25/12/2020
Vrlo zanimljivo štivo za današnji dan :)
EVO KAKO JE STJEPAN RADIĆ SLAVIO BOŽIĆ S OBITELJI. Prema opisu njegove supruge Marije Radić iz 1928.:
Taj dan se djeca nisu smjela ni krivo pogledati, a kamo li posvaditi – to u ostalom niti inače nisu smjela u prisutnosti otca – radi kakve igračke ili kolača – te je „tatić“ – kako su ga djeca zvala – odmah djeci zamjerio, kako mu kvare i takav veliki svetak…
Kad je bila slama u sobi, bio je naš tatić sretan. Zadubio se u svoje uzpomene iz djetinjstva, te uživao punim gutljajima zadovoljstva i obiteljske sreće. Ta spremao je na ovo veselje djecu već cijeli advent, te je dnevno u nastalom sumraku svirao na tamburu i s dječicom pjevao sve Božićne pjesme tako, da su djeca sa četiri, pet godina znala na pamet sve Božićne pjesme. A razpored Njegovih Božićnih pjesama nije bio malen. Dakako da su i djeca uživala u tom, što su se mogla valjati po slami, pa im je tako veselo prolazilo vrijeme, te nisu ni opazili, da je večera malo zakasnila.
Kad smo došli za stol, najprije smo se svečano pomolili i onda posjedali na svoja mjesta. Poslije večere razdijelila sam djeci darove, koje im je „Isusek donio“ u drugoj sobi, a i naš dragi tatić, ako mu nisam spomenula, što je On dobio, pitao je, što je Njemu „Isus donio“. Bila bi Ga jako razžalostila, da se Njega nisam sjetila koji praktičnim darom, košuljama, ovratnicima i slično. Onda makar svoj dar pravo ni ne pogledavši, počeo je uz brač na novo pjevati sve Božićne pjesme, na što su slijedile domoljubne i narodne pjesme… Na Božić, kad je već Božićno drvce bilo sasma svršeno… bio je upravo dirljivi pogled, kako su ta drobna dječica obilazila krugom oko drvca, te uz tatičinu svirku i pjevanje pjevala, svojim nježnim glasićima Božićne pjesme. A predobri naš tatić bi od veselja upravo sjao, kad bi planula svojim sjajnim svjetlom koja magnesijeva čarobna svjećica. Kad bi ju tko zapalio, taj čas bi počeo na novo pjevati sa najvećim, upravo dječjim veseljem: „Oj, kakva to svjetlost, kom Betlem gori…"
Božić nam se opet bliži, ali Njega više nema među nama. S njime je otišlo za mene sve Božićno veselje i u obće svaka radost života. No uza sve to vjerujem čvrsto, da Njegov duh lebdi nad nama i očekuje ne samo požrtvovni rad, odvažnost i uztrajnost od svih svojih sljedbenika, nego i skoro Rođenje Slobode hrvatskoga naroda, naš budući novi politički Božić. Da budemo dostojni ovakvoga Božića, neka nam ne bude težka nijedna žrtva.
