska mosta i povratka svojim porodicama, dok je manji broj njih uhapšen u Srbiji i izručen srpskim paravojnim vlastima u Skelanima. Od 43 ubijenih pronađeni su posmrtno ostaci ukupno dvije osobe, na grobljima u Janji i okolini Sremske Mitrovice, što ukazuje da su tijela svih ubijenih bačena u Drinu.
📌📖 Kompletan tekst kao i precizan popis ubijenih pri prelasku mosta na Drini, u Skelanima naći ćete u knjizi "OD DRINE DO ZELENOG JADRA", poglavlje 12., Skelani.
