25/10/2025
*** BOLESNO ***
Za ponedjeljak 27. listopada sazvana je 4. sjednica Županijske skupštine sa samo dvije točke dnevnog reda. Prva je „Stanje u zdravstvenom sustavu i poslovanje Opće bolnice Varaždin“ s dvije podtočke (izvješće ravnatelja bolnice i izvješće župana), a druga točka donosi raspravu i donošenje zaključka o mjerama za povećanje transparentnosti, učinkovitosti i zakonitosti rada u zdravstvenom sustavu.
Već je sad jasno da do sjednice neće doći. Zašto? Pa jednostavno, sazvana je jer su vijećnici SDP-a skupili dovoljan broj potpisa (njih 1/3), pa je predsjednik skupštine imao obavezu sazvati je. I sazvao ju je, u petak 24.10. za ponedjeljak 27.10. (!?) Mislite li da se nešto ozbiljno može pripremiti preko vikenda? Pa u privatnom sektoru možda i može, ali ovim jebiv*etrima i tako nije na pameti bila sudbina varaždinskog zdravstva. To se može vidjeti i iz sama najave. Kako? Pa najave na mrežnim stranicama županije – nema.
Prema web-stranici Županije, pod njenom ingerencijom je šest zdravstvenih ustanova: Opća bolnica Varaždin, Specijalna bolnica Varaždinske Toplice, Zavod za javno zdravstvo varaždinske županije, Zavod za hitnu medicinu varaždinske županije, Dom zdravlja varaždinske županije, Ljekarna varaždinske županije. Od njih šest, ona o kojoj želi raspravljati SDP, Opća bolnica Varaždin, prema statutu od veljače ove godine nema ništa sa županijom jer su osnivačka prava prenesena na RH i to 1.1.2024. Pa kakvu bi to odluku mogla donijeti Županijska skupština koja bi imala utjecaja na Ustanovu kojom ne upravlja?
Jesu li dečki iz SDP-a podnijeli zahtjev za održavanje sjednice samo kako bi se mogli promovirati i na HDZ-ov desni forehend (sudska rasprava u ZG u slučaju Bosilj) uzvratili lijevim backhendom (rasprava o Stričaku i EPPO istrazi)? Kako do sjednice vjerojatno ni neće doći, jer za nju treba natpolovična većina vjećnika, a to SDP-nema, tada je odgovor na prethodno pitanje sa velikom vjerojatnošću potvrdan, jer u suprotnom bi u tu „zdravstvenu raspravu“ bile uključeni i druge zdravstvene ustanove Županije, one kojima ta ista Županija u stvarnosti i upravlja. Ili možda u njima „cvate cveće“? Ne, u svakoj od tih Ustanova postoje manji ili veći problemi, čak kad i sve izgleda bajno.
Ona zadnja s liste, Ljekarna varaždinske županije, prema poslovnim rezultatima posluje bajno. Osobito od kad je na njeno čelo stao, po prvi p**a u povijesti ljekarne, „nestručni“ kadar, bivši HDZ-ov načelnik općine Jalžabet Mirko Magić. Od tada Ljekarna proizvodi samo viškove, u prošloj je godini taj višak iznosio gotovo milijun EUR-a, a istodobno se i širi, tj. povećava broj jedinica ustanove. Ti se viškovi koriste za podizanje zdravstvenog standarda širom županije, pa tako Ljekarna gradi zdravstveni centar u HDZ-ovoj općini Ljubešćica od 1250m2, iako ljekarni ne treba više od 80, obnavlja ambulantu u HDZ-ovoj općini Breznici, donira novce Domu zdravlja, Domu umirovljenika….. dok se istodobno zaboravlja na osnovnu djelatnost ljekarne. Pa tako ljekarna koja je bila prva županijska ustanova s automatiziranim skladištem (kolokvijalno robotom) ne samo da više nije jedina, nego u pet godina nije uspjela postaviti to automatizirano skladište niti u jednu drugu ljekarnu i tako poboljšati uslugu pacijentima. Prema projektu bivše uprave uspjelo se je završiti sa renoviranjem jedinice u Ulici braće Radić, i to bi manje-više bilo sve.
I čak to ni ne bi bio toliki krimen, da se u samoj Ljekarni istovremeno nije dogodila kadrovska devastacija. Ljekarna koja je bila poželjni poslodavac postala je doslovno preko noći nepoželjan. Odlazak farmaceuta događa se već gotovo na tjednoj bazi, a novi ne dolaze. Pa kako to? Ljekarne Varaždinske županije bile su do općeg povećanja plaća u javnom sektoru (prije nepune dvije godine) u gornjem dijelu tog sektora po prosjeku plaća, a prelaskom na nove koeficijente postali su preko noći nepoželjni poslodavac. U tom povećanju jedino je profitira pogodite tko? Pa naravno ravnatelj. Dok je njegov je koeficijent rastao sa više od 30%, farmaceutima je porastao za manje od 10%, a tehničarima još i manje. U trenutku kada se je to događalo djelatnici ljekarne pisali su županu, tražili smjenu nesposobnog ravnatelja i ukazivali na posljedice, upravo one koji su se dogodile, nedostatak kadrova. Tri ravnateljeve zamjenice su u to vrijeme dale ostavke, dvije su otišle iz ustanove.
Na natječaje koji se uzastopno objavljuju gotovo nitko se ne javlja, a djelatnici ljekarne odlaze na bolje plaćene poslove, čak i u ustanovu donedavno istog „vlasnika“ – ljekarnu Opće bolnice Varaždina, gdje za ista primanja ne trebaju raditi niti praznike, niti noćne, niti subote, niti nedjelje. Ova devastacija kadra uzrokovana lošim upravljanjem dovodi do smanjenja usluge koju pacijenti već primjećuju, ali vjerojatno ne razumiju. Iako je prema sistematizaciji drugačije određeno u nekim ljekarnama radi tek pola potrebnog kadra, što uzrokuje gužve, a u nekim se radno vrijeme ni ne može pokriti, pa su jedinice bile zatvorene (Ljubešćica, Koblencova, Beletinec, Ilija, Završje) ili rade skraćeno (Korzo, Koblencova, Bednja, Maruševec, Ilija, Beletinec, Martijanec, Bukovec, Petrijanec).
I što je župan Stričak učinio po tom pitanju? Naravno ništa. Nastavi li se ovakvo „neupravljanje“ Ljekarnom lako je moguće da se za dobru naknadu nakon nekog vremena ona prepusti privatnom poduzetniku što bi moglo dovesti do daljnjeg smanjenja usluge građanima, npr. da nedostaju važni i skupi lijekovi velike vrijednosti kod kojih ljekarne koje se bave samo profitom i nemaju neke ekonomske razloge za nabavu, ili da se ugase neke od neprofitabilnih ili manje profitabilnih jedinica (Ilija, Beletinec, Podrute, Završje, Ljubešćica, Korzo, Koblencova,…). Njemu potrebe građana i tako neće biti bitne, voditi će se istim ciljem kao i trenutačno županijsko vodstvo – profitom.
I tako dok se SDP i HDZ igraju mačke i miša, gotovo naočigled se ruši dio zdravstvenog sustava, onaj na kojem ni jedna ni druga stranka neće osvajati političke bodove, onaj na kojem jedni drugima neće moći smještati i dizati srednji prst, događa se isto ono što se događa u ostatku tok sustava, namjernom ili nenamjernom devastacijom javnog sektora, čak i njegovog najprofitabilnijeg dijela, on se prepušta u ruke privatnih poduzetnika, a onda možemo zaboraviti na jeftinu i lako dostupnu javnu uslugu.
Zdravlje i dobrobit građana ovdje je ipak manje bitno. Bolesno.