S NAMA SU

16/03/2026

Na današnji dan...15.03.2022.

Preminuo Nikola Štedul.

Nikola Štedul (Rešetarevo, 2. prosinca 1937. – Zagreb, 15. ožujka 2022.), bio je hrvatski emigrantski i, poslije osamostaljenja Hrvatske, domovinski političar. Bio je čelnim čovjekom Hrvatskog državotvornog pokreta. Poznat je kao jedan od rijetkih hrvatskih emigranata koji je preživio UDBA-in atentat. Atentat na njega izvršen je 1988. godine u Škotskoj, u Kirkcaldyju. U to je vrijeme predsjedavao Hrvatskim državotvornim pokretom, organizacijom koja se zalagala za neovisnost Hrvatske od Jugoslavije.

Nikola Štedul rođen je u Rešetarevu 1937. godine. Od 1956. godine živio je u iseljeništvu, u Australiji, Njemačkoj i Škotskoj. Sudjelovao je u radu hrvatske političke emigracije. Diplomirao je političke znanosti na Sveučilištu u Dundeeju. Od 1981. godine predsjednikom je Hrvatskoga državotvornoga pokreta. Štedul se Hrvatsku vratio 1991. godine i uključio se u politički život i Domovinski rat.

Umro je u Zagrebu 2022. godine.

Atentat na Štedula u Kirkcaldyju...

Atentator Vinko Sindičić ušao je u Ujedinjeno Kraljevstvo s lažnom švicarskom putovnicom na ime Rudolf Lehotzky. Pištolj i prigušivač kojima se poslužio u atentatu dobio je u jugoslavenskom veleposlanstvu. Ranog jutra 20. listopada 1988. godine Štedul je pošao prošetati svog psa. Sindičić ga je sačekao i pucao u njega šest p**a. Dva metka pogodila su ga u usta a četiri u tijelo, od kojih mu je jedan okrznio kralježnicu, što je poslije uzrokovalo blago šepanje. Štedul je preživio, a Sindičića je britanska policija uhitila na Heathrowu.

Jugoslavensko veleposlanstvo dalo je alibi za Vinka Sindičića. Tvrdili su da je bio u Škotskoj gledati utakmicu Škotska - Jugoslavija koja se je bila odigrala 19. listopada 1988. godine. Forenzički nalazi su ga razotkrili: ostatci s vatrenoga oružja nađeni su na Sindičićevoj koži te je nakon jedanaestodnevnoga suđenja proglašen krivim zbog pokušaja ubojstva osuđen je na 15 godina zatvora.

Ovaj atentat poslije je bio temom TV-filma iz 1994. godine koji je snimila Scottish Television, kao epizodu iz kriminalističkog serijala Crime Story. Naslov se u izvorniku zvao The Yugoslav Hitman.

Književno stvaralaštvo i memoari...

Zajedno sa suprugom Shirley Helen napisao je pustolovno-patriotski roman Križar ili Duh slobode: pustolovno-patriotski roman o borbi ustaške gerile protiv Titove Jugoslavije neposredno nakon II. svjetskog rata. Roman je prvotno objavljen na engleskome jeziku, pod nazivom Krizar: the soul of freedom, u Chicagu, 1978. godine, na hrvatski jezik preveli su ga Hrvoje Lorković i Nikola Štedul i u Hrvatskoj je objavljen 2013. godine. Priča romana dobrim dijelom zasniva se na stvarnim događajima i tada je, ponajprije, bila namijenjena drugoj generaciji hrvatskih iseljenika u Americi i drugim zemljama engleskoga govornog područja.

Predstavljanje romana održano je 28. listopada 2013. godine u Novinarskom domu u Zagrebu, o knjizi su govorili autor Nikola Štedul, prof. dr. Slaven Letica, prof. dr. Jure Zovko, te urednik Josip Pavičić.

Godine 2020. u Nakladi Pavičić objavljena mu je knjiga memoara U službi savjesti: memoari, te 2021. godine knjiga Moj politički zavjet: poseban otisak poglavlja 'Zaključna razmatranja' iz memoara U službi savjesti.

Odličja - 2016. Red Stjepana Radića.

izvor:wikipedija

03/03/2026

23/02/2026

🌹 „Ja sam Kata Šoljić, Hrvatica, majka iz Vukovara. Rodila sam i odgojila šestero djece, četiri sina i dvije kćeri. Moja četiri sina i zet darovali su svoje živote za slobodu i obranu svoje domovine Hrvatske od srpskog agresora u Domovinskom ratu 1991. godine. (…) Nisam završila nikakvu školu. Jedva se znam potpisati. Život me nije nikada mazio. I stoga sam naučila i još učim najvišu životnu školu, a to je škola ljubavi i žrtve za svoje bližnje i za svoju obitelj“

Na današnji dan rođena je Kata Šoljić, majka četvorice sinova Nikole, Mije, Ive i Mate koji su svoje živote položili u obrani Vukovara 1991 godine. Bila je simbol patnji i hrabrosti svih hrvatskih majki koje su dale svoje sinove za slobodu hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, a rijetko se spominje i da je po završetku Drugog svjetskog rata ostala i bez četiri brata koja su ubili partizani. Ova hrvatska heroina na Dan državnosti 1995. godine odlikovana je redom Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih društvenih vrednota.

Osim sinova, svoj obol u obrani Grada heroja dale su i Katine dvije kćeri i unuci.

„Ostali su da brane svoj grad, takvi su bili moji sinovi. A od rata se ne može očekivati nešto drugo nego smrt. Koliko majka pati i kako majku boli, samo majka može znati."

Boraveći u izbjeglištvu u Mađarskoj, Kata je dane provodila ispred telefona ili televizora ne bi li saznala koju vijest o svojim bližnjima u Vukovaru. Da joj je poginuo najmlađi sin, saznala je u listopadu.

Od velike boli završila je u bolnici. Nedugo nakon toga primila je vijest da je njezin sin Ivo nestao u Dunavu. S krunicom u ruci i molitvom Bogu, Kata Šoljić nosila je svoju bol, prigrlila križ te u jednom intervjuu poručila:
„Hrabri budite, Bogu se molite.“

Počivala u miru Božjem! 🇭🇷

17/02/2026

Na današnji dan, 17. veljače 1994. godine poginuo je Damir Tomljanović Gavran, heroj i legenda Domovinskog rata i 1. gardijske brigade "Tigrovi". 🇭🇷🇭🇷🇭🇷

Rođen je u travnju 1968. godine. Djetinjstvo i mladost je proveo u Krivom Putu kraj Senja, a u obranu domovine pošao je 5. kolovoza 1990. godine kada je pristupio tečaju Prvi hrvatski redarstvenik. Nakon njega pristupa Jedinici za posebne namjene Rakitje. Zajedno sa suborcima iz Rakitja sudjelovao je u prva dva oružana sukoba s pobunjenim Srbima u Domovinskom ratu – 1. ožujka ’91. u Pakracu i 31. ožujka ’91 na Plitvicama gdje je kao prvi poginuli branitelj stradao Josip Jović. U svibnju 1991. godine osniva se Zbor narodne garde, iz Jedinice Rakitje nastaje 1. gardijska brigada "Tigrovi" u kojoj je Gavran obnašao dužnost najprije zapovjednika satnije, a zatim i čitave 4. bojne koja je nosila naziv „Gavrani“.
Prvo ratište bilo im je Banovina na koju odlaze krajem srpnja 1991. kako bi hrvatske snage zadržale Hrvatsku Kostajnicu. Ubrzo je uslijedio odlazak na novo žarište sukoba u zapadnu Slavoniju gdje Gavran sa svojom 2. satnijom sudjeluje u zaustavljanju JNA nakon što je okupirala Okučane. Ondje se istaknuo u brojnim zadaćama te ga je zapovjednik „Tigrova“ postavio za zapovjednika 4. bojne koju je 1992. godine poveo u oslobađanje hrvatskog juga. Na vrlo zahtjevnom terenu gdje se borba vodila za svaku kotu Gavranovi su se istaknuli kao vrhunski vojnici, no mnogi su poginuli ili bili ranjeni. Po uspješnom oslobađanju okolice Dubrovnika dolazi do preustroja brigade u kojem Gavran preuzima zapovjedništvo nad 2. bojnom koja nakon operacije „Maslenica“ odlazi na Velebit kako bi pomogla domaćim braniteljima, policiji i 9. gardijskoj brigadi zadržati dostignute položaje.
Damir Tomljanović Gavran bio je samozatajan, hrabar i odan ratnik. Sa suborcima je mjesecima dijelio dobro i zlo na vrlo zahtjevnoj bojišnici na Velebitu u odbijanju neprijateljskih napada, često u nemogućim vremenskim uvjetima.
„Kad god bi ga zvali bilo je 'Prijatelju, dolazim!' i došao je. Došao bi i bio među nama. Bio je čovjek naroda., čovjek ljudi. On je ljude vodio doslovce. Njemu je bila zapovijed odgovornost, domovina. To mu je bila vodilja kroz život i stalno je bio s ljudima na terenu i uvijek je bio prvi. Uvijek je govorio za mnom!“,
spomenuo se Gavrana zapovjednik Mješovitog odreda mornaričke pješadije Ugljan-Dugi otok, Joško Pulja u dokumentarnom filmu HRT-a o Damiru Tomljanoviću pod nazivom „Izdrži prijatelju, stižem“. Pri utvrđivanju punkta na prvoj crti velebitske bojišnice Gavran je stradao od neprijateljskog snajpera, položivši svoj život na oltar Domovine kao jedan od najvećih junaka Domovinskog rata sa samo 25 godina.

Počivao u miru Božjem!

Autor teksta - Borna Marinić

24/01/2026

Jozo Radanović (19.10.1965. – 24.1.2009.), je bio utemeljitelj IX. bojne HOS-a “Rafael vitez Boban”, prvi predsjednik HSP-a u Splitu te dugogodišnji predsjednik Hrvatskoga časničkog zbora u Splitu.

Jozo Radanović iz HOS-a je prešao u 4. gardijsku brigadu, te je umirovljen koncem 1995. godine u činu bojnika.
Neka mu je laka hrvatska gruda koju je istinski ljubio i u temelje njezine ugradio svoj život!

„Njega nisu pozivali u Domovinski rat, nego je on pozivao i upisivao druge. Zato je i postao zapovjednik. Pamtit ćemo ga po domoljublju, hrabrosti i poštenju“ – najčešće su riječi prijatelja, poštovatelja i suborca pokojnog Joze Radanovića koji je preminuo na današnji dan prije 17 godina,.

Njemu čast danas je izaslanstvo Udruge IX. bojne HOS-a "Rafael vitez Boban" predvođeno predsjednikom Udruge Mićom Ćukom posjetilo njegovo posljednje počivalište u Dicmu i odalo mu počast.

S NAMA JE!

24/01/2026

U SPOMEN
Bruno Zorica-zulu
20.2.1952. – 24.1.2024.
Umirovljeni Zapovjednik Bojne Frankopan Hrvatske vojske.
Hrvatski Vitez-Heroj
Počivao u Miru Božjem!

12/11/2025

Na današnji dan, 12. studenog 2022. preminuo je Francuz Gaston Besson, koji je u Hrvatsku stigao avanturistički, kao fotoreporter, kako bi izvještavao s prvih crta bojišnice istočne Slavonije. Svjedočio je ratnim strahotama i nepravednom načinu ratovanja agresora te je odlučio pomoći. Kao bivši pripadnik padobranske postrojbe Francuske vojske, kao sudionik nekoliko ratova u kojima je idealizmom pokušavao rješavati privatne probleme, Besson se pridružio vinkovačkom HOS-u, potom specijalnim postrojbama GSHV-a, te konačno 108. brigadi HVO-a. Besson, koji je više p**a ranjavan ovako je opisao motive zbog kojih se uključio u rat na hrvatskoj strani: „Pa to nije bio nikakav rat, to je bio mučki masakr! Nisu tu bile dvije vojske koje se sukobljavaju! Postojala je jedna moćna vojska – JNA, koja je napadajući masakrirala civile, a dio civila uzeo je puške u ruke i pokušao se obraniti od te sile. Strani dragovoljci dolazili su ponukani tom nepravdom, naravno, uz brojne osobne motive, ali svi su redom ostajali samo iz jednog jedinog razloga. To nije bila ni politika, ni vjera, ni plaća, koja je bila 'crkavica' u ondašnjoj vrijednosti do 100 njemačkih maraka, nego zato što je ovaj rat jednostavno bio toliko nepravedan! Nije bilo važno ni tko je Hrvat, a tko Srbin, već činjenica da je jači napao slabijega." Nakon što je pasivizirao aktivnosti u Udruzi stranih dragovoljaca Domovinskog rata, Besson se 2013. s obitelji se preselio u Pulu. No obiteljska idila kratko je trajala jer 2014. započela je politička kriza u Ukrajini, koja je
kulminirala revolucionarnim zbivanjima na kijevskom trgu Majdan. Besson je ovako
objašnjavao zašto se s 47 godina i s invaliditetom kojeg je trpio nakon višestrukih ranjavanja odlučio otisnuti u novu ratnu avanturu: „Bio sam s dečkima na Majdanu, morao sam biti tamo kako bih razumio situaciju. Shvatio sam da se tu događa revolucija, da je to nešto mnogo više od slamanja korumpiranog režima, i u toj situaciji događaji nisu imali nikakve veze s Rusijom. I zato mrzim Putina. Zato jer nitko od nas, nitko od dobrovoljaca ne želi rat s Rusijom. Mi želimo revoluciju, a on je od toga pokrenuo rat. To nitko u Ukrajini nije htio, a to je isključivo krivnja ruskog predsjednika.“ Nakon zbivanja na Majdanu Besson je djelovao u osnivanju, ustrojavanju i obuci ukrajinskog bataljuna AZOV. Vrijednost njegovog djelovanja pokazat će se osam godina kasnije, po izbijanju otvorene ruske agresije kada će se Bataljun Azov iskazati kao ključna postrojba u zaustavljanju najžešćeg kraka ruske agresije. Besson je još tijekom 2014. situaciju u Ukrajini vrlo jasno usporedio sa stanjem u Hrvatskoj 1991. godine, te je ispravno procijenio probleme koji očekuju tu zemlju: „Situacija u Ukrajini pomalo je slična onome što je bilo u Hrvatskoj 1991. godine. Ovdje ne postoji prava vojska, a Ukrajina je razoružana. Ako
stavite na sebe uniformu, ne znači da ste vojnik. To bi bilo previše lako. Potrebne su
godine da bi se izgradila vojska, da biste imali cijelu hijerarhiju; to se ne može preko
noći.“ Jednako tako vizionarski je predvidio bojište koje će postati simbol ukrajinske borbe za neovisnost, procijenivši još tada da će u eventualnom izbijanju rata baš Mariupolj postati ukrajinski Vukovar. „Mariupolj je proukrajinski grad i ako proruske snage počnu napadati, mi ćemo braniti grad i igrati se s njima. Ali, neće proći - non passaran - vjerujte mi”. Nažalost, bio je u pravu i kada je predvidio tijek i posljedice ukrajinske borbe za neovisnost: „Ovo će dugo trajati i mnogo će ljudi pritom poginuti”. Gaston, počivaj u miru, hvala ti za sve!

02/11/2025

S NAMA SU!

01/11/2025

U subotu 01. studenog su Svi sveti, a 02. studenog je Dušni dan kada se prisjećamo svih vjernih mrtvih, kada svi oni koji poštuju svoje pretke obilaze njihova posljednja počivališta, donose cvijeće i pale svijeće.
Poslušajte što je jednom prilikom rekao uzoriti kardinal u miru Vinko Puljić
POSLUŠAJTE I ČINITE!

29/10/2025

S NAMA JE!

Kako neslužbeno doznaje RTL Danas, posmrtni ostaci francuskog dragovoljca Domovinskog rata pripadnika HOS-a Jean-Michela Nicoliera koji je ubijen u pokolju na Ovčari napokon su pronađeni. Prije nešto više od mjesec dana obavljena je ekshumacija posmrtnih ostataka iz masovne grobnice na Ovčari,...