20/06/2026
Biliću, nekada je pametnije šutjeti
Putujući politički cirkus SDP-a i Možemo ponovno je stigao u Dalmaciju. Šator je postavljen, reflektori upaljeni, a klaunovi su izašli na pozornicu. Isti izvođači, isti scenarij – puno galame, puno kritika, puno predstave i nimalo odgovornosti za vlastite političke procjene i promašaje. Kad se kamere ugase, cirkus odlazi dalje, a iza njega ostaju samo prazne parole.
Parafrazirajući staru izreku: "Bože, sačuvaj nas kuge, gladi i rata...", mnogi bi danas dodali: "...i politika koje koče razvoj Hrvatske."
Sjećamo se kako su osporavali Pelješki most, a danas je upravo on simbol povezane Hrvatske. Sjećamo se i protivljenja LNG terminalu na Krku, koji se pokazao jednim od ključnih projekata za energetsku sigurnost Hrvatske i Europe. Toliko o njihovim procjenama i viziji razvoja države.
Za razliku od cirkuskih točaka i političkih performansa, HDZ iza sebe ostavlja konkretna djela: Pelješki most, Tunel Sveti Ilija, autoceste, luke, škole, vrtiće, bolnice i milijarde eura ulaganja u Dalmaciju i cijelu Hrvatsku.
Kad se cirkuski šator pospremi i klaunovi odu u sljedeći grad, građanima ostaju mostovi, tuneli, prometnice i projekti koji mijenjaju život. To je razlika između politike predstave i politike rezultata.
Zanimljivo je slušati lekcije o upravljanju od SDP-a, stranke koja je Hrvatskoj ostavila rekordnu nezaposlenost, željela monetizirati autoceste i godinama nije nudila rješenja, nego samo kritike.
Još je zanimljivije što Bilić potpuno prešućuje konkretnu pomoć koju su Splitsko-dalmatinska županija, župan Blaženko Boban i županijske tvrtke godinama pružali Gradu Trogiru kroz niz projekata i ulaganja. Ako je ta pomoć bila dobra i korisna za građane Trogira, zašto danas o tome ne kaže ni riječ? Zašto prešućuje suradnju i potporu koju naš grad kontinuirano ima od strane Županije?
Umjesto jednostranih optužbi, bilo bi korektno priznati ono što je učinjeno, bez obzira na političke razlike.
Politička dvoličnost Ante Bilića ide toliko daleko kada proziva Splitsko dalmatinsku županiju za onemogućavanje nastave u jednoj smjeni zbog nedostatka školskih objekata, zaboravljajući da mu je ista ta Splitsko dalmatinska županija otvarala mogućnost da iskoristi priliku prijave na natječaj kojim bi Trogir dobio i novu školu i novu sportsku dvoranu financiranu najvećim dijelom europskim i županijskim sredstvima dok bi sam grad Trogir cijela investicija stajala 1.5.milijuna eura.
Vjerojatno svjestan činjenice da se europska sredstva puno strože kontroliraju, Ante Bilić s pozicije gradonačelnika Trogira donosi odluku o izgradnji sportske dvorane vlastitim sredstvima grada i to u iznosu od 15 milijuna eura, odbacujući prijedlog Splitsko dalmatinske županije za izgradnjom škole i dvorane.
A kada već dijele lekcije, građani se s pravom mogu zapitati može li itko ozbiljno zamisliti da državu vode ljudi poput Hajdaša Dončića, Benčić i Ahmetović. Kakva bi tada bila gospodarska politika, plaće i mirovine? Ne treba zaboraviti ni da je upravo SDP svojedobno zagovarao monetizaciju hrvatskih autocesta.
Građani zaslužuju ozbiljna rješenja, a ne političke predstave i još jedan nastup dobro poznatih klaunova hrvatske politike.
Josip Matković, prof.
Predsjednik GO HDZ-a Trogir
