Pristojna Crna Gora

06/02/2026

🚾

03/02/2026

Kad zine – nikad dosta
Nije problem u Spajiću. Nije problem ni u povećanjima. Problem je što je penzionerima, da se ne lažemo, zinula guzica.
Tri p**a su penzije povećane. Ne simbolično, ne kozmetički, nego stvarno. Ono što je decenijama bilo nezamislivo, desilo se za par godina. I šta smo dobili zauzvrat? Zahvalnost? Razumijevanje? Minimum strpljenja? Ne. Dobili smo kletve, prijetnje i naricanje kao da im je neko uzeo, a ne dao.
U ovoj zemlji postoji čudan mentalni mehanizam: kad dobiješ malo – ćutiš. Kad dobiješ više – poludiš. Apetit raste brže od penzije, a osjećaj mjere nestaje istog trenutka kad se osjeti da “može još”.
Penzioneri danas ne pričaju o tome koliko im je bolje nego juče. Oni pričaju o tome koliko im još fali da budu “zadovoljni”. A to “zadovoljni” nema cifru, nema granicu i nema kraj. Jer nije stvar u novcu, nego u navici da se stalno kuka i da se uvijek bude žrtva, čak i kad ti se objektivno popravlja položaj.
Navikli su da država bude kriva za sve. Kad daje malo – kriva je jer je škrta. Kad daje više – kriva je jer “sigurno nešto muti”. Kad ne daje – kriva je jer ne brine. Kad daje tri p**a – kriva je jer nije četiri.
I tu dolazimo do suštine: dio penzionera ne traži sigurnost, nego potvrdu da su vječno zakinuti. Bez tog osjećaja, njihov identitet se raspada. A kad im se realnost ne uklapa u narativ, onda realnost mora da se psuje.
Spajić je napravio grešku što je mislio da se materijalnim može kupiti mir. U društvu u kojem je kuknjava vrsta sporta, a nezadovoljstvo moralna pozicija, svako povećanje je samo zagrijavanje za sljedeće nezadovoljstvo.
Zato danas imamo apsurd: ljudi sa većim penzijama nego ikad, koji se ponašaju kao da im je neko oteo hljeb iz ruke. Nije im uzeto – nego im se osladilo. A kad se osladilo, onda zine još više.
I ne, ovo nije napad na starost. Ovo je napad na pohlepu prerušenu u jadikovku. Na mentalitet koji nikad ne zna da kaže: “Dobro je, može ovako.” Jer ko to kaže, kao da je izdao pravo na vječnu kletvu.
U Crnoj Gori nije problem što se daje malo ili mnogo. Problem je što kad se jednom počne davati – nikad nije dosta.

20/01/2026

😁

17/01/2026

Da li je Botun na Spisku?

31/12/2025

Nije prvi put da samoproglašeni gerilac protiv 21. vijeka, gospodin Pipun, pokušava da državu vrati pod skute iste one ekipe koja je jednoj generaciji uzela mladost, a drugoj ostavila dugove. Njegova politička biografija je dosljedna: napadi na mitropolita, napadi na premijera Krivokapića, tiha ali postojana ljubav prema DPS–URA eksperimentu i već pune dvije godine uporno saplitanje parlamentarne većine — po dobro poznatom receptu i uz blagoslov gospodina Musliua.
Samopouzdanje mu je naraslo brže od političke pameti, pa je umislio da je faktor, a ne alat. Uvjeren je da je jak, jer mu niko ne skida masku, ne shvatajući da snagu crpi isključivo iz tuđe tolerancije. Država bi ovu epizodu mogla završiti brže nego prosječan govor gospodina Pipuna, ali bira da ne igra njegovu igru.
Posebno jer ljudi iz Botuna nijesu statisti u njegovom performansu, već građani koje država ne želi da koristi kao scenografiju za nečiju političku frustraciju. Njih ne vodi zlo, niti kalkulacija — za razliku od Pipuna, čija politika nema ideju, ali ima cilj: haos, jer u haosu jedino i izgleda relevantno. Državni organi ne gube strpljenje, jer Pipun bi upravo to želio: da neko drugi izgubi mjeru, kad je on odavno izgubio kompas. Država će pobijediti, kao i uvijek!

05/11/2025

Nije njemu lako...

04/10/2025

02/10/2025

🤓🔥🚓

20/09/2024

Thanks for your support. 🙏🤗🎉

20/09/2024

Krenuh da se ozbiljnije pozabavim ovom junačkom temom ko se prvi i od kad borio protiv DPS-a, pa se sjetih da je to samo nova verzija ,,stari liberal" sindroma. A onda se samo ismijah kao lud kad vidim taj ešalon junaka