25/01/2018
Iz povijesti Varaždinbrega
Vinoljupci i pijanci najbolje mogu razumjeti i tumačiti povijest Varaždinbrega, koja je vezana za ulogu uzgoja vinove loze i vinogradarstva kao gospodarske grane u povijest nastanka Varaždina, te procvatu grada u srednjem vjeku.
Nagađa se da je vinograda u varaždinskom kraju bilo već, ako ne i prije, a ono za vrijeme rimske vladavine ovim krajem, a vinogradi na Varaždinbregu spominju se posredno, putem vina, početkom XIII stolječa. Naime, prije nego je postao kralj, Andrija II Arpadović bio je zatočen u Knegincu od 1203-1204. g, a Varaždinci su odlazili u Kneginec i tamo su dovoljno dugo boravili nekim poslom da su se mogli sretati i upoznati s budućim kraljem. A jedini razlog zbog kojeg su u većem broju odlazili u Kneginec bili su vinogradi koje su posjedovali na prostoru današnjeg Varaždinbrega. S druge strane, da bi se mogao uspostaviti kontakt između Andrije i Varaždinaca, Andrija je morao uživati slobodu kretanja, pa njegovo tamnovanje u Knegincu ne treba shvatiti doslovno, nego kao internaciju.
Vinoljupci i pijanci iz navedenog lako mogu zaključiti da su se u to vrijeme veseli Varaždinci i njihov budući kralj susretali i intenzivno družili ispijajući vina koja su uzgojena i proizvedena u vinogradima na Varaždinbregu. U znak zahvalnosti za, kako sam Andrija kaže, "s obzirom na vjernu službu, koju nam stanovnici sela Varaždina iskazaše prigodom našeg tamnovanja u tamnici Knegincu", dodjeljuje Varaždinu status slobodnog kraljevskog grada, pritom darovavši gradu posjede među kojima se nalazio i Varaždinbreg koji će tek kasnije dobiti to ime.