Za čovjeka puno, za jedno društvo, uz to humano usmjereno, možda i malo. No puno je to ljudi i njihovih sudbina. Puno je to zajedničkih radosnih i teških sati. Utkano je tu puno truda i snova. To je Dobrovoljno vatrogasno društvo Hrnetić – Novaki. Uz crkvu i školu sjedište društvenog života u Hrnetiću i danas je vatrogasni dom. Ovdje jutra kao da počinju vatrogasnom budnicom. Naravno, ako ne račun
amo zvonjavu sa zvonika drevne župne crkve svetoga Martina i nove župne crkve Hrvatskih mučenika. Zapisi o postojanju mjesta sežu u početke 14. Kroničari bilježe da se tijekom 14. stoljeća mjesto zove Brod kod Kupe ili Brodari. Župa i župna crkva datiraju iz 1334. godine te se ove godine obilježava 685. godina od prvog spomena crkve. U srednjem vijeku, kaže karlovački kroničar Rudolf Štrohal, u Hrnetiću su bila dva vlasteoska imanja. Naravno, uz čuveni Kaštel koji sagradiše Patačići u 17. Kaštel je bio imanje plemenitaša koji su tijekom 19. stoljeća imali Nugenti, potom Leoni. Vlastelinskih imanja bilo je i u okolnim mjestima, na Drežniku i Selcu, u Pokuplju i na Jelsi s druge strane rijeke Kupe. Domaće se stanovništvo bavilo poljoprivredom, Štrohal piše kako se seljaci educiraju u uzgoju voća i povrća za potrebe grada Karlovca. No, oni nisu bili neuki. Prvi školnik stigao je ovdje već sredinom 17. stoljeća, a škola u Hrnetiću utemeljena je 1859. godine, dakle prije točno 160 godina. U isto vrijeme, dakle na početku 20. stoljeća, selo Novaki odjeljeno je potokom od Hrnetića, ali pripada tadašnjoj Zagrebačkoj županiji. Takva administrativna podjela priječila je suradnju na zajedničkom interesu – obrani od požara. Od svojeg utemeljenja 1579. godine, Karlovac je imao probleme s požarima. Vojni propis tadašnje Austrougarske, takozvani ''Feuer ordnung'' bio je previše općenit i nije umanjio broj požara. Kada je carica Marija Terezija 1768. godine Karlovac proglasila slobodnim kraljevskim gradom, na snagu je stupio dokument nazvan ''Kako gasiti požare u slobodnim kraljevskim gradovima i trgovišćima''. Civilna ga je vlast usklađivala 1813. i 1868. Iako je ta uredba dala neke dobre početne rezultate, karlovački je gradonačelnik Ivan Šimunić odlučio osnovati dobrovoljni vatrogasni zbor. Bilo je to 1871., a karlovačka je vatrogasna organizacija tako postala šesta po redu utemeljena u hrvatskom dijelu monarhije. Prestanak turske opasnosti omogućio je razvoj obrta i trgovine i Karlovac se naglo razvijao. Razvija se tako naselje Gaza, a potom i Dubovac, Švarča, Turanj i Banija. Karlovačko dobrovoljno vatrogasno društvo prisiljeno je sve češće intervenirati izvan utvrde. I tako dolazimo do značajne 1903. godine. Za grad Karlovac ona je bila svojevrsna urbana prekretnica. Napredni gradonačelnik Ivan Banjavčić naložio je da se izradi nova regulatorna osnova grada te da se grad na cijelom svom području konačno ujedini u suvremenu cjelinu kojom će biti lakše upravljati. Tako su Banija i Švarča postale dijelom gradskog područja. Nova organizacija zahtijevala je i preustroj vatrogasne službe. Poglavarstvo zadužuje DVD da u mjestima Hrnetić i Turanj osnuje vatrogasne podružnice, a na Dubovcu dislociranu vatrogasnu oružnicu. Provedeno je to na temelju odluke poglavarstva od kolovoza 1903. čime su podružnice započele djelovanje kao dobrovoljna društva sa svojim ljudstvom i zapovjedništvom te skromnom opremom. Financiranje je nadziralo poglavarstvo, a stručni rad DVD Karlovac. Na žalost, podružnice nisu proradile na željeni način. U Hrnetiću je drvena štrcaljka već bila stara i bez konjske vuče koju su trebali osigurati mještani. Nedostatak obučenosti i osobne opreme učinili su svoje. Nakon požara gradske vijećnice 1907. godine, vijećnici su kritizirali vatrogasce grada Karlovca. Oni pak odgovaraju predstavkom u sedam točaka koju objavljuju u svim novinama. Predstavka opisuje vatrogasne muke, kako u Hrnetiću nad opremom smještenoj u župnoj suši ne bdije nitko te dodaje:
''Društvo je par puta pozvalo posredovanjem gradskog poglavarstva mlađe ljude iz vanjskih sela grada da dođu na uvježbavanje sa gasilima, ali se tome odazvao vrlo malen i neznatan broj, a i nekoji koji su po drugi put došli, pitali su koliko će dobiti za to plaće što će biti vatrogasci. A kad im je odgovoreno da i oni vatrogasci u gradu vrše službu besplatno, nije na sljedeću vježbu niti jedan više pristupio.''
Poglavarstvo tada mijenja svoj odnos prema vatrogasnoj službi i pronalazi sredstva za nabavu dvije nove štrcaljke, takozvane ''seoske univerzalke'', ali i ostale opreme. Već 1909. nabavljaju se te nove štrcaljke, a u grad dolazi čuveni vatrogasni pedagog Mirko Kolarić. On obučava vatrogasce za rad s novim štrcaljkama i podružnice u Hrnetiću i na Turnju počinju raditi na zadovoljavajući način. Izvješće DVD-a Karlovac kaže:
''Potporom općine grada Karlovca nabavilo je društvo od priznate češke tvrtke R.A. Smekala iz Praga dvije vožnjače štrcaljke zvane ''seoske univerzalke'' te istima uredilo 20. listopada 1909. dvije vatrogasne podružnice i to jednu u mjestu Turnu u gradskoj redarstvenoj ispostavi, a jednu u Kaštelu na dobru Kaštel.''
I u drugim selima okolice Karlovca potiče se vatrogastvo. Tako u Novakima seljak Janko Matan osniva vatrogasno društvo na poticaj DVD-a Karlovac. U lipnju 1910. knjiga zapisnika ovoga društva bilježi:
''Potkapetan Mijo Planinšek izvješćuje Upravljački odbor Dobrovoljnog vatrogasnog društva karlovačkoga o boravku odjela društva s njim na čelu u selu Novaki radi organizacije podružnice. Akcija je uspjela, začlanjeno 20 mladih ljudi sa puno volje i smisla za društvo, a na čelu podružnice stoji seljak Matan.'
1911. godine zapisnik DVD-a Karlovac hvali rad novih podružnica. Vatrogasci su, kaže se:
''Sa novimi univerzalkami štrcaljkami upravo velikim uspjehom radili na garištu.''
Bilo je to pri požaru kuće Josipa Migalića u Novakima. Iako je nastala značajna šteta, skromnim je sredstvima i velikim naporima požar ipak ugašen. Prvi svjetski rat vatrogastvu je na ratište odveo najbolje pripadnike društva. Mnogi su i poginuli. No tanka humana nit održala se. Razgranato hrvatsko dobrovoljno vatrogastvo okupilo se u novoj državi, Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Poput Mađara, ni prijestolni Beograd nije blagonaklono gledao na vatrogastvo koje je bilo hrvatsko domoljubno okupljalište. Bez obzira na te okolnosti, godine 1920. osnivaju se vatrogasne podružnice DVD-a Karlovac u Novakima, a kasnije na Švarči i u Gornjem Mekušju. Početkom 20-ih godina karlovčanin Ivan Legat postaje predsjednikom Hrvatsko – slavonske vatrogasne zajednice. On sudjeluje na kongresu sveslavenskog dobrovoljnog vatrogastva. Svih tih desetljeća sve do Drugog svjetskog rata društvo u Novakima vrijedno gasi požare. Čini se to opremom nabavljenom još 1913. u kojoj je perjanica bila vatrogasna štrcaljka zvana ''vododavac''. Dapače, 1927. gradi se začetak budućeg vatrogasnog doma, skromno spremište veličine 7x4 metra gdje se smješta sva ta oskudna oprema. Iste godine je i opis jedne intervencije, koji govori:
''U selu Doljnje Pokuplje kod Mihajla Markovića izgorio je štagalj sa sijenom. Daljnje raširivanje vatre obustavili su vatrogasci iz sela Novaki. Kod gašenja upotrijebilo se je dva stroja, 12 vatrogasnih članova, 120 metara šlafa i jedan redar. Kod strojeva nema oštete.''
Ovo izvješće potpisuje zapovjednik Janko Matan. Knjiga zapisnika sjednica Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Novaki koja je došla do naših dana, počinje 1933. Kroz zapisnike vidimo kako se mijenja naziv društva – od Dobrovoljne vatrogasne čete Novaki pa do Dobrovoljnog vatrogasnog društva Hrnetićki Novaki, 1939. Mijenjaju se predsjednici i tajnici, ali možemo reći da su pečat radu 30-ih godina dali predsjednici Janko Matan, Adolf Kralj, a potom i Nikola Pecoja dotadašnji tajnik. I Drugi je svjetski rat prisilio društvo da djeluje vrlo ograničeno. No poslijeratna povijest počinje gašenjem požara na Kaštelu i obnovom rada. Predsjednik Nikola Pecoja nastavlja vođenje društva, a od 1948. društvo se motorizira poluteretnim vozilom. Početak 50-ih donosi velike promjene. I dalje se vježba, ali sve više mladih ljudi dolazi u društvo. Tu su i prve žene, formirane su tehnička i čak sanitetska jedinica. Niče ideja o gradnji doma i formira se Odbor za izgradnju. Predsjedničku palicu preuzima Drago Gobac i nosit će ju puna sljedeća tri desetljeća. 1953. godine kupuje se i uređuje teren, a sljedeće 1954. godine vatrogasci su dali na tisuće radnih sati gradeći dom. I konačno 18. prosinca 1955. godišnja je Skupština održana pod novim krovom. Ipak, veći će radovi na domu biti nastavljeni do 1960. Sve se više polaže na natjecanja i vježbe. Drugo mjesto u kategoriji seoskih društava na tadašnjoj republičkoj razini iz 1959. dalo je velik poticaj. Karlovac ide ususret organizaciji vatrogasne olimpijade 1966. godine, a DVD Hrnetić – Novaki postaje središte društvenog života i natjecateljskog duha. 60-ih godina na natjecanjima uspjehe postiže tek formirana muška seniorska ekipa. 70-te su godine donijele povećan priljev mladih članova. Neprekidna dogradnja doma i opremanje društva obilježili su to desetljeće. '73., '77. i '79. u društvo su u većem broju dolazili mladi članovi što je bio temelj velikih uspjeha na natjecanjima. Na kraju desetljeća obilježena je i 70. obljetnica društva. Predsjednik Gobac se povlači, a uspješno društvo preuzima novi naraštaj s predsjednikom Stjepanom Luićem na čelu.
80-e godine bit će zapamćene po uspješnom sudjelovanju na brojnim natjecanjima te po porastu broja članova kojih je sada više od 80. Društvo stječe iskustva u gašenju šumskih požara, intervencijama prilikom poplava, a ide se i na priobalje. Tako je primjerice gašen požar u okolici Šibenika. Na raznim natjecanjima ekipe vatrogasnog društva Hrnetić – Novaki osvajaju 30 prvih mjesta te po 4 druga i treća mjesta. U vitrine stižu i općinska i vatrogasna priznanja.
90.-e godine društvo je započelo potpisivanje Povelje o prijateljstvu s DVD-om Žminj. Ovom mladom vatrogasnom društvu članovi DVD-a Hrnetić – Novaki prenosili su vatrogasna znanja stečena radom, intervencijama i na brojnim natjecanjima. A potom su uslijedili ratni izazovi. U tom razdoblju organizirana su dežurstva, surađuje se s postrojbama Hrvatske vojske. U vatrogasnom domu utemeljena je prva bojna 110. karlovačke brigade HV-a koja je tu imala svoje zapovjedništvo. Kao što je vatrogasno društvo 30-ih godina bilo središte domoljublja, tako su u Domovinskom ratu njegovi članovi to domoljublje pokazali na djelu. U tom razdoblju predsjednik društva bio je Robert Hranilović. Usprkos činjenici da je dio članova na ratištu, društvo nalazi snage za sudjelovanjem u intervencijama na priobalju. Nastavlja se sa školovanjem vatrogasaca i vježbama. Od 1997. godine društvo organizira natjecanje Kup ''Četiri rijeke''. Želja je bila da se nakon rata nastavi prekinut niz uspjeha s natjecanja, ali i ponovno podigne natjecateljski duh hrvatskih vatrogasaca. Svake godine to natjecanje okuplja sve više ekipa iz cijele Hrvatske tako da počesto sudjeluje i više od pet stotina vatrogasaca u svim natjecateljskim kategorijama. U to je vrijeme krajem 90-ih društvo vodio Emil Črne. Početkom novog milenija pod vodstvom Gorana Frankovića vatrogasno je društvo Hrnetić – Novaki održalo visoke standarde rada, etablirao se kao važan dio operativnog vatrogastva u sustavu zaštite i spašavanja te u vatrogasnoj službi grada Karlovca. Ali ne samo grada Karlovca, već i Karlovačke županije, a i šire. Na kraju desetljeća obilježena je velika obljetnica, 100. godina postojanja i djelovanja društva koja je uveličana velikim mimohodom vatrogasaca i vozila od vatrogasnog centra u Karlovcu kroz grad Karlovac do župe svetog Martina u Hrnetiću te do prostora vatrogasnog doma u Novakima gdje se ovdila i velika proslava koja je trajala 3 dana. Operativni članovi društva tijekom posljednjih desetak godina sudjeluju na gotovo svim izvanrednim dislokacijama, odnosno pomažu u gašenju velikih požara na priobalju poput onih u okolici Selca, Skradina, Šibenika, Splita i brojnim drugima, a članovi ovog društva bili su među prvima koji su 2014. godine otišli u Gunju pomoći sanirati posljedice katastrofalne poplave koja je gotovo uništila ovo mjesto u Slavoniji. Pored sudjelovanja na intervencijama i obuke vatrogasaca, društvo kontinuirano radi na pomlađivanju, a valja naglasiti i uspjehe natjecateljskih ekipa. 2012. godine veliki uspjeh na Državnom natjecanju u Zadru postiže ženska seniorska B ekipa zauzevši 9. mjesto, a muška B ekipa osvaja 32. Iste godine održava se i 15. Kup četiri rijeke koji se nakon dugog niza godina vraća s Vunskog polja na prostor kod vatrogasnog doma DVD-a Hrnetić-Novaki. Iduće godine društvo je organizator i prvog Fire combat natjecanja, a 2014. godine je domaćin završnice prvog fire combat kupa Hrvatske vatrogasne zajednice. Kako su vatrogasci osim po svojoj humanoj djelatnosti poznati i po tome da rade najbolje zabave, nije zaboravljena ta nekoć neizostavna aktivnost svakog društva. Tako su članovi odlučili organizirati retro vatrogasnu zabavu poput onih 90-ih godina, a uspješno to čine već tri godine za redom. Godine 2015. društvo pojačava svoju operativnu spremnost pa tako dobiva i treće vozilo, a radi se o navalnom vozilu marke Mercedes, a u ovoj slavljeničkoj godini u društvo stiže još jedno posve novo vozilo marke Mistubishi L200. Članovi su bili i marljivi ove godine pa su sami svojim rukama i vrijednim radom uredili prostorije spremišta. Mnogi vatrogasci ponikli u ovom društvu danas su ugledni profesionalci, kako vatrogasci, tako i vatrogasni dužnosnici. Donedavni predsjednik i zapovjednik društva danas su čelni ljudi Vatrogasne zajednice Karlovačke županije, Robert Hranilović kao predsjednik, a Goran Franković kao županijski vatrogasni zapovjednik. Društvo danas vode predsjednik Goran Franković i zapovjednik Ivan Čačković. Rad u preventivi, intervencije, natjecanja, obuka vatrogasaca – sve to obilježava rad vatrogasnog društva Hrnetić – Novaki.
''Dobrovoljno vatrogasno društvo Hrnetić – Novaki danas je jedno od najaktivnijih na području Karlovačke županije. Iznjedrilo je veliki broj profesionalnih vatrogasaca. Iako je osobito aktivno na intervencijama u gradu i okolici, njegovi članovi i dalje sudjeluju u gašenju požara u priobalju. Opremanje i stručno usavršavanje, služenje svom mjestu, gradu i domovini odlikuje politiku koju društvo provodi. Od skupine entuzijasta skromno opremljenih, ali velika srca u proteklom stoljeću, društvo je postalo stup društvenog života i jamac sigurnosti u protupožarnoj zaštiti. Istovremeno, Hrnetić se od prigradskog sela razvio u dio gradske četvrti koju odlikuje suvremen i dinamičan, a opet miran i tradiciji okrenut život.''
