03/09/2026
Evo nešto za smirenje živaca ko naručeno iz Sitnog. E moja dična Poljica di smo mi to danas?
Poljica - kamen, zakon i sloboda
Ispod Mosora, gdje bura plete,
u kršu tvrdu, al' srcu mekom,
Poljica stoje - vjekovna, sveta,
republika bez krune, al' s čovjekom.
Od Žrnovnice do Cetine brze,
gdje orao kruži nad klancima sivim,
dvanaest katuna, tri velike župe:
Gornja i Donja i Sridnja - živim!
Nije im kralj ni car sudio,
već zbor na Gracu, pod vedrim nebom.
Veliki knez iz puka biran,
a uz njega vojevode s poštenim stegom.
Imali Statut, na hrvatskom pisan,
slovima glagoljskim, ćirilskim redom.
"Poljički zakon" - pravda i mjera,
da bogat i ubog sude se jednako.
Čuvali vjeru, zemlju i lozu,
kamen do kamena, suhozid svet,
maslinu staru i smokvu i trs,
i čast što ne kupi ni dukat ni klet.
Turčin je proš'o, Mlečanin priš'o,
hrabri su bili na braniku klanca.
Plaćali harač kad trebalo biti,
al' dušu nisu dali ni za zrno zlata.
Kliška su vrata s njima držali,
a Poljičanin uz gusle piva:
"Bolje grob nego rob!" - tako se klelo,
dok Cetina ispod Omiša sniva.
Žene su prele, a muži orali,
popovi učili dicu bukvicu.
Na misi se zborilo o slobodi,
a na derneku igralo kolo na guvnu.
Dođe i Francuz s Napoleonovom vojskom,
godine osme, misec navrnu.
Ugasio slovo, uzeo pečat,
al' nije ugasio vatru u krvnu.
Nema je više na karti svita,
al' ima je u imenu, u kamenu, u slovu.
Gdje danas zvone zvona Prika,
i dida unuku priča priču novu.
Pa kad te pitaju odakle si,
reci ponosno, neka se čuje:
"Ja sam iz Poljica, di se glava ne saginje,
di se za svoje i za pravdu tuče!"
Jer Poljica nisu samo brda,
Poljica su zavjet, ponos i plam.
Republika mrtva - a živa je vikom,
dok ima Mosora i dok ima nas.
