Od Bjelovara je udaljeno prema zapadu 12 km, a od Zagreba 75 km cestom i 79 km željeznicom. Nadmorska mu je visina kod željezničke stanice 118 m, a dalje prema sjeveru 120 - 140 m. Geografski mu je položaj 45° 56' sjeverne širine, 16° 44' istočne duljine po Grenwichu. Naselje leži na izdanku Bilogore koji se pruža od sjevera prema jugu, a padine izdanka dobre su oranice. U dolinama, uz rijeke i po
toke, prostiru se livade i pašnjaci. Zbog ovakvog prirodnog položaja stanovnici su se oduvijek ovdje bavili ratarstvom i stočarstvom. Stariji i važniji dio naselja okupljen je oko nekadašnje krajiške tvrđe, a noviji doseljenici grade kuće i stvaraju ulice uz glavnu cestu i u raznim drugim pravcima. Prvi put je Općina Rovišće ustrojena kao administrativno upravna jedinica od 1955. Nakon prvih lokalnih izbora u demokratskoj i samostalnoj Republici Hrvatskoj, 21. godine konstituirano je Općinsko vijeće nove Općine Rovišće i taj dan se slavi kao Dan Općine Rovišće. Prema zadnjem popisu stanovništva iz 2011. godine u Rovišću živi 1222 stanovnika, dok cijela općina Rovišće broji 4875 stanovnika (Predavac 1248, Rovišće 1222, Podgorci 441, Kraljevac 406, Žabjak 390, Tuk 360, Domankuš 258, Kovačevac 194, Prekobrdo 116, Gornje Rovišće 96, Kakinac 77, Lipovčani 66. IZ POVIJESTI ROVIŠĆA
Prema predaji, koja je sačuvana u ispravi od godine 1255. podijelio stanovnicima Rovišća povlastice. Tokom vremena te su se povlastice zaboravile, pa ih je trebalo istražiti, ustanoviti i oživjeti. Ova je predaja dosta vjerojatna kad se zna da je Koloman i inače potvrđivao razne stare sloboštine pojedinih naselja u Hrvatskoj. Uspomena na Kolomana sačuvala se i u nazivu ceste koja dolazi od Koprivnice i Jagnjetovca te ide preko Bilogore i Rovišća prema Čazmi, a zove se u starim poveljama »Kolomanova velika cesta«. Rovišće se prvi p**a u sačuvanim dokumentima spominje godine 1232. Te je godine herceg Koloman, inače kralj Rusina i vojvoda cijele Slavonije, darovao posjed Konjsku dvojici stanovnika iz Rovišća Dragi i Dragecu, ocu i sinu. U darovnici herceg Koloman kaže o spomenutoj dvojici da su oni jobagioni njegove tvrde - grada Rovišća (iobagiones castri nostri de Riucha); da su se istakli u vjernoj vojničkoj službi prema njemu ne žaleći prolijevanja vlastite krvi (nobis fidele seruicium cm effusione sanguinis) u doba građanskoga rata protiv hercegova brata Andrije; da pravo na posjed Konjsku imaju i njihovi nasljednici; da su na ovu darovnicu pristali i svi hercegovi službenici (consilio omnium iobagionum nostrorum). Iz svega rečenoga slijedi da je Rovišće već u XIII. stoljeću kraljeva tvrđa-grad, a jobagioni te tvrđe jesu pripadnici kraljeve vojne službe tj. kraljevi službenici vojnici; služba je nasljedna, a plaća za službu jest posjed. Sve se to još bolje vidi iz spomenute povelje iz godine 1225. Te godine, dana 4. travnja, došao je po nalogu kralja Bele IV u Rovišće sam ban Stjepan da ovdje istraži i ustanovi prava i povlastice stanovnika. Na temelju saslušavanja ljudi i istrage ustanovljeno je da se radi o dvovrsnom stanovništvu: jedni su jobagioni predijalci (iobbagiones castri praediales), koji imaju stanovite povlastice, a drugi se kastrenzi (castrenses, građani) bez povlastica. Kastrenzi su tijekom vremena neovlašteno prisvojili sebi povlastice predijalaca koje im je sada ban oduzeo, pa su ostali ono što su i prije bili - samo jednostavni kastrenzi. Ban je Stjepan ustanovio da četiri obitelji: Scenta, Stoyk, Drayn i Jak uživaju povlastice jobagiona predijalaca od vremena kralja Kolomana. To su posvjedočili: Hohaldo, župan Rovišćanske upravne župe, njegov kurijalni župan ili sudac Petar (curialis comes), zatim svi ostali rovišćanski jobagioni-predijalci i kastrenzi. Svi su oni ujedno posvjedočili gdje se nalazi zemljište četiriju spomenutih obitelji. Banov pratilac Urban de Weresu zajedno s domaćim svjedocima ustanovio je međaše zemljišta. Scentin posjed stajao je između brda Plavna, potoka Chazlo, potoka Velike, potoka Kamona, potoka Bosut, brda Bosut, Tiburcijeva zemljišta, potoka Maranth, velike ceste kralja Kolomana, zemljišta župana posjednika Henrika, zemljišta Pribislavovih sinova. Stovkov posjed nalazio se istočno od Kolomanove ceste, između zemljišta Farkašija i Ivanovih sinova te mjesta Keskehat i Breztous. Dalje odavde prostirao se posjed obitelji Drayn između zemljišta Balinova i potoka Kamarča. Na ovaj potok naslanjao se posjed obitelji Jak, a ležao je između Vadaševa zemljišta i velike ceste sve do zemlje koju su posjedovali rovišćanski kastrenzi (ubi populi castri sunt com-metanei), brda Brestous, potoka Velike, brda Plavne, zatim dalje sve do međaša posjeda obitelji Stovk i Scenta, gdje su također imali svoje zemlje rovišćanski kastrenzi. Iz svega rečenog očito je: izraz »jobagion« nije ovdje kmet (colonus, subditus) nego posjednik predijalac koji raspolaže s nekoliko stotina jutara zemljišta. Naprotiv, kastrenzi su bili mali posjednici. U gore spomenutom dokumentu iz godine 1232. spominje se po prvi p**a i upravna župa ili županija (comitatus) Rovišće, pa se kaže da se posjed Konjska nalazi u toj Rovišćanskoj župi. Nije to tada plemenska župa oko koje bi se okupili ljudi nekog plemena nego krajevna ili regijska župa odnosno općina slobodnih ljudi, posebno obveznih na vojnu službu. Iz rečene isprave od godine 1255. zna se samo za četiri takve slobodnjačke obitelji. Međutim, u dokumentu godine 1265. tvrdi se da takvih obitelji predijataca ima u župi Rovišću 25, a bilo ih je nekada 60. Broj se tih obitelji mogao toliko smanjiti zbog nedavnoga tatarskoga rata i pustošenja. Ostaje pitanje gdje su sve te obitelji bile nastanjene, odnosno, koliki je prostor obuhvaćala Rovišćanska upravna župa.
