20/10/2022
Imala sam oduvek sopstveno glediste na sve sto se desava oko mene. Recimo da sam bila *iskljuciva*. Npr. Nikada, ali bas nikada nisam verovala u musko-ženska prijateljstva! Nisam komentarisala, sem - *maaa vazi, kako da ne *. Ne trazim opravdanje za to, jednostavno sa mojim *stazom* od 30 godina *razvedene, ostavljene zene, "raspustenice" (tako ogavana rec!) dozivljaji od "prijatelja" su mozda doprineli da tako razmisljam. U zrelim godinama (58) zivot me je demantovao vrlo neocekivano. Zena poput mene, naviknuta na izvinjavanja, razmisljanja da ubedim okolinu, da svima, apsolutno svima zelim sto i sebi, prastam neoprostivo, budem ono sto jesam, tumaceno je... paaa... kao ima tu "NECEG"! Onda sam se povukla, dugo ja nimalo interesovanja nizakakve price. E, onda, iz komsijskog druzenja, mesecima, kazem sama sebi "Bog" mi je poslao ovog coveka, OVO je prijatelj. Sada sam njegova supruga! Da... Bilo je, hoces - neces, ja sam, ti sama, slazemo se, PRICAMO PO 3,4h... Imas 48h odluci. Elem, DRAGI MOJI "ETO TAKOVCI" moji dragi pratioci, NE STAVLJAJTE TACKU, za POSTOVANJE, IZ KOG IZADJE LJUBAV, zrela, stamena, ma u kom zivotnom dobu, prigrlite je, jer je BOZIJI DAR, i samo iskljucite racio, neka srce odluci! Kad Vam kazem.... Volim Vas. ***