20/06/2026
Na današnji dan sjećamo se atentata na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu, 20. lipnja 1928. godine
Meni najdražeg i najpoštovanijeg hrvatskog političara i čelnika stranke koju Hrvatska i danas treba
/HSS/ jer je živio i poginuo za svoju ideju.
On je mučki ubijen od kukavnog Puniše Račića koji je pucao i na Ivana Pernara, Đuru Basaričeka, Ivana Granđu. I Kad se okrenuo prema Stjepanu Radiću, Pavla Radića koji je svojim tijelom htio zaštititi Stjepana.
Stjepan Radić nije bio uobičajen političar – bio je glas sela, siromašnih, obespravljenih i ponosnih ljudi Hrvatske. Njegova politika nije proizlazila iz salona, nego iz brazde, iz naroda kojem je pripadao i kojem je služio do zadnjeg daha.
Radić je bio autentičan vođa zbog jednostavnih govora punog ideja i naboja, odgovornosti koju je osjećao prema svakom čovjeku koji je radio, patio, sanjao o pravdi. Njegove ideje o narodnoj svijesti, obrazovanju, slobodi i dostojanstvu su bile temeljne vrijednosti za koje je bio spreman sve žrtvovati.
Na kraju je tako i bilo.
U beogradskoj skupštini nije šutio kad se to očekivalo, niti se sklonio kad je bilo najopasnije. Ubijen je jer je bio prijetnja onima koji su se bojali istine i hrabrosti. Umro je, ranjen mecima mržnje, ali ostao je simbol neuništivog duha narodne borbe.
🕊 Danas se ne klanjamo samo uspomeni na Radića i sve ubijene u tom atentatu, već odgovornosti koju je on živio – da se vlast nosi s poniznošću, a narod s poštovanjem.
Toga danas nema, zato ljudi odlaze i Plenkovićeve kleptokracije.
Stjepane, hvala ti. Tvoje riječi i djela žive u svakome tko vjeruje da politika mora biti služenje, a ne vladanje.
