16/08/2025
Potraga za prstenom Krste Frankopana
Njemački povjesničar umjetnosti koji je bio direktor Instituta Städel u Frankfurtu na Majni od 1889. do 1891. godine, a na sveučilištu u Heidelbergu predavao od 1894. do 1911. godine. Napisao je nekoliko knjiga o renesansnoj umjetnosti Italije. Baveći se temama od Franje Asiškog i početka renesanse u Italiji, preko monografija posvećenih Giottu, Mantegni, Correggiu i Tintorettu svoj povijesnoumjetnički opus završava trotomnom studijom o Michelangelu i kraju renesanse. Osim povijesnoumjetničkih studija autor je i nekoliko kunstnovela, od kojih je nama najzanimljivija „Der Ring des Frangipani. Ein Erlebnis.” („Frankopanov prsten. Doživljaj“). Na njemačkom je objavljena prvi put 1895. godine, a doživjela je nekoliko izdanja kao i prijevod na engleski jezik. Ova europska uspješnica prvi je put prevedena na hrvatski jezik u ne baš zahvalnim vremenima 1944. godine te je kao proskribirana literatura doživjela sudbinu teško dostupne rarissime. Danas je ona pristupačnija zahvaljujući pretisku iz 1992. godine u izdanju Matice hrvatske iz Rijeke, kojem je nadahnut predgovor napisao dr. Darko Gašparović (sl. 1.). Thodeova novela utjecala je i na roman „Vuci“ Milutina Cihlara Nehajeva, u kojemu je autor pokušao slikovito opisati događanja bremenitog 16. stoljeća u Hrvatskoj.
Sl. 2. – prikaz klečećih Krste Frankopana i Apolonije Lang
Novela započinje trenutkom u kojem Camillo Soranzo, knjižničar biblioteke Marciana, donosi Henryju Thodeu prsten s njemačkim natpisom. Ovome ga je predao neki zemljoradnik koji ga je pronašao prilikom zemljanih radova. Na prstenu je pisalo goticom „Myr wyllen dyn eygen“ (na njemačkom „s drage volje Tvoja“). Thode je utvrdio da je prsten pripadao krčkom knezu Kristoforu Frankopanu, kojemu ga je poklonila njegova žena Apolonija Lang (sl. 2. – klečeći par Krste i Apolonije na grafici u Njemačko-rimskom brevijaru).
Istražujući u venecijanskim arhivima sudbinu kneza Frankopana i njegove žene, pisac je ispričao zanimljivu priču. No ovim putem vas neću opterećivati opisom radnje, već pozivam zainteresirane čitatelje da navedeno djelo sami pročitaju. Uputit ću tek na to da su Krsto i Apolonija dali podići oltar u župnoj crkvi Sv. Martina u Obervellachu u Koruškoj koji je naslikao Jan van Scorel 1520. godine (sl. 3.). Na bočnim krilima dali su prikazati dvoje svetaca, svojih zaštitnika. Tako lijevo Sv. Kristofora, a desno Sv. Apoloniju. Nailazi se na tvrdnju da su za likove svetaca poslužili osobno Krsto i Apolonija, te bi to bili njihovi portreti (sl. 4.)......
( dio priče o prstenu )
Tko je danas vlasnik Frankopanovog prstena? Njegova nas aura i danas privlači, te nas zove sebi, da pretražimo prostore Vittorialea, zapravo više prostora sramote, nego slave talijanskog naroda, u kojima se nalaze i druge umjetnine s naše strane Jadrana.
Poslije skraćenog članka uvaženog profesora Željka Bistrovića, sigurno sam vas zaintrigirao s pričom o frankopanskim prstenom kneza Fran Krste Frankopana.
Prvi prijevod ove knjige na hrvatskom jeziku, nalazi se u knjižnici srednje škole Hrvatski kralj Zvinimir u Krku.
Knjigu je darovao krčki knez Mikula IV Frankopan.
Ovdje se nastavlja vrlo zanimljiva priča.
Da li ste čuli za prsten kneza Mikule IV Frankopana?
Danas ću objaviti samo njegovu fotigrafiju.
U jednom od nastavaka moći će te pročitati više o prstenu.
Na blagdan Vele Gospe
Košljun 15.kolivoza 2025.
Knez Mikula IV Frankopan.
