13/08/2025
POLITIČKA KRIZA I PRIVREDA OPŠTINE SRBAC
Politička kriza koja potresa Republiku Srpsku posljednjih mjeseci sve jasnije ostavlja trag i na privredu opštine Srbac. Od zapaljive retorike i najava mitinga, preko zakonskih prijedloga bez realnog uporišta, pa sve do presude Miloradu Dodiku, Srbac se našao u okruženju političke nestabilnosti koja direktno potkopava lokalnu ekonomiju.
Politička podrška koju opštinska oligarhija godinama pruža vrhu SNSD-a ima svoju cijenu – ona proizvodi ekonomski pritisak koji najviše pogađa najsiromašniji sloj stanovništva. Oni koji i inače jedva spajaju kraj s krajem, sada su prvi na udaru posljedica pogrešne politike: rastućih cijena, smanjenih prihoda i sve manjih šansi za zaposlenje. Zabrinutost penzionera, boračkih kategorija, korisnika socijalne pomoći, pa čak i jednog dijela budžetskih zaposlenika je sve veća.
Samo se treba sjetiti procesa privatizacije i decenija lošeg, nedomaćinskog upravljanja koje je dovelo do potpunog kolapsa nekada ključnih javnih preduzeća u Srpcu – “Stirokarta”, “Itrisa”, “Autoprevoza”, “Motajice” i drugih firmi. I tada su najveći gubitnici bili obični građani, odnosno radnici tih preduzeća.
U to vrijeme, vladajuća kasta u Srpcu je enormno profitirala i prigrabila ogroman kapital. Radi se o istim ljudima koji su i dan danas na vlasti ali sa mnogo p**a promjenjenim stranačkim dresom. Sada nastoje i u današnjem turbulentnom vremenu da po svaku cijenu sačuvaju i uvećaju to, na vrlo sumnjiv način stečeno bogastvo,. Posljedice koje će se ponovo prelamati preko leđa napaćenog i obespravljenog naroda, uopšte ih ne zabrinjavaju.
Pod prvi udar današnje krize dolazi uslužni sektor – trgovci, ugostitelji, mali preduzetnici. U zadnjih nekoliko mjeseci lokalna potrošnja u našoj opštini sve više stagnira i ima trend opadanja. Mala privredna preduzeća grcaju dok industrija i poljoprivreda ulaze u zonu rizika – proizvođači se suočavaju sa neizvjesnošću oko ugovora, otežanim pristupom tržištima i strahom od dugoročnih investicija. Najveći gubitnici mogli bi biti javna preduzeća i komunalne službe koje su već sada opterećene partijskim kadrovanjem i hroničnim nedostatkom sredstava.
Ono što ovu krizu čini posebno opasnom jeste njen psihološki efekat – gubitak povjerenja. Kada investitori, domaći i strani, osjete da političko okruženje ne garantuje sigurnost, kapital prestaje da dolazi. Mladi, ionako bez dovoljno prilika, nastavljaju da odlaze, a Srbac rizikuje da ostane i bez radne snage i bez perspektive.
Ova politička kriza za opštinu Srbac je vrlo ozbiljna i uznemirujuća stvar. Ona znači prazne restorane, zatvorene radnje, neobrađena polja, propale investicije i sve manju nadu da se stvari mogu promijeniti bez ozbiljnog zaokreta u vođenju i politike i ekonomije. Bez takvog zaokreta, Srbac će nastaviti da tone – ne zbog nedostatka potencijala, nego zbog viška političke destrukcije.