godine, nakon čega su prisutni krenuli ka željezničkoj stanici, radi dočeka cara, koji je prema voznom redu tada boravio od 11,48 do 12,08 sati. godine putovao Bosnom i Hercegovinom, pa je tako proputovao i kroz Zenicu, gdje se zadržao 20 minuta, kako je nalagao red vožnje carskog voza. Gradnju ove česme su finansirali Zemaljska vlada BiH i carski budžet. Mejtaš je trebao česmu, ali je nije imao s
ve do 1907. Do tada su se sva tri hana, pekare, slastičarne, kafane, trgovci, stanovnici, čaršijska džamija i namjernici koristili vodom sa česmi Kulovica, Barutak i Kadinica. Zauzimanjem načelnika Zenice, je 1907. godine čunkovima dovedena voda sa česme Kulovica na Mejtaš, blizu Hercegova hana (koso, nasuprot Kajmekamove kuće). Obzirom da je Kulovica i na svom prirodnom izvorištu imala lule (pipe) ispod nivoa okolnoga tla, a nalazila se po prilici malo ispod sadašnjeg solitera T-1 (Kineski zid), dovođenjem vode na Mejtaš, česma je morala radi potrebnoga pada od Kulovice, biti ispod nivoa okolnoga tla. Kamenom je ozidana jama dubine cca 90÷100 cm, veličine cca 2 x 2 m, a na sredini jame nizak kameni stub, visine do cca 80 cm, sa lulama od livenog željeza, postavljenim na sve četiri strane i odignute 40 cm od dna jame. Voda je otjecala podzemnim prokopom ka Bosni, pored Čaršijske džamije, trasom prethodnog površinskog odvoda sa Kulovice (izvorišta). U okviru europeizacije Zenice, tadašnji zenički načelnik Ali ef. godine poradio da Zenica dobije prvi savremeni vodovod sa kaptažom zapremine 300 m3. Kapacitet je bio 18 l/s. Ovaj vodovod se zvao Strmešnjak, a kaptiran je veoma jak izvor na padinama Strmice. Narod ga je prozvao Gračanica, jer je bio smješten u Gračanici, između Gornje i Donje. Zenica je tada dobila desetak novih česmi, a među njima i Austrijsku česmu. Naime, razvođenje vode u kuće je bilo izuzetno skupo i česme su bile i ostale način snabdijevanja vodom. Gradnja reprezentativne kamene česme, sa polaganjem vodovodnih cijevi i kanalizacionog odvoda je iziskivala značajna sredstva. Najvjerovatnije je načelnik sve dogovorio sa austrijskim vlastima, koje su platile potrebne radove. Uglavnom, Austrijska česma je otvorena u 10,00 sati, dne 30.maja 1910.