HSP Zagreb

01/09/2026

26/08/2026

Neću previše ulaziti u prosvjed niti općenito rad udruge Za bolju Hrvatsku niti Ronalda Barišića, jer zapravo to nije niti glavna tema. Ono što jest je kazna od 3150€ zbog među ostalim i neprimjerene isticanje zastave HOS-a kako navodi Index hr. U ovom slučaju Općinski sud u Rijeci donosi odluke mimo sličnih presuda drugih sudova u HR. Posebno zabrinjavajuće što dovodi u pitanje legitimitet i pravo nošenja simbola i amblema postrojbi iz Domovinskog rata.

HOS su priznata postrojba OS RH i BiH!
Hrvatske obrambene snage odnosno HOS su postrojba dragovoljaca Hrvatske stranke prava u HR i BiH, koji su priznati od strane obje države i regulirani kao legitimna postrojba. To je bilo i jasno prilikom presude Vojnog suda 1993. koji je jasno potvrdio legitimitet i pravo te postrojbe. Njeni simboli i amblemi su regulirani i kao takvi dio službenih postrojbi oružanih snaga HR i BiH. No pomalo je čudno da to jedan niži općinski sud u Rijeci dovodi u pitanje, jer time narušava odluke nadležnog Vojnog suda ali i Ustav koji jasno navodi pobjedu u Domovinskom ratu kao jednu od prekretnica u preambuli odnosno kako kaže:

"Novim Ustavom Republike Hrvatske (1990.) i pobjedom u Domovinskom ratu (1991-1995.) hrvatski je narod iskazao svoju odlučnost i spremnost za uspostavu i očuvanje Republike Hrvatske kao samostalne i nezavisne, suverene i demokratske države."

Zastava i amblem HOS-a predstavljaju vrijednosti Domovinskog rata. Ograničavanjem tih vrijednosti vrši se udar na same temelje suvremene države! Jer i sam Ustav govori pobjeda u Domovinskom ratu je iskaz hrvatskog naroda u svojoj odlučnosti i spremnosti za uspostavu i čuvanje same Hrvatske kao nezavisne, suverene i demokratske države. Kako onda jedan općinski sud može dovoditi u pitanje kada se ta odlučnost i spremnost može iskazivati? Kako jedan sud može dovoditi u pitanje iskazivanje spremnosti za očito demokratska, suverena i nezavisna načela koja taj Domovinski rat predstavlja, a time i HOS kao postrojba dragovoljaca u njemu?

Na prosvjedu nije službena zastava HOS-a!
Ono što jedino je činjenično pogrešno od strane općinskog suda u Rijeci a to je presuda za nošenje zastave i amblema HOS-a. Na prosvjedu nije bila službena zastava i amblem HOS-a. Zastava s amblemom je jasno propisana koja uz natpis "HOS", poklik "Za dom spremni" mora jasno i stajati "HSP" (Hrvatska stranka prava) jer je to postrojba dragovoljaca HSP-a. Vjerujem da po tome pitanju Ronaldo Barišić nije znao da nosi nepropisanu zastavu, te da je znao da bi nosio propisanu i pravu zastavu HOS-a. No sud koji sudi po tom pitanju je donio krivu presudu jer nije korištena službena zastava HOS-a. Ako sud ne zna prepoznati službenu zastavu HOS-a onda uopće kako je mogao donijeti ovakvu presudu?

"Za dom spremni" ima više konotacija!
No da i dođemo zbog "Za dom spremni" što je nekima očito upitno. Osobe moraju shvatiti da sam poklik "Za dom" je povijestan i to uključuje različite oblike, prefikse i sufikse oko njega. Pa čak i taj "Spremni" postoji u određenim oblicima kao prefiks ili sufiks pokliku "Za dom" dat ću primjer 1911. i 1921. gdje se koristi u različitim konotacijama od kojih jedna čak veliča Karađorđeviće. Isto tako oblik ima drugačiju konotaciju tijekom 1941. od one iz 1921., kao što ima onaj u kontekstu HV, HVO i HOS-a 1991.
Ante Brešić Mikulić
Dopredsjednik HSP-a Grada Zagreba
Povjesničar i pov. umjetnosti, akademski umjetnik i heraldičar

(slika izv. FB)
Bolja Hrvatska

24/08/2026

👉 Objave srbijanskog komentatora Saše Borojevića o dvjema hrvatskim kulturnim udrugama u Srijemu naišle su na brojne reakcije.

Reagirala je i Marina Logarušić, čelnica HSP-a. "Taman kad pomislim da u Srbiji nema većeg klauna od Vučića ili Dačića, pojavi se netko tko me razuvjeri. Tamo takvi, očito, niču kao gljive poslije kiše. Najnoviji Teletabis zove se Saša Borojević. Kažu da je poznat. Možda ga poznaju i naši ljevičari, pogotovo oni kojima još zasuze oči na spomen bratstva i jedinstva. Taj Teletabis već duže vrijeme javno proziva hrvatske udruge u Srijemu. Posebno mu smeta HKPD 'Stjepan Radić' iz Novog Slankamena. U srpnju prošle godine otišao je toliko daleko da je izjavio: 'Ne može postojati kulturni dom ‘Stjepan Radić’ u Slankamenu.'", istaknula je.

"Društvo je osnovano još 1902. godine kao Hrvatska čitaonica, ime Stjepana Radića nosi od 1953., a Hrvatski dom tamošnja hrvatska zajednica kupila je još 1938. godine. Borojević je 19. kolovoza ponovno prozvao hrvatske udruge u Srijemu. Reakcija njegovih pratitelja nije izostala. Pojavile su se poruke u kojima se poziva na rušenje, paljenje i vandaliziranje Hrvatskog doma, pa čak i prijedlozi kako bi to trebalo učiniti. Zbog takvih prijetnji reagirao je Demokratski savez Hrvata u Vojvodini. Goran Kaurić upozorio je javnost na sadržaj poruka, a predstavnici hrvatske zajednice zatražili su od nadležnih institucija reakciju i zaštitu članova i vodstava hrvatskih udruga".

"Hrvati u Srbiji nemaju narikače poput Pupovca koje će na svaki incident sazvati konferenciju, odraditi turneju po medijima i svijetu objasniti da upravo počinje novi progon. Oni bez kuknjave i političkog cirkusa čuvaju svoj jezik, kulturu, identitet i hrvatsko ime. A sada su došli do toga da moraju tražiti policijsku zaštitu jer bi im netko palio i rušio Hrvatski dom", naglasila je.

"I zbog koga? Zbog jednog teoretičara zavjera kojem se većina smije, ali se očito našlo dovoljno budala koje njegove umotvorine shvaćaju kao poziv za obračun s Hrvatima. Srbija je zaista postala zemlja apsurda!", poručila je Logarušić.

Objave poznatog srbijanskog komentatora Saše Borojevića o dvjema hrvatskim kulturnim udrugama u Srijemu naišle su na brojne reakcije.

23/08/2026

Povijest je zabilježila da je među tim žrtvama daleko najviše žrtava komunizma.
Ukupan broj svih žrtava je preko sto milijuna.
Počivali u miru Božjem!

22/08/2026

Danas je u Donjem Maclju dostojno položeno za vječnost 500 žrtava komunističkog režima. Radi se o hrvatskim zarobljenim vojnicima i civilima s prostora četiri masovne grobnice od čega 161 žrtve iz Cerklja ob Krki, 10 žrtava iz Trebča, 22 žrtve iz Rugarskih klanaca i 307 žrtava iz Košnica pri Celju. Mučeni i ubijeni Hrvati u konačnici su čak i u smrti dočekali nepravdu. Bačeni u jame, zatrpani u rudnicima ili zakopani u rovovima bez znaka, bez dostojna ispraćaja, bez prava na ispovijed i svećenika, bez mise zadušnice. Hrvati katolici, muhamedanci i pravoslavci na meti krvnika zbog svoje nacionalnosti, vjere ili staleške pripadnosti postali su žrtve jednog nacionalnog i klasnog obračuna novog boljševičkog poretka. Kosti nevinih postaju temelji novog krvavog jugo-komunističkog režima.

Krik žrtava Bleiburga i Križnih puteva obavezuje nas na potragu za istinom. Ostaje tužna činjenica da za najveći zločin u Jugoistočnoj Europi, najveći genocid na hrvatskom prostoru nitko nije nikada kazneno odgovarao. Jedino što nam preostaje prema tolikoj nevinoj žrtvi hrvatskog naroda je nastojati da se istraže zločini, da se povijesna znanost, arheologija, forenzika i akademska umjetnost posvete istraživanju i obilježavanju ovog zločina. Već kada smo propustili priliku kazniti odgovorne, barem posvetimo dostojan pijetet prema žrtvama.

Dopredsjednik HSP-a Grada Zagreba Ante Brešić Mikulić

19/08/2026

Jelena Tucak u najavi svom umjetničkog performansa zvanog "Ja sam spremna" 17. kolovoza u kojem je na zid bivše vojarne "Ivaniša Nelipića" u Sinju oslikala amblem 1. mehanizirane gardijske brigade "Tigrova", te zatim ga uništila prolijevanjem kante boje preko njega. Razlog performansa navodi među ostalim da je rođena 1997. i da "Može se reći da 'ne znam što je bilo', ali znam što JE: u ratu se ubija, bilo u napadu ili u obrani." Razlozi su pomalo čudni, bez svrsishodne veze s djelom i svakako pokazuju površnost i nerazvijenost kvalitetnog koncepta i pristupa performativnom djelu.

Manjak razumijevanja vrijednosti Domovinskog rata!
Iako hrvatski Ustav jasno spominje pobjedu u Domovinskom ratu (preambula Ustava) kao ključnu točku nezavisnosti, suverenosti i demokratske vladavine očito mnogi ne razumiju to značenje, kako je i vidljivo u opisu performativnog djela autorice Jelene Tucak. Iako nitko nije natjeran da sve točke preambule srcem prihvaća, ova je zapravo uz nastanak same tisućljetne državnosti de facto izvor suvremene odnosno trenutačne državnost. Autorica svakako pokazuje svoje neznanje Domovinskog rata, koji nije neki mitološki pojam, već jasno područje povijesnog, društvenog, čak i demografskog istraživanja gdje čitavi instituti, fakulteti i studije se znanstveno bave njime, ponajprije u povijesnoj znanosti. Autorica niti spominje niti koncipira svoje djelo prema autoritetima znanosti ili barem recentnim radovima na temu Domovinskog rata, stoga uništavanje amblema I. gardijske brigade Tigrovi ne predstavlja nikakvo djelo umjetnosti, već izljev mržnje prema vrijednostima Domovinskog rata.

Umjetnički diletantizam na djelu?
Vrijednosti na stranu, umjetnički čin pokazuje ozbiljne manjke kvalitete umjetničke struke i diletantizam autorice! U svom objašnjenju koristi naziv "grb" za amblem iako sama oznaka I. gardijske brigade "Tigrova" nije grb, niti spada pod heraldiku, niti nosi heraldičke osnove. Jasno je objasnila da ga stilizira minimalno, stoga nećemo ulaziti u kvalitetu izrade amblema. No upravo neznanje temeljnih umjetničkih područja koja razlikuju grb od amblema, heraldiku od grafike i dizajna je vrlo zabrinjavajuća. Jedan obrazovani, profesionalni umjetnik ne čini takve pogreške, jer rad ovakve razine graniči s pukim amaterizmom, čak i suprotno mnogi amateri bolje barataju pojmovima nego li autorica koja bi ipak trebala imati razinu znanja koji odgovara akademskoj umjetnici (prvostupnici ili magistri u umjetnosti).

Je li u pitanju je umjetnički plagijat?
Takav diletantski pristup ne prestaje s površnom tematikom, ozbiljno je i pitanje plagiranja djela. Naime njeno performativno djelo u obliku čina polijevanja amblema i simbola vojnih postrojbi već postoji. U svom objašnjenju djela nigdje ne navodi čin omaža drugim umjetnicima ili inspiraciju njihovim djelom ili tehnikom. Ono što je u znanosti plagijat kada uzimamo nečije navode, dijelove teksta ili pak metodologiju bez atribucije. U umjetnosti je uzimanje ideje, koncepta, tehnike ili metodološkog pristupa stvaranja umjetničkog djela bez adekvatne i jasno vidljive atribucije. Jelena Tucak nigdje nije navela umjetničku atribuciju čime daje sliku da se radi o izvornom umjetničkom djelu, a to očito nije. Navodi samo sebe i Šimuna Anušića bez navoda atribucije ili primjerice da se radi o plagiranju sličnih ideja, tehnika ili koncepata umjetnika kao što su Ernst Ludwig Kirchne, Carlos Altamiran, Fyffe Christie itd.

Ozbiljni problemi u visokoškolskom obrazovanju?
Autorica Jelena Tucak prema dostupnim podatcima koliko mogu vidjeti je diplomirala na UMAS (Umjetnička akademija u Splitu), iako je sama akademija poznata upravo po svojoj tradiciji performativne umjetnosti, ipak nije najviše kvalitete kao ona zagrebačka. Vrlo je upitna kvaliteta profesora, pogotovo mlađih generacija koji dolaze na mjesto nastavničkih zvanja. Kvalitetno prenošenje znanja je jedna od temeljnih zadaća svake obrazovne institucije. Stoga bi se trebali upitati uistinu kakav imamo nastavnički kadar u visokoobrazovnim institucijama umjetnosti ako nam se događaju sve češći primjeri akademskih umjetnika (prvostupnika i magistra u umjetnosti) koji prilikom svog samostalnog djelovanja pokazuju ozbiljne manjke temeljnih znanja, metodologije i tehnike u umjetničkom radu. Hrvatskom visokoškolskom obrazovanju, posebice onome u kulturi i umjetnosti su potrebne ozbiljne reforme. A ovakav slučaj osobe koja je ipak relativno nedavno završila svoje obrazovanje jasno nam daje povod da propitujemo kvalitetu obrazovanja na akademijama i fakultetima.

Ante Brešić Mikulić
Zamjenik predsjednika HSP Grada Zagreba
Povjesničar, pov. umjetnosti i akademski umjetnik

(slika izv: facebook snimak zaslona)

18/08/2026

Na današnji dan 18. kolovoza 1852. Ante Starčević donosi poznati tekst o hrvatskom jeziku i postojanju koji će postati začetak njegova političkog rada i misli. Upravo na taj dan kada je bio rođendan hrvatskog kralja Franje Josipa, mladi dvadesetdevetogodišnji Ante Starčević počinje svoj politički rad koji pokazuje prve odrednice napuštanja zablude ilirstva i početka hrvatske političke misli pravaštva.

Članak je odgovor na surovu negaciju postojanja Hrvata od tadašnjih velikosrpskih krugova u Hrvatskoj i K*K monarhiji, odgovor Srpskom dnevniku koji insinuira da Hrvati pričaju srpskim jezikom. Upravo pokazavši da Hrvati imaju jezik nazvan po narodu a ne regiji (kao hercegovački, bosanski, dalmatinski, slavonski itd) govori o njihovu nacionalnom postojanju. Posebno je naglasio starost i veličanstvenost hrvatskog jezika rekavši:

"Narod hrvatski ima starije spomenike u svome jeziku, nego li i jedan njegov slavenski brat. Hrvatski jezik proslaviše stotine pisaca u ono doba, kada zapadni narodi, danas najizobraženiji, jedva da su znali "Oče naš" u svome jeziku izbrojiti."

Dopredsjednik HSP-a Grada Zagreba Ante Brešić Mikulić