06/06/2026
Plenković & Co. hrane se inflacijom i zahvaljujući njoj bubri i gnoji se HDZ, njihovi apartčiki i uhljebi.
Koji su intersi Vlade da se o ovome ne priča? Rastom inflacije povećavaju se cijene, a time i rihodi od PDV-a koji iznosi visokih 25%. Kako su cijene i potrošnja rasli, nominalni iznosi ubrani od PDV-a i trošarina drastično su se povećali. Njima plaće nikad više, nekima i iznad 10.000 eura brutto.
KLJUČNI UZROK INFLACIJE - ZABRANJENA TEMA
Prof. dr. sci. i dopredsjednik stranke Pravo i pravda Ivan Lovrinović ogolio slugansku politiku Plenkovića, Vujčića, Dalićke...
Dok su jače ekonomije eurozone kočile kreditiranje, u Hrvatskoj je u tri godine građanima i tvrtkama plasirano preko 11 milijardi eura novog novca. Taj golemi priliv likvidnosti u malom gospodarstvu poput hrvatskog jednostavno nije imao kamo otići nego u eksploziju cijena nekretnina i opće potrošnje, što je država potom pretočila u rekordno punjenje proračuna kroz PDV.
Ukupni krediti banaka građanima i poduzećima na kraju 2022. godine iznosili su 33,6 milijardi eura, dok su do kraja 2025. godine skočili na čak 44,9 milijardi eura. Dakle, u samo tri godine u ova dva ključna sektora upumpano 11,3 milijarde eura novog duga, što je čisti matematički dokaz i pogonsko gorivo za inflacijski balon. Preciznije rečeno krediti građanima i poduzećima su se kretali ovako: krediti građanima su na kraju 2022. godine: 19,9 milijardi eura, a na kraju 2025. godine: 27,4 milijarde eura. To je apsolutni rast od7,5 milijardi eura (skok od 38,%).
Krediti poduzećima su na kraju 2022. godine iznosili 13,7 milijardi eura, a na kraju 2025. godine 17,5 milijardi eura. To je bio rast od 3,8 milijardi eura (skok od 28%).
Ove brojke kristalno jasno pokazuju kako je monetarna ekspanzija izgledala u praksi.
Dvoznamenkasti godišnji rast kredita, a posebno stambenih i gotivinskih nenamjenskih kredita snažno je utjecao na rast inflacije. O tome nema niti riječi u medijima, i to s velikim razlogom. Tako su stambeni krediti, uz državne subvencije (APN) i priljev stranog kapitala, stvorili golemu potražnju na tržištu nekretnina. To je dovelo do eksplozije cijena kvadrata, što se prelilo na troškove stanovanja i građevinskog sektora. S druge strane, gotovinski nenamjenski krediti izravno su financirali osobnu potrošnju. Kada potražnja za dobrima i uslugama raste brže od ponude, trgovci i pružatelji usluga podižu cijene. To je stvorilo takozvanu "inflaciju vođenu potražnjom". Dok je eurozona preko ECB-a gušila potražnju visokim kamatnim stopama, u Hrvatskoj je potražnja bila dodatno stimulirana kreditima i rastom plaća.
Napuštanjem kune HNB je izgubio kamatnu stopu i devizni tečaj kao dva ključna instrumenta uspostave ravnoteže u gospodarstvu. Jedini alat koji mu je preostao bile su makroprudencijalne mjere, (koje se najčešće svode na postavljanje strožih uvjeta za odobravanje kredita građanima). Međutim, HNB to nije koristio na vrijeme, već kada su rizici postali očigledni, mjere su postrožene, ali tek nakon što je dobar dio inflacijskog vala već prošao kroz sustav. HNB-u očito nije bio cilj rušenje inflacije već zadržavanje situacije u kojoj banke zarađuju ogromne profite a država zbog rasta inflacije snažno puni proračun.
Zašto su mediji o tome šutjeli i još uvijek šute? Iz nekoliko razloga: a) kompleksnost teme: Veza između rasta kredita i stope inflacije zahtijeva dublje ekonomsko razumijevanje, dok mediji radije biraju jednostavnije narative poput "pohlepe trgovaca" kao jedinog krivca. b) Narativ o uspjehu: Snažan rast kredita i potrošnje u službenim se krugovima često prikazuje isključivo kao znak "gospodarske vitalnosti", "rasta standarda" i "povjerenja potrošača", dok se popratne negativne pojave (poput inflacije) tretiraju kao neizbježan vanjski utjecaj. c) Financijski interesi: Bankarski sektor je jedan od najvećih oglašivača u domaćim medijima, pa se kritičko preispitivanje uloge banaka i regulatora u poticanju inflacije rijetko nalazi u prvom planu. Iz navedenih razloga, dvoznamenkasti rast kredita u uvjetima ionako visoke inflacije djelovao je kao dolijevanje ulja na vatru.
Većina članica eurozone nije imala tako snažan rast kreditne aktivnosti u protekle četiri godine kao Hrvatska. Dok je u eurozoni kreditiranje bilježilo stagnaciju ili vrlo skroman rast zbog viših kamatnih stopa i inflacije, Hrvatska je zabilježila dvoznamenkasti rast kreditiranja, pogotovo kod stambenih i gotovinskih kredita.
pošto je Hrvatska u tom razdoblju imala jednu od najviših stopa inflacije HNB je morao na vrijeme smiriti kreditnu aktivnost banaka, makar makroprudencijalnim mjerama. On to nije učinio. Zato je rast kredita očito snažno utjecao na inflaciju a to se u galvnim medijima uopće ne spominje a kamoli dovodi u pitanje.
Koji su inteersi Vlade da se o ovome ne priča? Rastom inflacije povećavaju se cijene, a time i rihodi od PDV-a koji iznosi visokih 25%. Kako su cijene i potrošnja rasli, nominalni iznosi ubrani od PDV-a i trošarina drastično su se povećali. Vlada je putem medija to koristila kao privid rasta i stabilnosti. Vlada je zahvaljujući inflacijskom suficitu u proračunu mogla lako financirati pakete pomoći, subvencije i rastezanje javnih izdataka, prikazujući to kao politički uspjeh i gospodarski rast, iako je realna vrijednost tog novca bila manja. Forsiranje teze da "snažan" gospodarski rast sam po sebi stvara višu inflaciju posebno je odgovarao HNB-u kako bi ga zaštitio od groznih propusta u opisanoj snažnoj kreditnoj ekspanziji.
Ukupni prihodi državnog proračuna u razdoblju od 2022. do kraja 2025. godine narasli su za nevjerojatnih 9,8 milijardi eura (skok s 22,8 milijardi na 32,6 milijardi eura), a ekonomske analize pokazuju da se između 40% i 50% tog rasta može izravno ili neizravno pripisati utjecaju inflacije. Vlada je 2022.g. od PDV-a prikupila oko 8 milijardi eura, a na valu inflacije u 2025.g. taj prihod je porastao čak za 4 milijarde eura (na 12 milijardi)! Inflacija je pomogla da prihodi države od poreza narastu u ukupnim priodima na čak 68%!!! No, taj proračun su najviše punili siromašniji slojevi društva, što se uistinu može nazvati pljačkom stoljeća. Gotovo 7 od svakih 10 eura koje država ubere kroz poreze dolazi izravno iz PDV-a, odnosno iz novčanika građana kada kupuju robu i usluge
Dok je inflacija osiromašila kupovnu moć građana, Vladi je poslužila kao golem financijski zamašnjak. Tim "inflacijskim porezom" država je bez ikakvog politički nepopularnog podizanja poreznih stopa došla do povijesnih prihoda. Taj je novac potom iskorišten za financiranje predizbornih paketa pomoći, povećanje plaća u javnom sektoru i saniranje deficita, čime je zatvoren krug monetarne iluzije.
Kreditna ekspanzija o kojoj pričam opskrbila je građane nominalnim gotovinskim i potrošačkim novcem. Taj se novac odmah prelio u trgovine, a država je kroz rastući udio PDV-a automatski povlačila svoj postotak, bez potrebe za uvođenjem novih nameta. Hrvatski je proračun do kraja 2025. postao čisti pogon na inflaciju i potrošnju, u kojem je PDV progutao sve ostale porezne oblike i postao apsolutni vladar javnih financija.
Kako je ova monetarna iluzija utjecala na javni dug? Učinak ove politike i inflacijskog buma na javni dug Hrvatske stvorio je još jednu, možda najveću makroekonomsku optičku varku: javni dug je u stvarnim iznosima (milijardama eura) nastavio rasti, ali se u javnosti slavi njegov pad jer se prikazuje isključivo kao udio u nominalno napuhanom BDP-u. Suprotno dojmu da država vraća dugove, stvarni javni dug Hrvatske popeo se s 46 milijarde eura na kraju 2022. godine na rekordne 52 milijarde eura krajem 2025. godine. Država je, dakle, u tri godine stvorila 6 milijardu eura novog nominalnog duga. Zbog visoke inflacije i bjesomučne potrošnje (pogonjene s onih 11 milijardi eura novih bankovnih kredita građanima i poduzećima), BDP je rastao brže od samog duga. Rezultat: udio javnog duga u BDP-u je pao s oko 68% u 2022. na 56,3% BDP-a krajem 2025. Ovaj se fenomen u teoriji naziva inflacijsko otapanje (smanjivanje) duga. To je ta ekonomska optička varka koja se forsira u medijima kao uspjeh.
Da sumiram i da bude jasnije:
1. HNB dopušta nesmiljeni rast kredita stranih banaka, ubacujući milijarde novih eura u opticaj.
2. Taj novac gura potrošnju i cijene prema gore (stvara inflaciju).
3. Trgovce se u medijima krivi za skok cijena, skrećući pažnju s pravog uzroka.
4. Vlada bilježi povijesne prihode od PDV-a na bazi tih povišenih cijena. Ti napuhani prihodi i napuhani BDP stvaraju privid da se javni dug smanjuje, iako on u stvarnim milijardama eura raste
5. .Cijeli sustav monetarne iluzije stvoren je tako da institucije i banke bilježe povijesne uspjehe i profite, dok građani u stvarnom životu plaćaju realni ceh kroz drastičan pad kupovne moći za osnovne životne potrebe.
Naravno, rast kredita nij jedini uzrok rasta naše inflacije, ali je kao što sam objasnio vrlo važan i snažan. On je pomogao da se inflacija osim monetarne razvije u strukturnu, a nju je puno teže rješavati.
Sada je jasnije zašto su Plenković i Vujčić u tako dobrom partnerstvu.
Kada dođe do neizbježnog porasta kamatnih stopa, a to je neizbježno, naš javni dug, koji je snažno narastao, tada će postati nepodnošljiv i otvorit će se problem njegove otplate.
