22/08/2026
Zlatko Pajazetović: Stvarni zaokret ili predizborna predstava?
Potezi novog premijera Unsko-sanskog kantona Ibrahima Dizdarića, barem na prvi pogled, zaslužuju podršku.
Ukidanje takozvane „zlatne kartice“, ograničavanje korištenja službenih vozila, odricanje članova Vlade od dodatnih naknada te smanjenje broja savjetnika mjere su koje bi u uređenom sistemu zapravo trebale biti nešto sasvim normalno, a ne vijest vrijedna posebne političke promocije.
Međutim, upravo trenutak u kojem se ove odluke donose otvara mnogo važnije pitanje: zašto tek sada?
Nova Vlada USK imenovana je praktično u predvečerje Općih izbora. Izbori su zakazani za 4. oktobar, što znači da je ovaj saziv Vlade formiran manje od dva mjeseca prije izlaska građana na birališta. Zbog toga je sasvim legitimno zapitati se gledamo li početak stvarne promjene odnosa prema javnom novcu ili dobro osmišljenu predizbornu predstavu čiji je osnovni cilj proizvesti nekoliko atraktivnih naslova pred izbore.
Posebno zato što stranke zastupnici koji danas čine novu parlamentarnu većinu nisu novajlije u vlasti Unsko-sanskog kantona.
SDA, POMAK, DF i Stranka za BiH, u različitim kombinacijama, već su učestvovali u vlasti tokom ovog ili ranijih perioda. POMAK i SDA, primjerice, bili su dio većine koja je krajem 2023. godine formirala Vladu USK. DF i SBiH također su već participirali u kantonalnoj vlasti.
Zbog toga se pitanje odgovornosti ne može završiti pohvalom novom premijeru što je odlučio ukinuti određene privilegije. Mora se postaviti i pitanje njegovim političkim partnerima:
Ako su ove privilegije bile nepotrebne, zašto ih niste ukinuli ranije?
Jer da jesu, i oni koju su do jučer činili vlast ne bi mogli koristiti te privilegije.
Ako je premijer godinama mogao imati karticu sa 15.000 KM na raspolaganju, gdje su bili zastupnici i ministri stranaka koje danas izražavaju spremnost da takvu praksu ukinu? Ah, da, jedan od trenutnih ministara je bio premijer i koristio istu tu karticu.
Ako su članovi Vlade dobijali po 100 KM za prisustvo sjednicama Kolegija, zašto niko od sadašnjih političkih partnera ranije nije rekao da je apsurdno da ministar, koji već prima platu za obavljanje svoje funkcije, dodatno naplaćuje sastanke koji su dio njegovog posla?
A možda najvažnije pitanje odnosi se na službena vozila.
Premijer Dizdarić iznosi ozbiljne tvrdnje o tome da su službena vozila korištena za privatne kupovine, odlaske na kafu, more i druge privatne potrebe. Ako je to tačno, javnost ne bi trebala ostati samo na slikovitim primjerima iz intervjua.
Ko je koristio ta vozila?
Iz kojih institucija?
U kojem periodu?
Po čijem odobrenju?
Koliki su bili troškovi goriva, p**arina, dnevnica i amortizacije?
I, konačno, jesu li među ljudima koji su koristili službena vozila na način koji novi premijer danas kritikuje bili i ministri stranaka koje sada čine novu većinu?
Tu počinje stvarni test vjerodostojnosti nove politike.
Najlakše je desetak dana nakon preuzimanja funkcije reći da se više neće koristiti službeni automobil za odlazak po „fasungu“. Mnogo je teže otvoriti evidencije korištenja vozila za prethodne četiri godine, objaviti podatke i utvrditi odgovornost bez obzira na stranačku pripadnost.
Ukoliko nova Vlada to uradi, onda će sadašnje najave dobiti sasvim drugačiju težinu.
Ako, međutim, sve ostane na tome da premijer ostavi karticu od 15.000 KM u ladici, nekoliko ministara se odrekne po nekoliko stotina maraka naknade, a službena vozila narednih mjesec i po budu uredno parkirana pred institucijama – da bi se nakon izbora sve vratilo na staro – onda ne govorimo o reformi sistema nego o političkom marketingu.
Jer prava reforma nije lična odluka jednog premijera da nešto neće koristiti.
Prava reforma je kada se donese propis prema kojem to više ne može koristiti nijedan budući premijer, bez obzira kako se zvao i kojoj stranci pripadao.
Nije reforma kada premijer kaže da njemu „zlatna kartica“ nije potrebna. Reforma je kada Vlada ukine odluku kojom je takva privilegija omogućena i onemogući da je već sljedeći premijer ponovo uvede.
Nije reforma kada sadašnji ministri obećaju da neće privatno koristiti službena vozila. Reforma je uvođenje preciznih pravila, evidencija kilometraže, naloga za korištenje vozila, javno dostupnih podataka o potrošnji goriva i sankcija za zloupotrebu.
Nije reforma ni samo ukidanje naknade aktuelnim ministrima. Reforma je ukidanje takvog modela za sve buduće sazive.
U tome leži razlika između ličnog gesta i institucionalne promjene.
Treba također biti pošten i ostaviti mogućnost da je novoimnovani premijer kao novi čovjek na premijerskoj funkciji zaista odlučio uvesti drugačiji standard ponašanja. Njegove prve poteze ne treba unaprijed proglašavati farsom samo zato što se događaju pred izbore.
Ali, građani imaju puno pravo biti skeptični. Pogotovo u kantonu koji je tokom samo jednog četverogodišnjeg mandata dobio već četvrtu Vladu, gdje su stranke više p**a mijenjale partnere, prelazile iz vlasti u opoziciju i iz opozicije u vlast, a danas se neke od njih predstavljaju kao korektori sistema koji su godinama i same kreirale.
Zbog toga bi najbolji odgovor Vlade i premijera Dizdarića na sumnju da je riječ o predizbornom potezu bio vrlo jednostavan: neka sve što je najavio pretvori u obavezujuće odluke i ostavi ih iza sebe kao pravila koja će važiti i nakon njega.
Još uvjerljivije bilo bi da Vlada prije izbora objavi podatke o korištenju službenih vozila, reprezentaciji, karticama, komisijama, savjetnicima i drugim privilegijama u prethodnim godinama, uključujući period kada su vlast obavljali predstavnici stranaka koje danas čine novu većinu.
Tada bismo zaista mogli govoriti o prekidu sa starom praksom.
Do tada ostaje opravdana dilema:
Da li gledamo početak ozbiljnog čišćenja privilegija u institucijama Unsko-sanskog kantona ili samo njihovo privremeno parkiranje do 4. oktobra?
Zlatko Pajazetovic, član KO Naša stranka USK
