Dom "Rtanj" je nastao dobrovoljnim radom studenata tehnike iz Beograda.
1958. - Ispod Malog Karamana nikla je kamena kućica sa 18 ležajeva. Dom je bio bez telefona, tekuće vode, radija i TV-a. "Nužnik" je bio napolju sa dve kabine, a umivalo se na karamanskom potoku.
1963. - Dom ima 52 ležaja sa sopstvenom kuhinjom i boravi se organizovano po smenama. U Domu ima telefon, radio, a TV je zabranjen
.
1990. - Na dan studenata, 4.4.1990.godine šiptari pale Dom koji gori do temelja. Dom je imao 148 ležajeva, sa mokrim čvorovima po spratovima. Dom nije bio osiguran, a isključivi vlasnici su bili studenti tehnike.
1993. - "Jinpros" gradi prelepi Dom u planinskom stilu i postaje suvlasnik 50%. U Domu su sve sobe sa kupatilima, a TV se instalira isključivo u trpezariji. I dalje se govori da je Kopaonik srce Srbije, a Dom "Rtanj" duša Kopaonika.
2011. - Umesto "Jinpros"-a kao suvlasnika, društvo PSDST Rtanj dobija "Media konsalting".
2013. - Na Vaskrs 4.5.2013. godine, zapaljen je Dom i u vatri su uništeni III i IV sprat. Nakon ovog požara Dom je pretvoren u hotel sa TV-om u svakoj sobi, internet priključkom i lobby bar-om u prizemlju.
2014. - U cilju smeštaja zaposlenih i zbrinjavanja članova PSDST "Rtanj" koji su dali novac za obnovu Doma nakon požara 1990. godine, dovršen je Dom "Rtanj" (Dom B). Ovaj dom je započet još 2008. godine, a na prizemlju su formirane tri etaže. U prvoj su smešteni zaposleni, delimično i na drugoj, a ostalo je namenjeno članovima i gostima. Dom je tipično planinski objekat sa ogromnim prizemljem u kojem je veliki kamin i fontana, a stolovi i klupe su od masivnog drveta. U njemu će se, ubeđeni smo, odvijati život na isti način kao u starom Domu pre požara 2013. godine (a sadašnjem hotelu). Kakav se život dešavao u Domu pre požara, najbolje je opisano u tekstu Staše Tadin: http://klubputnika.net/profiles/blogs/moj-kopaonik-moj-rtanj