16/06/2025
Između sela i gradova, između Tuzle i Živinica, postoji izvor koji već generacijama napaja naš život. Izvor koji ne poznaje pauzu ni predah. Nikada nije presušio. Nikada nije rekao „ne mogu više“. Taj izvor hrani ljude, bilje, životinje – ali i našu svakodnevnicu.
Iz njega pije i domaćinstvo i fabrika, bazen i bolnica. Jedan dio vode slobodno teče kanalom iz bazena toplice, a drugi ide cjevovodom – do kuća, zgrada, sela. I sve je funkcionisalo – sve dok nisu počele pucati cijevi.
Godinama slušamo o problemima. Prijavljena su brojna napuknuća vodovodnih cijevi od izvora do krajnjih korisnika. Mjesta gubitaka ima mnogo, a ono što najviše boli jeste izostanak brze i kvalitetne reakcije. Izvor radi, voda postoji – ali gubi se putem. I to ne malo – nego toliko da se danas suočavamo sa stalnim redukcijama, posebno ljeti, u vrijeme kada je najpotrebnija.
A onda se pitamo: ko je kriv?
Neki sumnjaju u termoelektranu – da uzima više nego treba ili sama Tuzla. Ali istina je možda drugačija. Ta termoelektrana radi na istom režimu godinama, a voda je uvijek stizala svima. Problem je postao ozbiljan tek posljednje 2–3 godine, kada je zastarjeli vodovod počeo da popušta – svako malo, na nekom novom mjestu.
Prošlog ljeta, voda u kanalu oko bazena Toplice je gotovo nestala. Bazen se osušio. Kornjače, ribe i druge životinjske vrste koje su živjele uz izvor – nestale su. Ne zato što je izvor presušio, nego zato što sistem nije održavan kako treba. Izgubljena voda je izgubljen život.
A danas pitamo vas – narod koji pije ovu vodu:
Da li zaista vjerujete da je uzrok redukcija vode termoelektrana ili prevelika potreba Tuzle? I ovo se može istražiti, vjerujemo.
Ili je vrijeme da otvoreno priznamo – da je infrastruktura dotrajala, da se gubi ogromna količina vode, i da se ništa ne mijenja?
Ovo nije napad. Ovo je vapaj. Vapaj onih koji znaju da voda ne nestaje, ali da naši sistemi – ako ih ne popravimo – mogu da je nepovratno izgube.
Zato tražimo:
Hitnu i temeljitu analizu vodovodne mreže,
Javno objavljene podatke o gubicima i mjestima kvara,
Odgovornost onih koji održavanje nisu obavljali valjano,
I najvažnije – podršku naroda da se konačno nešto promijeni.
Jer izvor može trajati još stotinu godina.
Ali ako mi ne promijenimo naš odnos prema njemu – neće stići do nas.
P.s. na videu je ništa kakvih je kvarova bilo, gdje su potoci vode tekli iz cijevi... I problem je "muslimanski" narod koji ima toliko časti da gleda u vodu koja teče mjesecima, a ne prijavljuje... Ili stvarno nadležni ne rade svoj posao?
