30/06/2026
PALAGRUŽA – PELAGOSA 42° 23,5'N / 16° 15,6'E
PRVA EKSPEDICIJA NA PALAGRUŽU - predsvjetioničko razdoblje
1858. godine na dijelu Jadrana od Venecije do Albanije postoji 10 svjetionika od kojih je 7 stabilnih i 3 provizorna, drvena. Devet ih je uspostavila Dep**acija tršćanske burze (Dep**azione di Borsa di Trieste), dok su gradnju lanterne na Sacca di Piave financirali
mletački trgovci. Dep**acijin glavni operativac Pietro Accerboni dobija zadatak vodstva prve ekspedicije na Palagružu.
“Stigli smo na Palagružu u 8 sati - nakon 34 sata plovidbe c.k. vaporom «Curtatone» iz Trsta. Odredili smo koordinate otoka 42 23 40N i 13 56 25E, te smo se zajedno sa 20 mornara iskrcali i popeli na najistočnije brdo. Na vrhu brda smo postavili drveni stup i drvenu ploču crno-žute boje. Natpis na ploči glasi: I.R FARO 01.12.1858.
Otok je potpuno nenastanjen, pa je tako jedina arhitektura na vrhu, posred otoka, dosta dobro sagrađena kamena crkvica, kvadratnog tlocrta od oko 15m², sa krovom pokrivenim kamenim škriljama izvana, a iznutra formirana na voltu. Teren je pokriven sa mnogo trave za sijeno i aromatičnim travama, a ima i lovora za kuhanje i grmlja divljih maslina. Na sjeveru postoji prirodni portić za male barke siguran od vjetrova iz 1., 2. i 3. kvadranta, dok na istočnoj strani otoka ima još jedno mjesto za iskrcaj, ne toliko dobro ipak dovoljno sigurno da umaknete vjetrovima iz 1. i 4. kvadranta. Vode nema.
Najveća dužina otoka je 3/4 milje, najveća širina je polovina od dužine dok je najveća visina 200 stopa.”
a = mjesto na kojem će se podići svjetionik
b = mjesto gdje postoji crkvica
c = mjesto iskrcaja na drugoj strani otoka (na SE)
d = mjesto iskrcaja na NW
Pietro Accerboni, Palagruža 1. prosinca 1858. g.
