Strašne priče

01/22/2017

Strašni tipovi

Consulting agency

08/09/2016

Bilo je to te 2010.godine dok sam jos bila tinejdzerica.Prijateljice i ja smo dobile dozvolu od roditelja da kampiramo na jezeru "Silence".Kao sto se vidi iz prilozenog jezero je dobilo ime po sablasnoj tisini u okolici jezera.Jezero utihne,vjetar stane,ptice stanu cvrkutati,sve stane...Postoji prica ili legenda,da svakih 50 godina to jezero utihne na jedan dan.Sve sto je zivo oko njega stane.
Dosle smo na jezero u 18h.Postavile smo satore i pocele partijati.Ludo smo se zabavljale,kao nikad u zivotu.Odjednom je Ana predlozila da pricamo horor price.Sve smo pukle od smijeha,ali pristale smo.Lucija je ispricala pricu o jezeru "Silence".Prica kaze da je jednom policija pronasla skupinu tinejdzera objesene u blizini jezera.Naravno,kao i uvijek,krivac nije pronaden.
Moram priznati,ja sam se malo prepala.Ipak,mi kampiramo na tom jezeru.
Vec je bilo 2 ujutro i bile smo umorne.Zaspala sam...
Probudio me neciji krik unutar sume.Kad sam izasla vidjeti gdje su moje prijateljice ostala sam u soku.SVE SU NESTALE!
Oko mene je bila samo tišina.Cula sam samo svoje otkucaje srca.Oblio me hladan znoj.Nisam znala sto uciniti.Potrcala sam u sumu pronaci ekipu.Trcala sam kao luda,kao da me netko progoni,a tako sam se i osjecala.Dosla sam vec u samo srce sume.Ostala sam bez teksta,moje prijateljice su vjesile objesene na velikom,debelom stablu.Sa njih je tekla krv,bile su isjeckane kao da je netko vrsio obred s njima.Plakala sam,pokusavala doci do zraka,stipkala sam se da vidim jel ovo samo san...ali nije.Dosla sam do stabla i sjela u suzama.Odjednom sam okrenula glavu i pronasla pismo,otvorila sam ga ne znam zasto.U njemu je pisalo:"Niste trebale doci ovdje"!Osjetila sam snazan udarac u glavu...

Jutro je,neki ljudi mi pruzaju pomoc.Izgledaju kao medicinski tehnicari.Shvatila sam da sam u kolima hitne pomoci.Izletjela sam iz vozila i upitala policajca sto se desilo.On mi je odgovorio da su pronasli dvije djevojke objesene daleko u sumi.Pala sam u nesvijest.Probudila sam se kraj roditelja u bolnici,moja majka je neprestano plakala i ljubila me kad sam se probudila.Rekla je da sam dozivjela mozdani udar.Pitala sam je gdje su moje prijateljice,a ona me je samo pogledala i uronala u suze.Rekla mi je da su ubijene na jezeru Silence i da jos nisu pronasli ubojicu.
Taj san mi se svake noci vraca,i na kraju uvijek zavrsi s porukom "Niste trebale doci ovdje"!

Ekipa di ste mi,sta ima?hehe kako ljetni praznici jel se uziva?;)

*LoCrum*

07/25/2016

TRAŽIMO ADMINISTRATORA!
-Buduci da je u zadnjih mjesec dana nasu stranicu posjetilo nevjerovatnih 15 000ljudi iako nismo odavno nista objavili.
pa smo odlucili da nadjemo aktivnog Administratora.

Mora imati +15 godina
Lajkati sliku i u komentar napisati JA.

06/14/2016

Hahaha

vampire-girl:*

01/08/2016

Prica od Eme Dzidic

Moje 4 frendice (Lara, Dora, Zrinka i Gabrijela) su dosle spavati kod mene pošto su moji roditelji morali ici na neki poslovni put. Najprije smo uzele svaka po jednu deku i sjele smo na moj veliki kauc. Ja sam otisla i ispekla kokice. Kada sam se vratila, pocele smo gledati horor. Nakon 15 minuta dobila sam poruku na mob. Porcitala sam ju. Pisalo je "Blizu sam". Mislila sam da se netko sali. No i moje ostale prijateljice su dobile poruku. No svejedno smo zanemarile i nastavile smo gledati film i naravno, izbrisale smo tu poruku. Nakon 5 minuta opet smo sve dobile poruku na mob. U ovoj je pisalo "Još sam bliže". Malo smo sada shvacale ozbiljno pa je Zrinka (kao najhrabrija od nas) nazvala tu osobu. Cekala i je i na kraju joj se netko javio. Rekla je da nas pusti na miru i da prestane sa zajebancijama. Onda je poklopila i nastavile smo gledati film. Gledale smo ga i onda su dosle reklame. Dora je trebala otici na WC ali se bojala nakon ovih poruka. Jos se vise bojala kada smo dobile jos jednu poruku. Na njoj je sada pisalo nesto zbilja jezivo "Sad sam tu, i vidim vas" . Sada smo bile prestravljene. Sklupcale smo se u jednu deku. Ja sam pokrila glavu. Nakon nekoliko sekundi ugasila su se sva svjetla i televozor. Sutile smo. Nakon pet min su se svjetla upalila. Kada sam pogledala desno od sebe Dore nije bilo. Na njenom mjestu je bio krvavi nož i vlas njezine smeđe kose. Uspanicila sam se i rekla to ostalima no one takoder nisu bile tu. Na mjestu gdje su sjetile su bile 3 noža (svaki za jednu) i bila je od svake vlas kose. Na televizoru je pisalo "Sada si ti na redu". Uplasila sam se kao nikada i otrcala sam u WC. Zakljucala sam vrata i molila sam se. Netko je otvarao vrata i gurao ih svom snagom. Odjenom je to prestalo. Nakon pola sad čučanja i moljenja u WC-u sam otisla u svoju sobu i brzo zaspala. Ujutro nije bilo onih nozeva i vlasi kose. Svoje prijateljice vise nikada nisam vidjela...

01/08/2016

Evo jedna zanimljivost;
Most Overtoun sagrađen je 1859. godine blizu Miltona, u škotskoj regiji Dumbarton, a postao je poznat po cijelom nizu neobjašnjivih događaja. Prvi su zabilježeni pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, kad je primijećeno da psi, obično oni s dugom njuškom, iznenada i neočekivano skaču s mosta u smrt. U nekim slučajevima psi bi preživjeli ovaj 16 metara dug pad, oporavili se, pa ponovno pokušali isto. Uočeno je da su svi psi skočili s iste strane i s istog mjesta, što cijelu stvar čini još tajanstvenijom.
Svi tvrde da je ovaj most uklet. Godine 1994. muškarac je svoje dijete bacio s mosta tvrdeći da je ono antikrist. Kasnije se isti taj muškarac pokušao ubiti skokom s tog mosta. Neki vjeruju i da je most Overtoun ‘tanko mjesto’ na kojem se susreću svijet živih i svijet umrlih, a ponekad i preklapaju.

U komentar trazimo aministratore koji ce biti

06/22/2015

Psihijatrija

Sigurno svi znate sto je psihijatrija.Sigurno znate da tamo idu poremecene osobe i hladnokrvne ubojice.Jedne godine, ne sjecam se koje,ja mislim 2002.u Hrvatskoj je postojao hladnokrvi ubojica koji je ubio masu ljudi,a policija nije imala cvrste dokaze da ih je on ubojica.
Postoji prica da je jedne zime,taj ubojica,nasred ulice izmasakrirao dijete.Organi su bili razasuti ulicom,krv je bila posvuda.Sutradan,kada je policija dosla na mjesto zlocina nisu imali nista za vidjet.Nije bilo nikakvih tragova,nikakve krvi nicega.Policija je pokucala na ubojicina vrata,ali on nije bio kod kuce,jednostavno je nestao...Mjesec dana kasnije,u Rijeci se zbio jedan okrutan zlocin.Dvoje mladih ljudi je bilo objeseno za stablo u nekom parku.Lica su im bila izrezana tako precizno,da ti se krv sledi u zilama.Oboje silu bili obuceni u bijelu odjecu a na njima je bila poruka:"Mozete me traziti,ali me nikada necete pronaci!"
Policija je sada definitivno bila uvjerena da je taj ubojica izmasakrirao ono dijete.Cijela Hrvatska se digla na noge,svi su trazili samo njega.

Proslo je par mjeseci...situacija se smirila...cini se da je ubojica pobjegao negdje daleko...kad se vijest prosiri Dalmacijom:"Cijela obitelj ubijena i bacena u more."
Ovog p**a policija je nasla tragove.Pratili su i istrazivali ih.Napokon su ga nasli.Sjedio je na stolici nasred sume negdje u zaledu Splita.Bio je sav krvav,lice mu je bilo tmurno,nije imao jednog oka....nesto je mrmljao kroz zube.Policajci su ga oborili i uhitili.Kad su dosli novinari izderao se na sav glas i pogledao u kameru i rekao :Nije lijepo biti sam.Vratit cu se ja."
Nakon toga prevezen je u bolnicu Vrapce gdje je po zadnjim podatcima umro od panike i stresa.Bio je totalni bolesnik,psihicki i fizicki.Hrvatskom jos kruze price da nije umro,nego da je pobjegao iz bolnice negdje u Slavoniju...

*LoCrum*

05/09/2015

Ukleti hotel 2 dio

Sišla sam i otišla u svoju sobu. Uzela sam onu knjigu koji sam pronašla. Čitala sam je satima. No vrijeme je brzo prolazilo i već sam se morala spremati za van. Bližila se ponoć. Požurila sam i iskrala se iz kuće. Čekali su me svi u parku.
Ajmee koliko vas dugo nisam vidjela. Svi ste mi falili.- rekla sam.
Da i ti si nama falila.- rekao je Marko.
Pa zašto danas idemo u hotel?- pitao je Luka.
Paaa, mislila sam da bi mogli prozvati duha od one poginule žene i djeteta.- rekla sam.
Da mogli bi. Našla sam i njihova imena na internetu.-rekla je Melani.
Super. Sad još samo trebamo 5 svijeća. Za Melani, Luku, Marka, Borisa i mene. Ali crne svijeće. I jedno odgledalo posprejano sa crnom bojom. Čitala sam da se napravi pentagarm i to ogledalo se stavi na sredinu. I to je kao neki portal između našeg i onog svijeta.- rekla sam.
To nije ni najmanji problem za napraviti.U hotelu ima jako puno ogledala. A ja imam crni sprej i imam samoljepljive trake doma. Ionako nam je sve usput.- rekao je Boris.
Super. Pa krenimo onda.- rekla je Melani.
Putem smo se ludo zabavljali. Navratili smo kod Borisa. Uzeli smo sve što nam je potrebno. I nastavili smo ići prema hotelu. Već je bilo 2 ujutro. Polako smo ušli u hotel.
Ekipa, zar vam nije čudno što nema one babe koja nas je uvijek tjerala?- pitala sam.
Paa pobrinuo sam se za to. 2 tablete za spavanje u njezinoj čaši i bez problema smo.- rekao je Luka.
Super. Pa jedni neka pronađu ogledalo, a drugi neka naprave pentagram sa trakom.- rekla sam.
Pa na posao.- rekla je Melani.
I tako smo sve pripremili. Prvo smo dozivali ime te mrtve žene. No ništa posebno se nije događalo. Nakon toga smo prizivali njezinog sina. No onda smo čuli korake. Smrznuli smo se od straha. Počeli smo vrištati i trčati hodnicima kao ludi. Smirili smo se. Onda je odjednom nam izletjela neka žena. Jedini izvor svjetlosti su naša svjetla na mobitelima. Posvijetlili smo je. No svjetlo je prolazilo kroz nju. Tada smo shvatili da je to njezin duh. Duh žene koja je umrla u tom hotelu.
Svi čete umrijeti kao i ja.- rekao je duh te žene.
Počeli smo trčati i vrištati kao ludi. Došli smo u glavni hodnik gdje smo prizivali njihove duše. Dok smo trčali čuli smo dječji plač. U glavom hodniku, vidjeli smo dijete na stepenicama koje plaće. Polako smo krenuli dolje niz stepenice. No tamo nas je dočekao duh žene koji je išao prema nama. Od trčali smo onda prema drugim stepenicama koje vode na 2 kat. Svi smo ušli u jednu sobu i zaključali smo se.
Što ćemo sada?- pitala je Melani.
Ne znam. Čekat ćemo jutro.- rekla sam.
Ne mogu dočekati ovdje jutro. Umrijet ću od straha.- odgovorila je Melani.
Nećeš. Brzo ćemo smisliti nešto.- rekla sam.
Jedino se možemo podijeliti u 2 skupine i svi pokušamo pobjeći tako.- rekao je Boris.
Tako smo i napravili. Podijelili smo se u dvije grupe. Ja i Marko, Melani, Luka i Boris. Izašli smo iz sobe i krenuli na svoju stranu. Ja sam potrčala prva. Trčala sam kuda me noge nose. Kada sam se vratila u onaj glavni hodnik pogledala sam iza sebe i shvatila sam da nema Marka. Derala sam se koliko god sam mogla. No nigdje odgovora. Krenula sam trčati niz hodnik i srela sam MElani. Plakala je.
Što se dogodilo? Gdje su ostali?- pitala sam.
Ne znam. Kada sam se okrenula nije bilo nikoga.- rekla je kroz suze.
Dođi. Moramo izaći odovuda.-rekla sam.
Nakon toga je uletjela ona baba koja nas je uvijek trebala.
Upozoravala sam vas, uvijek sam vas tjerala i zbog vas čemo sada svi platiti. Vi ste krivi za sve. Nikada nećete izaći iz ovog hotela. NIKAAD!!!!-derala se ta baba.
Mi smo potrčale i vratile smo se u glavni hodnik. Melani je zatvorila vrat. Počela se smijati.
Što je smiješno?- pitala sam zabrinuto.
Uskoro ćeš vidjeti.- rekla je zlobno.
Okrenula se prema meni. Počela je pričati nešto nerazgovjetno.
Imala je glas one žene. Oko mene se vatra stvorila. Ubrzo me okružila.
Sada ćeš patiti kao i ja.- rekla je Melani,
Ali, Melani!! Što ti se dogodilo?-pitala sam kroz suze.
Ništa. Ja sam odavno mrtva.- odgovorila je.
Vatra mi je bila sve bliže. Vidjela sam Borisa, Marka i Luku. Oni su postali duhovi. Stajali su na mjestu i gledali me.
Vatra me odjednom progutala. Vrištala sam i plakala. I tada sam umrla. Postala sam duh. Vidjela sam svoje bez životno tijelo kako gori. Pogledala sam oko sebe. Svi su tu bili čak i Melani.
Zašto si mi to napravila?- pitala sam.
Nisam ja. Duh te žene ubio je mene. I od tad je živjela i glumila mene sve do sad. Sada smo svi zarobljeni ovdje zauvijek.-rekla je.
Htjela sam razbiti nešto no nisam mogla. Ostala sam zauvijek zarobljena u tom hoteli. U novinama su napisali da je svijeća zapalila parket i da smo svi umrli u toj vatri. No umrli smo i zauvijek postali duhovi i nikada nećemo se vratiti niti u žive niti u "mrtve"...

Kraj

05/09/2015

Ukleti hotel 1 dio

Hello. Moje ime je Tena. Živim na jednom selu. No kao i u svakome selu, ima malo stanovnika. Izgleda pomalo pusto. Moji roditelji su odlučili da ovog ljeta, ljetujemo kod bake i dede na jednom otočiću. Na tom otočiću postoji navodno jedan ukleti hotel. U tom hotelu dogodio se požar u kojem je izgorjela trudnica i njeno dijete od 3 godine. Iako sam već par p**a bila tamo sa frendovima, još nikad nisam vidjela njezin duh, niti plač i ostalo o čemu kruže priče o tom hotelu. Prošla je školska godina i došlo je ljeto. Počela sam spremati se za more. Badić, luftić , lopta za plažu i krema za sunčanje, bili su spremni. Uskoro smo krenuli na put. Jedva sam čekala vidjeti dedu i baku. Dok sam se vozila u autu, crtala sam neki crtež u svojoj bilježnici. U toj bilježnici Imam mnogo crteža. No put je poprilično dug, a vani je toliko vruće da niti klima u autu nije pomogla. No zaspala sam nakon nekog vremena. Kada sam se probudila, već sam bila na trajektu. Išli smo prema otoku. Nisam mogla dočekati i vidjeti prijatelje od tamo, pogotovo baku i dedu. Napokon smo došli. Odmah sam prvo otišla zagrliti baku, pa onda dedu. Došli smo u kuću. Moja soba me čekala čista i uredna. Odmah sam raspakirala stvari, otišla sam ručati i onda sam pojurila kod frendice Melani. Kad sam je vidjela, odma sam je zagrlila.
Ajmeee, nismo se vidjele 100 godina.-rekla sam.
Da, znam. Zašto nisi došla preko zimskih praznika?- pitala me.
Nisam mogla. Mama i tata su radili, a baka i deda su išli na skijanje pa sam ostala doma.- rekla sam.
Dobro, sad si ovdije.- rekla je.
da, sad sam tu. I što ima novoga?- pitala sam.
Paaa... Katarina je poginula. Sa dečkom se vozila na motoru i izletjeli su pred kamion na pruzi i vlak je naišao. Oboje su poginuli. Tijela su im bila posvuda po tračnicama..- rekla je.
Ajme, jaa.. Ja ne znam što bi rekla. U šoku sam! Moram barem posjetiti njezine roditelje. Sigurno im je teško.- rekla sam.
Pa oni su se preselili nedugo nakon sprovoda.- rekla je.
Ahaa. Ali mogao mi je netko od vas javiti za to..- tužno sam rekla.
Znam. Ali nemam ti što reći. Svi smo tada bili u šoku i kako nisi došla po zimi ovdje, mislili smo da si nas sve već zaboravila i da više nikada nećeš doći.- rekla je.
Nikada vas nebi zaboravila. Od malih nogu vas znam.-rekla sam.
Znam. No jesi možda nešto planirala da radimo sada preko ljeta?- pitala me.
Zapravo i jesam.- rekla sam.
Što?- pitala me znatiželjno.
Pa znaš onaj hotel koji je navodno uklet?- pitala sam.
Da, što s njim?- pitala me.
Pa kako svi pričaju ovdje da još uvijek duh poginule žene i djeteta "hoda" hodnicima, mislila sam da bi mogli otići tamo i vidjeti dali je to istina.- rekla sam.
Znaš da smo mnogo p**a tamo bile i da nikada nikog tamo nismo vidjele. Osim one lude babe koja nas tjera kad nas vidi ako uđemo unutra. Kako bi uopće ušli unutra kada ona stalno gleda. Pogotovo kada se ti pojaviš ovdje.- rekla je.
Znam. Ali za sve postoji plan. Javi ostalima da se nađemo sutra oko ponoći, na starome mjestu kod onog drva u parku.- rekla sam.
Dogovoreno. Onda vidimo se uskoro. Morala bih sada poći. Nisam se nikome javila.- rekla je Melani.
Da, naravno. Vidimo se onda sutra.- rekla sam.
Vidimo se. Bok- pozdravila me.
Bok.- odgovorila sam joj.
Otišla sam kući. Večerala sam, otišla se kupati i legla sam u krevet. Malo sam visila na youtubeu i slušala muziku. Ubrzo sam zaspala. Probudila sam se u podne. Otišla sam u kuhinju vidjeti što baka kuha. Na putu do kuhinje naišla sam na prolaz za tavan. Tada sam postala malo znatiželjna. Otišla sam provjeriti što rade svi. Svi su bili zauzeti nekim poslom. Odšuljala sam se do garaže i pronašla ljestve. Popela sam se uz njih i ušla na tavan. Sa sobom sam imala torbu i neku svjetiljku koju sam našla kod dede u garaži. Upalila sam svjetiljku. Gore je poprilično puno prašine i ima dosta paučine.Pregledavala sam kutije. No sve je puno nekih dosadnih starih knjiga i slika. No našla sam jednu knjigu o prizivanju duhova. Stavila sam je u torbu.
Što radiš gore.- pita me deda.
Ništa. Samo me zanimalo što ima ovdje gore.- rekla sam.
E pa ima puno prašine i i starih stvari. To si i mene mogla pitati.- rekao je.
Dobro. Evo silazim dolje.- rekla sam.
Što ti je u torbi?- pitao me.
Ništa. Što bi bilo. To su samo neke moje stvari.- rekla sam začuđeno.
Dobro. Onda siđi dolje.- rekao je.
Evo idem- rekla sam...

Već pišem nastavak priče. Uskoro je gotova :D

04/05/2015

Fansi sretan Uskrs svima koji ga slave :D

03/30/2015

Dok ne napisem pricu citajte ovu. Ovu pricu nam je poslao nas fan koji zeli ostati anoniman :)

Let 401
Kada govorimo od duhovima opsjednutim mjestima, najčešće se radi o kućama, hotelima i sličnim građevinama. No nisu svi duhovi kućen osobe, neki preferiraju malo egzotičnije mjesto svog opsjedanja.

Kada se 29. prosinca 1972. godine let 401 Eastern Airlinesa, sa 176 putnika približavao svojoj destinaciji Miamiju, pilot Bob Loft i kopilot Don Repo nisu očekivali ništa van svakodnevne rutine, no ovaj put rutinu je prkeinulo svjetleće upozorenje kako postoji problem sa opremom za slijetanje. Zaokupljeni tim problemom nisu primjetili da im se avion spušta nekih 60-ak m po minuta brže nego što je predviđeno, te nisu bili svjesni opasnosti sve dok im tlo nije stalo na put. Avion se srušio u močvarno tlo južne Floride tolikom silinom da je na mjestu preminuo 101 putnik. Loft i Repo su preživjeli prvotni udar, no imali su smrtonosne ozlijede kojima su podlegli, Loft još u olupini, a Repo dan kasnije.Dijelove olupine koji nisu bili potpuno uništeni,Eastern Airlines je iskoristio kao zamjenske na drugim avionima svoje flote - i tu slučaj počinje poprimati dozu bizarnosti.Uskoro su članovi posade aviona, koji su imali ugrađene dijelove leta 401, dojavljivali viđenja Lofta i Repoa. No prikaze nisu bile obične izmaglice uhvaćene krajičkom oka, već se radilo o naizgled stvarnim osobama, koji su se sa posadom upuštali u razgovore, najčešće o sigurnosti aviona. Repoa su viđali u kokpitu i prostoru za stjuardese, gdje je posadi ukazao na neke probleme s potencijalnim požarom i u hidraulici.

Loft je češće viđen među putnicima u prvoj klasi. Jednom prilikom stjuardesa ga je upitala što on tu radi pošto ga nije vidila pri ukrcaju; kako nije dobila odgovor prijavila ga je kapetanu koji je odmah prepoznao preminolog Lofta. U tom trenu prikaza je nestala pred njima, čemu je svjedočilo još desetak putnika.Djelatnici Eastern Airlinesa su nakon izvještaja, ne vjerujući da je nešto takvo moguće, putnicima sugerirali posjet psihoterapeutu na račun njihve firme, no unatoč što su uzroke tih viđenja tražili u nekakvom poremećaju samih svjedoka, svi dijelovi nesretnog leta 401 su uklonjeni iz aviona, čime su viđenja Lofta i Repoa prestala.

03/30/2015

Hey fansi. Ispricavam se sto me jaaaaako dugo nije bilo na stranici skola je trajala pa mi je vrijeme bilo sve haha sad cu opet postati aktivna jer blizi se kraj skole pa ako zelite pricu lajk da vidim dal je netko jos aktivan i naravno mozete predloziti neki naslov :)